01/10/2026
"Zaželi-Uz nas sigurni SF.3.4.11.01.0199"
Neke poruke dirnu baš u sridu❤️ Alisa je poslala ovu poruku nakon završetka projekta i njezina oproštaja od ljudi kojima je svih ovih šest godina pružala pomoć, podršku i svoje vrijeme. ❤️
Čitajući njezine riječi, još jednom vidimo pravu vrijednost ovog projekta. Iza njega nisu samo papiri, izvještaji, brojke i administracija. Iza njega su ljudi. Ljudi koji su pružali pomoć, ali i oni koji su je primali. Ljudi koji su se upoznali, povezali, jedni drugima uljepšali dane i ostavili trag koji se ne može izbrisati završetkom projekta.
Jer svaki projekt može imati svoj početak i kraj, ali ono što se događa među ljudima ostaje. Ostaju odnosi, povjerenje, zahvalnost, uspomene i spoznaja da smo zajedno nekome učinili život lakšim i ljepšim.
Zato vam prenosim Alisinu poruku u cijelosti:
"Ponovno se zatvara jedno poglavlje mog života.
Projektu je došao kraj… a s njim i još jedan oproštaj od ljudi koji su mi tijekom svih ovih godina postali puno više od korisnika. ❤️
I kada se osvrnem iza sebe, shvatim koliko je toga stalo u tih šest godina.
Na posao sam odlazila sretna. Odlazila sam ispunjena i s osjećajem da radim nešto što ima smisla. Brinuti o starijima i nemoćnima za mene nikada nije bilo samo odrađivanje radnog vremena. To je bio dio mene.
Uživala sam u svakom danu. U njihovim pričama koje sam mogla slušati iznova i iznova. U njihovim osmijesima. U malim razgovorima, šalama, brigama, zahvalama i onim sitnicama koje možda nekome izgledaju nevažno, a njima su značile cijeli svijet.
Mislila sam da sam ja tamo da njima nešto pružim.
A zapravo su oni toliko toga pružili meni.
Od njih sam naučila biti strpljivija, zahvalnija i svjesnija koliko su male stvari u životu zapravo velike. Naučili su me da čovjeku ponekad ne treba puno – samo da ga netko sasluša, pogleda s razumijevanjem, primi za ruku i pokaže mu da nije sam.
Neki su mi prirasli srcu više nego što sam ikada mogla zamisliti. Njihova imena, njihove priče, njihove navike i njihovi osmijesi ostat će negdje duboko u meni.
I zato danas ne želim reći samo „zbogom poslu“.
Želim reći hvala.
Hvala svakom čovjeku kojem sam pomogla, ali i svakome od vas koji ste, možda i ne znajući, pomogli meni. Hvala vam što ste mi dopustili da budem dio vaših života. Hvala za povjerenje, za razgovore, za osmijehe i za sve one trenutke koje novac nikada ne može platiti.
Žao mi je što je ponovno došao kraj, jer kada nešto radiš srcem, nije lako samo zatvoriti vrata i krenuti dalje.
Ali možda je upravo to ljepota ovog posla – neki ljudi uđu u tvoj život na određeno vrijeme, a ostanu u srcu zauvijek. ❤️
Odlazim zahvalna.
Odlazim bogatija za stotine priča, iskustava i uspomena.
I odlazim sa spoznajom da sam, barem nekome, svojim dolaskom učinila dan malo lakšim i ljepšim.
A to mi je oduvijek bilo najvažnije.
Nije ovo bio samo posao.
Ovo sam živjela. I zato će dio mene uvijek ostati tamo. ❤️"
