21/08/2026
Ako se išta u javnom diskursu izlizalo, onda je to pojam „hajdučki“. Forsiran do iznemoglosti, na koncu je izgubio značenje i posta svojevrsni mit o hrabrosti, borbenosti, lepršavosti i plemenitosti u igri. Nekoć igrači, danas nominalno analitičari, koriste ga ko patinastu kritiku i sjetu na minula vrimena. Dakako, nikakva to sjeta nije, niti duboko poniranje u analizu, nego čisti manjak vokabulara i razumijevanja materije pa se pojednostavljeno, lišeno kakvog dubljeg značenja, iskritizira pojedina situacija, utakmica ili period.
Hajduk je nakon 4 godine ponovno u europskom play-offu, ali ovaj put s ipak većin šansama nego je to bilo protiv Villareala. Poljski Rakow također zadnjih godina sudjeluje u skupinama, lani je primjerice završio drugi i bez poraza, a onda tek na proliće ispa od Fiorentine, no dojam prije utakmice je da se protiv njih može. Sve ono šta smo zazivali prije utakmice se obistinilo. Veličanstven dekor i navijači koji su spremni ostavit vlastite frustracije na porti Poljuda i pomoći ekipi neka budu osnova, a na to neka se nasloni igra na terenu. Počelo je grčevito, a onda se Hajdukova igra rasplamsala i na momente je izgledalo da su Bili ti koji godinama prizimljuju u Europi. Stotinu puta prižaljeni pa uskrsli Bamba sinoć je levitira terenon, ni laso ne bi pomoglo poljskin braničima, da bi Poljud bacio u trans asistencijon koju Šego pritvara u peti gol ove sezone, a Ćurka i Vela izjaviše kako je to najviše od pojedinog igrača u europskim takmičenjima još od Zlatka Vujovića. Završilo je prvo poluvrime neriješeno, takav je nekako bio omjer snaga na terenu, a onda se po ulasku u drugo dogodilo nešto šta se nije viđalo još iz razdoblja kad se igralo izlizanin terminon. Nije se ni zahuktalo, navijači se još komešali po tribini, a Dalisson je već treći put u ovin kvalifikacijama protivničkim golmanima ostavlja dvi mogućnosti, ispratit gol pogledon ili ga paradon ukrasit. Poljski golman je ovog pogledon pratio, za paradu vrimena bilo nije, a do kraja svita će ostat nejasno kako u narednih 10ak minuta nije barem još par puta učinio isto. Odnosno svidočio, jer za činjenje nije bilo vrimena. Zujalo je na sve strane, Hajduk se doima europski i bilo je samo pitanje s kojon razlikon će se Bili zaputit u najveće marijansko svetište poljskog naroda, u Čenstohovu. Ako ste se pitali kako se grad poljskog rivala izgovara.
No, tanka je linija između prevelike želje i pogubnosti pa je Pajaziti u jeku bombardiranja poljske branke napravio pizdariju za koju je teško prigovorit kad je iz aviona vidljivo da je platio danak srčanosti. Hajdučkoj igri. Ako ništa, ostavio je na terenu i tribinama zastrašujuću simbiozu navijača i igrača koja se fizički mogla napipat, u nadi da će zajedno obranit gol s igračen manje. Ujedinio ih je i slovački sudac koji je, taman kad smo mislili malo ohanit od raznih pajača odradio jednog takvog, na koncu i zakuva gol kad se panjevski nasadio između naših igrača. Inače, marljiva UEFA je pošteno delegirala i gostima dodijelila suca iz Žiline, grada udaljenog od njih golemih 200 kilometara.
Onda, izližimo onaj termin do kraja. Hajdučki se navijalo, hajdučki se igralo, hajdučki se protivnika učinilo na momente smiješnim i hajdučki se, ako već tako triba, ginilo. Postoji solidna šansa idući četvrtak da jug Poljske postane opće mjesto zloupotrebe tog termina za neka buduća vrimena kada bude prostora za kritiku. Iskoristimo je!