DPH Imotski

DPH Imotski Društvo prijatelja Hajduka - Imotski

HR4524070001100726919
DRUŠTVO PRIJATELJA HNK HAJDUK IMOTSKI

Dok su svitla pozornice u Novom svitu, na natjecanju koje je onomad plijenilo pozornost svjetske nogometne javnosti, a d...
14/06/2026

Dok su svitla pozornice u Novom svitu, na natjecanju koje je onomad plijenilo pozornost svjetske nogometne javnosti, a danas razvodnjeno ko loša bevanda, negdi u pozadini, za novu sezonu koja samo šta nije za one koji rano kreću u europska natjecanja po rubovima nogometne zbilje, sprema se i Hajduk. Za sezonu koja će, nema sada sumnje, završiti ciklus u kojem se ozbiljnije investiralo u ekipu, a koja nikada nije bila prava vrijednost za novac. Od tri opcije kod kupovine neke stvari: malo košta, al i ne valja, ne košta puno, al je solidno mogu ti reć, dobili smo onu treću, najgoru. Skupo, ne vridi tih para. Na vrhuncu tog procesa, opijeni imenima i zasićeni prosječnošću onih nepoznatih, koje triba guglat, skupoj i šljaštećoj ekipi se virovalo bezmalo beskrajno, a trenerima s tribine okreta palac doli u svakoj krizi jer, neuki kakvi jesu, ne znaju upravljat gomilon povratnika koji će, eto samo nek im se pastir smijeni, poharati ligu. Kako je vrime odmicalo, a realnost udarala jače od Martinjakove inteligencije, tako su navijači polako odustajali od svojih preplaćenih vedeta, a na priproste umove im palo da možda i nije bilo do trenera. Na koncu su maske do kraja pale i počelo je zazivanje raskuživanja kompletne svlačionice koja nije donila rezultatski iskorak, a čije je servisiranje posta uteg na nogama dok umoran pokušavaš doplivat do bova. Iako smo, naivni, na plaži mislili da smo peraje natakli. Jebiga, živu se čoviku svašta može dogodit.

Lako moguće da se današnji dan triba odvit 2 lita ranije, kada je onodobno kalabreški karizmatik uplovio u luku snova, no stvar je ista kao i kod stabla. Bilo je idealno posaditi ga ima 10 godina i danas uživati u plodovima lada, al kad već nisi tada, onda je drugi najbolji trenutak ovaj sada. Narest će i ovo, valja pričekat. Slijedom toga, ovaj proces rehabilitacije smo mogli privodit kraju, al kako ga nismo kvalitetno započeli, onda je najbolji trenutak sada. Ovo lito kad valja okrenit novi list. Je, teško je. Je, emocije ostanu iako u dobroj mjeri rezultatski nije valjalo. Ali mora se. Da smo normalni, ko šta nismo, ovakvi procesi bi se odvili u sinergiji kluba i navijača. Kluba koji je bez pretjeranog misaonog poniranja dovodio preskupa pojačanja i navijača koji su odobravali te ludorije, da bi na koncu i jednima i drugima tulum prisio.

Iako smo mislili da će pojavom interneta i lakim pristupom informacijama obrazovanje i pismenost narest ko ono stablo šta ga davno (ne)posadismo, postadosmo umno kržljavi alat društvenih mreža i interneta, iako je zamišljeno suprotno. Na ovom kratkom putu šta se život zove, postali smo oruđe za nabijanje klikova i bezumne rasprave u komentarima na gomili s lažnim profilima, a koji podižu algoritam i provode agenture svojih nalogodavaca. Na koncu sam sadržaj postaje irelevantan, a jedini smisao jesu klikovi i komentari lišeni ikakva dubljeg sadržaja. U tom i takvom okruženju, Hajduk mora provesti nepopularnu mjeru stezanja remena i odbacivanja zvijezda. Ništa u tom procesu ne bi bilo nelogično da navijači sami nisu zazivali zaokret od skupocjenih idola koji na terenu nisu bili value for money i da svi skupa nismo bili svjesni nužnosti kako nakon faze investicije u prvu momčad, ako rezultat izostane, dolazi faza restrukturiranja. Okritanje svake pare dvaput priko ruke. Sada kada je stvarnost pokucala, zvijezde izašle na zadnja vrata, a kajiš dvi rupe stisnutiji, sada se po komentarima odvijaju prave drame i naricanja kako ćemo dalje. Kao da smo, mimo lažnog sjaja, imali išta od minulog perioda.
Sada su algoritmi zablistali, dominiraju komentari lažnih profila u pokušaju diskreditacije novog pravca, u nadi da navijačko tijelo okopni, a ono je, u ovakvom odnosu snaga, udarna igla na prihodovnoj strani proračuna.

