11/10/2026
Istina…
Jučer je u medijima objavljeno da novo županijsko sklonište već puca po šavovima.
To nas uopće ne čudi. Još u ožujku je predstavnica Udruge gradova prilikom gostovanja u emisiji Poziv navela da mnoge jedinice lokalne samouprave nisu dovoljno financijski jake niti kadrovski kapacitirane da bi se uhvatile u koštac s problemom napuštenih životinja i širenjem ilegalnih azila.
Tada smo napisali tekst u kojem smo se umjesto na posljedice osvrnuli na uzroke problema. Budući da se u međuvremenu ništa nije promijenilo, ponavljamo ga u skraćenoj verziji.
Pitanje koje i dalje postavljamo svim jls-ovima glasi:
Zakonom o zaštiti životinja propisano je da su sve jedinice lokalne samouprave do 30.06.2018.godine morale izvršiti kontrolu mikročipiranja svih pasa obilaskom svih kućanstava. Zbog čega ogroman postotak njih to nikad nije učinio? Ukoliko jls nema dovoljno komunalnih redara uvijek može sklopiti ugovor o djelu sa studentima, ugovor sa tvrtkama za deratizaciju ili veterinarskim organizacijama. U konačnici, ukoliko nemaju zaposlenog komunalnog redara, mogu sklopiti ugovor sa susjednom jls koja ga ima pa on može izvršiti kontrolu mikročipiranja na njihovom području. Mogućnosti su razne i nema opravdanja.
Da su to učinili, mikročipirani psi zatečeni bez nadzora na javnoj površini, ne bi bili problem jls-ova nego vlasnika koji bi bili prekršajno sankcionirani i na taj način punili proračun jls-ova. S obzirom da jls-ovi nisu proveli kontrolu mikročipiranja, na svojim područjima imaju ogroman broj neoznačenih pasa za čije zbrinjavanje prema Zakonu moraju izdvajati financijska sredstva.
Dakle, prvi korak pri smanjenju broja napuštenih životinja je sustavna kontrola mikročipiranja, a nakon toga financiranje kastracije slobodnoživućih mačaka i (su)financiranje kastracije vlasničkih pasa i mačaka, dakle rješavanje uzroka problema, a to su neodgovorni vlasnici koji svoje životinje izbacuju na cestu, nečipirane i nekastrirane.
Sustavnom provedbom Zakona o zaštiti životinja u svim jls-ovima smanjio bi se uzrok problema, a ne bi se stalno morale rješavati posljedice.
Također, mnogi jls-ovi ne žele provoditi zakonske odredbe. U mnoštvu prijava koje pišemo, DIRH-u smo podnijeli i prijavu protiv jls-a čiji komunalni redar po pozivu građana nije želio izaći na teren, niti izdati nalog za zbrinjavanje pasa u skloništu s kojim ta jls ima sklopljen ugovor već je nalazniku rekao neka ih ostavi gdje ih je našao, a našao ih je na prometnoj cesti na kojoj su mu doslovno izletjeli ispred automobila. Operater 112 je tom istom nalazniku rekao neka pse odveze u drugu općinu?!
Nedavno smo podnijeli prijavu i protiv jls-a čiji komunalni redar pri izlasku u nadzor zaključuje da je pas koji se danima nalazi nezbrinut na javnoj površini vlasnički jer ga jedan gospodin iz samilosti nahrani kad ga vidi. Po njemu, čim ga nahrani, njegov je. Pogađate, komunalac nije provjerio je li pas mikročipiran i nije dao nalog za smještaj u sklonište s kojim ta jls ima potpisan ugovor.
Idemo dalje, veterinarska inspekcija provodi nadzor nad provedbom Zakona o zaštiti životinja u jsl-ovima. Na svaku dojavu prijavljujemo jls-ove i uvijek nas iznova zaprepasti količina nezainteresiranosti, neznanja i potpuno neispunjavanje propisanih zakonskih obaveza kod mnogih od njih. Dio njih koje smo kontaktirali, navodi da su već potrošili sredstva predviđena za zbrinjavanje nezbrinutih životinja za tekuću godinu, te da više ne mogu zbrinjavati nezbrinute životinje. Takvo opravdavanje je potpuno neprihvatljivo, nigdje u Zakonu o zaštiti životinja nije navedeno da jls može zbrinjavati nezbrinute životinje dok ne potroši sredstva pa ako eto recimo od lipnja više nema novaca, nikom ništa i zakonska obaveza prestaje.
Jedinice lokalne samouprave MORAJU zbrinjavati nezbrinute životinje u kontinuitetu iz godine u godinu, nema pauze!
I onda se svi mi pitamo kako je moguće da je broj napuštenih životinja usprkos svakom novom otvorenom skloništu i dalje ogroman i da su sva skloništa krcata?
Moguće je jer u lancu sve kreće od neodgovornih vlasnika koji izbacuju životinje, nastavlja se sa jls-ovima koji ne provode kontrole mikročipiranja, ne (su)financiraju kastracije i izbjegavaju zbrinjavati nezbrinute životinje, s veterinarskom inspekcijom koja često ne kažnjava niti zlostavljače životinja niti jls-ove itd.itd.
Svima koje smo nabrojali (osim neodgovornim vlasnicima koji su glavni i osnovni uzrok problema) bi kroz provedbu Zakona o zaštiti životinja cilj trebao biti zatvaranje skloništa, a ne otvaranje novih jer otvaranje novih potvrđuje da su zakoni i propisi samo slovo na papiru, da smo kao država podbacili i da se broj nezbrinutih životinja itekako povećava umjesto da se smanjuje.
I što ćemo na kraju dobiti? Povratak KILL skloništa! Na žalost, nije da se to već naveliko ne zaziva u krugovima koji o tome odlučuju.
