24/06/2026
I ovog nas je ljeta, baš uoči sv. Ivana, svojom svjetlošću obasjala jedna krijesnica - u narodu našega kraja poznatija kao svitnjak.
Ivan (u prijevodu: Bog je milostiv) je najpopularnije katoličko ime koje se u kalendaru spominje i slavi 25 p**a u godini! Unatoč tome, za Ivana se najčešće kaže da ima dva imendana - ljetni i zimski. Imendan ljeti slavi se 24. lipnja prema svetom Ivanu Krstitelju, a imendan zimi se slavi 27. prosinca prema svetom Ivanu Evanđelisti.
Štovanje sv. Ivana na Makarskom primorju je vrlo rašireno. Ovom je svecu posvećena najstarija od svih crkava gornjega primorja podignuta u staroj Podaci. Uz nju, štovanje kulta sv. Ivana na Makarskom primorju potvrđuju i brojni sakralni spomenici podignutu na ovom području.
Rođenje Ivana Krstitelja, 24. lipnja, središnji ljetni običajni datum, poznat pod nazivima Ivanjdan, Ivandan, Ivanja, Ivanje, folklorno je najbogatiji ljetni blagdan. Uoči ovog blagdana diljem Makarskog primorja palili su se prosviti ili pocviti, veće vatre od granja i svitnjaci, manja iluminacijska sredstva napravljena od luga i petrolja te oblikovana u kugle (bublje) ili stavljana u puževe kućice (spulažine).
Kad bi vatra prosvita dogorila, preko garišta se prognonila stoka, dok bi se ugarci nosili na njive i u vrtove. Preskakanje vatre i boravak naroda uz nju bilo je praćeno pjesmom, vikom, bukom, a katkada i pucanjem. Okupljanje oko vatre, zajedničko druženje starih i mladih, predstavljalo je priliku za prepričavanje davnih doživljaja iz obiteljske i lokalne povijesti što je omogućavalo njihovo prenošenje s koljena na koljeno.
Uz Ivandan se vežu i gatanja, posebno ljubavna gatanja djevojaka. Riječ je o ljubavim divinacijama. O običaju gatanja na Ivandan u Zaostrogu svjedoče zapisi folkorista Stjepana Banovića: „Ljudi gataju, ka' oće da doznaju ono, što ne znadu. (...) 'oči svetoga Ivana litńega divojke uzmu bocun vode pa u ńu uliju bilance od jaja. Sutra idu gledat tu bocu, da vide, za koga će se udat. U bocunu se od onoga bilanca učini prilika oli od broda, oli od kolobuka, oli motike, ol za mornara, oli za gospodičića, oli za težaka, oli kako vidi priliku u bocunu. Isto 'oči svetoga Ivana litńega, ka' ko oće da zna, misli li mu niko drugi dobra oli zla, ubere sikav'cu s cvitom, pa jon cvit malo napale na vatri, a unda ga uvale u posto oli u opanak, pa ga metnu pod uzglavnicu. Sutra u'jtru na sv. Ivana gledaju oni cvit: ako je usanija, unda ti ono čelade, na koje si se naminija, misli zlo. Ako je cvit usanija sasvin, misli ti puno zla, a ako je usanija mańe, misli li mańe zla. A ako cvit procvate, unda ti ono čelade misli dobra.
Dnevon na svetoga Ivana litńega gataju divojke, do koliko će se godina udat, oli mladići, do koliko će se oženit. To čine ovako: Ulije se po žmula vode, a vera (prsten od vinčańa) se metne na vlas od glave. Oba se kraja vlasa drže u ruci, a vera nadnese u žmuja malo nad vodu i tako se mirno drži, do'go' se, nakon više oli mańe vrimena, vera ne zacula i počne tuć o žmuja. Koliko p**a takne, do 'niko godina će se ono čelade udat ol oženit“ (Banović, 1918: 207).
Osim vatre na Ivanjdan se časti i voda. Stoga je „u živoj narodnoj tradiciji sv. Ivan veliki zaštitnik vrela voda“ (Dragić, 2010: 147). Na ovaj dan u čitavoj je Dalmaciji raširen običaj zajedničkog kupanja ljudi i stoke na moru, zbog čega se ovaj svetac u narodu naziva Sveti Ivan Kupavac ili sv. Ivan Litnji.
Svim Ivanima, Ivanima, Ivama, Ivankama i onima koji nose ime ovoga sveca želimo sretan imendan!
Literatura:
1. Banović, Stjepan (1918) Vjerovańa: (Zaostrog u Dalmaciji), u Zbornik za narodni život i običaje, Knj. 23, str. 185-214.
2. Dragić, Marko (2010) Duhovna baština Hrvata u šibenskom zaleđu, Godišnjak Titius: godišnjak za interdisciplinarna istraživanja porječja Krke, Vol. 3, No. 3, str. 123-174.