Ispod plašta euforije, koja se ispostavila ko klasično čačkanje mečke i mač s dvi oštrice, krio se ples po ivici koji je u svom spektaklu donio, ali će na koncu, čin pri svrši, i odnit poglede onih koji su se slučajno zatekli na licu mista. Ostat će oni koji su bili i prije spektakla, nešto zbijeniji, naviknuti na period prije plesa po tankom užetu. Sad kad je pir svršio, smeće će pokupit oni koji su bili i na prošlom, i na onom prije, i na onom prije toga. Kad krene novi, iako se doima da je daleko i da neće doć, lako se nakon dvi pobjede opet ukrcat u kičasti vlakić po sali. Kič je, iako lišen rezultata, nakačio na sebe one koji će nužno otpast kad bižuterija dobije patinu. A dobije, relativno brzo. Na ruševinama skupocjenog pira s muzikon koja je svirala lošije no bila plaćena, valja pripremit teren za novi. Možda naoko skromniji, al forme su oduvik bile samo finese za sadržaj koji se u njima krio. Ako sadržaj bude valjan, eto fešte. Ako ne bude, po stoti put potvrdit će istinitost glasovite poruke sa sjevera čiji sadržaj nikad neće dobit patinu, jer vrime nikad nije ni doticalo ideju.

Kad je dobro, svi su Hajduk.

07/06/2026

Još 3️⃣ tjedna do Bile noći! 🤩
Karte su još dostupne u CB Ave i Nu.
Zadilar i dobra spiza, Matko i Brane i dobar štimung, a za dobru Bilu noć još 🫵
Vidimo se! ❤️💙

03/06/2026

Vuška te poziva na Bilu noć! 🫵

🏨 Hotel Zdilar.
📆 26.6.2026.
🎫 CB Nu, CB Ave, DPH Im prostorije
💵 80€

Bližimo se najluđoj fešti u gradu i šire, ususret novoj europskoj i hnl sezoni. ❤️💙

29/05/2026

🚀 te zove na Bilu noć❗
🏨 Zdilar
📅 26.6.2026.
🎟️ CB Nu, CB Ave, Prostorije DPH Im.
💵 80€

Serija utakmica na granici revijalnih i natjecateljskih došla je svome kraju i zastor se spustio na još jednu sezonu. Ne...
25/05/2026

Serija utakmica na granici revijalnih i natjecateljskih došla je svome kraju i zastor se spustio na još jednu sezonu. Negdi svjetliju, negdi nešto tamniju, no secirati je sada nema nikakva smisla kad su se mišljenja davno formirala, a pesimisti je davno u škuro obojili. Ono šta, negdi u dubini, mami osmijeh na lice je sam kraj sezone koji je nosio svojevrsni obrat od najava kako će završit kaotično, sve sa neredima i na tribini međusobno i prema igračima. Veći od toga, navijači su još jednon na radni dan, na utakmicu koja je više pripremna za iduću sezonu negoli natjecateljska, kao rezultat dugogodišnjeg stvaranja kulture odlaska na utakmicu kluba koji je naš, pohodili u nezamislivo velikoj brojci i tako pozdravili sezonu i igrače koji su, ako ništa, prošli dio p**a s nama i klubom ma koliko svi tili više. Neki na odlasku, neki na međi ostanka i odlaska, a s nekima ćemo pak sudbinu dilit još neko vrime, jedni namirili apetite struke i publike, drugi ostali manje ili više dužni, no sve ih je publika ispratila u pomirbenom, intimnom, tonu, dokazujući da je Hajduk više od pojedinca. Suprotan scenarij bi ionako zadovoljio samo zlobnike i dio medija, a zašto im onda pričinit takvu ugodu.

„Na poljima Flandrije makovi cvjetaju, između križeva, red po red“...

Opisujući užase Velikog rata, kanadski vojni likar govorio je o onima koji su do maločas bili među nama, a već sada su makovi njihov spomen i dokaz da priroda uvik stvori novi život. Ako smo na ikoga dužni održat sjećanje, onda smo to dužni prema onome koji je za života posadio klicu kojoj će se divit generacije nakon njega. U nogometu neprikosnoveni defanzivac, kroz život nepokolebljivi buntovnik, šjor Ivo doša je na kraj svog ludog putovanja. Ako i tamo gori postoje mamići, a ima bit da postoje, petaj in roge onako kako si to radio kad su od sile pucali na ovom krhkom svitu, a za koji su mislili da će, kao i njihova sila, trajat dovika. Bandire su danas na po koplja, a sutra će izniknit cvit u spomen na one koji su dio nas, a zbog kojih smo kao kolektiv veći od zaborava, vridniji od trofeja. Nek Vam je laka zemlja.

U nogometu, i životu općenito, lipota je u tome šta će uvik nekako bit, pa dok svit bude zaokupljen kičon u Novom svitu, na reformiranom Mundijalu halapljive FIFA-e s bezbroj reprezentacija, negdi kad se turistička sezona zakovitlja a poslijepodneva budu pasja, nas čeka ljuta borba po europskim bespućima. Zbijenih redova, sa samog dna, odakle su se popeli svi koji su ikad završili na vrhu. Dok smo živi i dok nas ima, valja nam pokušavati. Jedino šta će na koncu ostati spomena vridno, jest hrabrost da se ustrajalo.

U sredini u kojoj ne postoji ništa doli krajnosti, jedino šta preostaje su dva faktora vridna analize, odnosno nas same ...
17/05/2026

U sredini u kojoj ne postoji ništa doli krajnosti, jedino šta preostaje su dva faktora vridna analize, odnosno nas same kroz njih. Dva faktora koja pune medijski i internetski procjep, a popunjena praznina jaše na valovima naše bipolarnosti koja se očituje u opreci našeg jučer od ovog danas, a ovo danas će biti u opreci s našim sutra.

Prvi faktor je trener Garcia. Urugvajac španjolskog poimanja nogometa, onog koji danas priko Enriquea, Artete, Guardiole i njihovog nogometa općenito čini pozamašnu razliku od drugih filozofija koje će, kad-tad, pronać protuotrov za takav nogomet, al do tada, onima koji sami ne znaju kako, valja pratit trendove. Talentirani Garcia je prošle sezone s manjin klubon davio bogate rivale, a Poljud mu je u jeku borbe za titulu na nogama aplaudira nakon šta je Hajduka povalio prostin tranzicijama i neustrašivoj igri po zemlji. Posebno iz perspektive našeg krutog i do zla boga defanzivnog nogometa. Ciničan je Poljud i ne bi publika, ma koliko dobrohotna, aplaudirala iz čista mira i zaljubljenosti u samu igru, posebno ne jer nas je Urugvajac namaza u ključnoj partiji za titulu, nego je ono bilo čisto, nepatrvoreno i iskonsko vabljenje. Dođi i izbavi nas ovog katenaća od kojeg nan i ne bi bila muka da donosi rezultat. Al ne donosi.
Sad kad je na našoj klupi, naše jučer je u opozitu s našim danas i naglo je ta španjolska tika-taka puko vrćenje u krug dok su drugi efikasni bez palamuđenja, mladiće pak ne triba toliko forsirat, posebno ne u derbijima, a može se i taktičnije s kapetanon. Sve od toga je istina, ali je isto tako istina i ono prije. Dakle, trener s manama i vrlinama kakvih ima na stotine, no zamka u koju upada navijač Hajduka je da će onaj idući, samo s drugačijim manama i vrlinama, biti baš taj. Iz te perspektive, naših 5 centi ide na bezuvjetnu podršku treneru koji se i dalje razvija, uči, tvrdoglavo zapinje, ali s druge strane ima filozofiju koja kad se ispoštuje postaje čisti gušt, a ima i cojones stavit mulce koji su i inače tu na lageru, al se drugi nisu baš mašili za njih.

Na drugoj strani je naš kapetan. Okolina koja lišena procesa i strukture traži spasitelje, dobiva jednog takvog nazad par godina, a on od učmale sredine radi oluju, dok hnl od medijskog zapešća dolazi na čelo. Dok je rastvara more, igra na dan očeve smrti, voza stopere po ćevape, zabija ono šta se ni na igricama ne viđa, drža glavu iznad vode sam samcat, onda se prešutno odobrava njegov osebujan pristup i nogometu i životu. Baš kako je spiker na rimskom Olimpiku nabrajajući čudesa koja je Totti načinio u karijeri priču završio kultnim „è semplicemente - uno di noi“. Ukratko, da sad ne kenjamo šta i kako, brojke će prije ili kasnije izvitrit, ono šta je iza svega ostalo jest to da je u moru aždaja modernog nogometa kapetan jedan od nas. U svađi s našim jučer, sada kad biologija čini svoje, a ponešto i ta osebujnost, nabacivanje blaton je van svake pameti. I dalje je to isti luđak, s istin manama koje je čitav svit vidio i zna, a koje su, kad se na vrhuncu karijere zasitio lažnog sjaja, jedino nama odgovarale. Semplicemente - uno di noi. Putar na glavi je ima od prvog dana, ne triba se sad pravit manit da je tu od jučer. Sa svojin manama i vrlinama, najbolji je naš reprezent. Beskrajni talent, ali i nepredvidivost koja nas tira iz krajnosti u krajnost. Oličenje nas samih.

Izmanitani u vječnom g***aju vlastitog repa, Hajdukova okolina više ne zna šta je ispravno, a šta krivo, i zapada u zamku zazivanja smjena jer su neki drugi, možda i bolji, imali kraće vrimena na raspolaganju. Kao da je ta promjena jedino šta nas pogoni u periodu dok se g***a nešto šta ni sami ne znamo šta je točno. Prvi trener koji odradi dvi sezone nakon bezbroj godina lutanja, kapetan koji odradi barem ugovor do kraja.
A onda... Onda ćemo postat makar promil normalniji.

16/05/2026

⚠️ Bila noć
🏨 Zdilar
📅 26.6.2026.
🎫 Caffe bar NU, Caffe bar U Vlade (Mamić), DPH Imotski prostorije
📢 Ulaznice idu ko dica iz škole. Nemoj da ti bude ža... ❤️💙

Drame, špaliri i maniri… i šaka para. ImaginarnihSada kada su se bure stišale od divljanja po medijima zadnjih tjedan da...
11/05/2026

Drame, špaliri i maniri… i šaka para. Imaginarnih

Sada kada su se bure stišale od divljanja po medijima zadnjih tjedan dana, može se podvuć crta i sumirat, i utvrdit po stoti put, naša okolina. Ko olovo teška, ko đon debela obraza, lišena pameti i morala. Prvo nas se, bez imalo srama, pozivalo da stanemo u špalir vječnom prvaku ove države. Ne bi to bilo ni van pameti, znaju se rivali u civiliziranom svitu pozdravit na način da šampion prolazi kroz dvored ljudi koji sportski čestitaju boljem. Ništa van serijsko. Samo, kako smo mi prošli onkraj civilizacije, postavio bi par uvjeta. Sitnih. U duhu dobre volje, baš onako kako je to napravio njemački kancelar W***y Brandt došavši u Varšavu 1970. godine, klečeći i moleći za oprost zbog minulih sranja, a u duhu vjere da je suživot u budućnosti moguć, sve šta predsjednik Dinama triba jest reinkarnirati ovu vanvremensku scenu. I maknuti geto s maksimirskog juga koji nije postoja ni za vladavine drugog hercegovačkog vladara Dinama. Onog okrutnijeg. Eto, dvi proste stvari i možemo dalje. Ukradeno ne triba ni vratit. Eto ti. Pismuljke koje puštaju u vrime ovog uglađenog, umivenog i poštenijeg Dinama ćemo zanemarit.

Kad smo to riješili, a dotakli se dugogodišnje hercegovačke mecene našeg nogometa, jedna njegova podguzna muva i dan danas dobiva medijski prostor kako bi se posrala po likovima koji su barem nešto učinili u životu. Da su makar osvojili seoski turnir, a kamoli ozbiljnije lige poput poljske, bilo bi to značajnije od kriminalnih trofeja koje mu je Tata omogućio, a koje su toliko cijenjene da su mu omogućile ulaznicu u nogometna prostranstva trećeg svijeta. Njegov nogometni i usmeni izričaj prolazi pokraj uljudbenog svita i medija, osim kod nekolicine hrvatskih portala koji ovakvim balegarima daju prostor. Samo i jedino jer govna kotrlja po Hajduku. Čovik bi pomislio da je, takav oštrouman, čitav život vodio borbe protiv nepravilnosti oko sebe, a ne se skriva ispod kriminalnih skuta.

Zanimljiv je narativ u medijima i kod navijačkih rivalstava. S jedne strane su spačke, pošalice i „pogledajte kako su smjestili“, a s druge strane je terorizam. Daj jednon pojidite govno i podnesite poraz ljudski. Makar znali i mi i vi da ćete isheklat novi lancun bez grama srama. Sad kad smo spomenili medijski prostor, ima ih koji redovno pohađaju poljudski press salon, a jedini cilj im je provođene vlastite agenture. Ako odete jednom takvom na facebook profil, primijetit ćete zastrašujuću razinu nepismenosti, dočim je usmenost na presicama lišena ikakvih suvislih misli, a grozomora koja se prolama prostorom prilikom izgovaranja engleskog jezika, za nekoga kome je to profesija, ništa drugo doli odraz vlastitog užasa. Primijetit ćete kako mu se narativ minja ovisno jesu li na funkcijama prikaši ili stranci. Ne prođe dan da ne baca otrovne strelice prema treneru u nadi da bude prva ruka koja ćuća informacije iz dobro poznatog mu bazena.

Na kraju smo vidili i Rožićevog zeta, badžu Štimčevog brata kako upravo s tim istim Štimcem ispija Dingač. Slika je lagani izlaz iz situacije u kojoj te se pročitalo da si blefer sa spikon „donit ću pare majkemi“, a da ne zivkaš okolo i blamiraš se kako para zapravo nemaš. Kad bi barem Hajduku zadnjih godina problem bile pare, a ne doskočica dotičnog u sportskim novostima „napašću dinamo“, a kojoj smo, u vlastitom neznanju podgrijavajući strasti, nažalost i pribjegli.

Nismo se osvrnili na derbi? Osvrnili su se drugi. Ide lito i prilika za remont. Ako si dopustimo. Potrošili smo strpljenje zadnjih 20 godina? Jedino šta, bez iznimke, nismo imali u tom periodu, virovat nećete, je strpljenje. Kako reče jedan nomad, jedino šta ima smisla je uživati kad je dobro, a bilo je i takvih situacija, i stisnit zube kad je teško. Bit svjestan da će i jedno i drugo proći.

07/05/2026

Zadnjih godina smo u vlastitoj skromnosti, onoliko koliko smo to mogli i znali, promovirali Hajduk, dizali letvice članstva i gradili vlastiti identitet kroz jedinog i nesalomljivog Majstora s mora.

Otvaranje prostorija, dičiji turniri, učlanjivanja, druženja i poneke humanitarne akcije bili su uvertira za događaj koji nas je organizacijski najviše trošio u zadnje vrime, a čije plodove ćemo zajedno pobrati 26.6. u hotelu Zdilar. Vidimo se! ❤️💙

Prodaja karata od sutra 👉
Caffe bar NU
Caffe bar U Vlade (Mamić)
Prostorije DPH Imotski

❤️💙
04/05/2026

❤️💙

Za one koji nisu vidjeli pred malim ekranima...🇭🇷🙌❤️💙

Address

Stjepana Radića 13
Imotski
21260

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when DPH Imotski posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Organization

Send a message to DPH Imotski:

Share