30/03/2026
MOLITVA ZAHVALE, 30. 3. 2026.
Nakana:
Molimo da svjedočanstvo inicijative „40 dana za život“ donese obilat rod i da svakog dana iznova jurišamo na vrata pakla sve dok nam Bog ne otvori vrata Neba.
Sveto pismo:
„A ja tebi kažem: „Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.“ (Mt 16, 18)
Razmatranje:
Mislim da je bilo 2016. godine, kad sam prvi p**a u Đakovu molila s ekipom protiv pobačaja. Moj otac je bio taj koji mi je dao poticaj da odem na molitvu. Nekoliko godina kasnije je moja majka meni povjerila da ima u našoj obitelji osoba koja kaže da vjeruje u Boga, ali je sedam p**a napravila namjerni pobačaj... ta osoba je bila moja pokojna baka, tj. majka moga oca. Za puno stvari u životu sam se pitala zašto je to tako? Sjećam se da moja baka nikad nije grlila svoju unučad, ili kad sam joj ja prišla, bio je kao jedan zid između nas. Polazim od toga da se moja pokojna baka za izvršene abortuse nije ispovjedila, sigurno ne za sve. Posljedice mi je Gospodin sve više približavao. Moja teta je sahranila svoje prvo dijete sa 6 mjeseci, jednostavno je prestalo disati. Brak moje tete je bila patnja, muž koji je uvijek bio odsutan od kuće i umro je od raka na prostati. Sin moje tete je umro s 36 godina. Nije se uspio oženiti, ona ga je ostavila, uvalio se u posao, postao srčani bolesnik i umro sam u svojoj sobi. Moja teta je pri kraju svoga života jako patila. Brakovi dva sina moje pokojne bake su rastavljeni, jedan se više p**a ženio, djeca s rastavljenim brakovima ili neoženjeni. Jedan od sinova je umro također kao siroče i bolovao od raka. Dok je baka bila živa, uvijek je šutjela o tome, i osobno vjerujem da je sam Gospodin otvorio priliku da je ona u jednom trenutku to ispričala mojoj mami, koja je meni prenijela tu istinu. Ta čudesna šutnja se provukla i u obiteljsku kuću u kojoj sam odrasla. Sad znam zašto nisam nikad dobila očevu ljubav kao što svako dijete to želi i treba. Ali moj otac i sam nije dobio majčinsku ljubav koju je trebao. Zašto se o problemima nikad nije otvoreno pričalo i skupa rješavalo. Želim stvarno istaknuti kako je važno pričati, a ne gutati grijehe, pogreške itd. Grijeh pobačaja vuče i duhove pornografije i preljuba za sobom, duhove koji ruše dostojanstvo autoriteta, čovjeka, donosi svađe, šutnju i ušutkivanje. Sve ovo što pišem i svjedočim mi nije jednostavno, ali neka ovo bude jedan snažan prijelom na šutnju kroz generacijske linije u mojoj obitelji. Gospodin me već neko vrijeme poticao da kažem, da izgovorom tu istinu mome ocu, ali sam molila za tu priliku ako je volja Božja. Bilo mi jasno da moja majka to njemu nije ispričala.
3. siječnja 2026., blagdan Imena Isusova, smo kao obitelj svi bili u Njemačkoj na vječnim zavjetima moje kćerke. Ja sam samohrana majka i moja kćer je odlučila posvetiti svoj život Isusu kao časna sestra. Dok smo sjedili u kapelici, počela je sveta misa i molitva za zavjete, moj otac je sjedio točno ispred mene i srušio se.
Stanje mu je doista bilo kritično i morala sam ga reanimirati. Dok sam vršila srčanu masažu naglas sam zvala Isusa i molila da mi ga sad ne uzme. Bogu hvala, na kraju je došao k sebi. No, bilo mi jasno što trebam da činim. Gospodin je otvorio priliku osobno preko moga oca da mu kažem istinu o njegovoj mami i namjerno izvršenim pobačajima. Za sada ne može to prihvatiti. Sve to je bilo neposredno prije ove korizmene kampanje. Na Pepelnicu su se moje noge upalile i natekle, tako da nisam bila u stanju sve do danas dolaziti na molitvu. Već dva tjedna me boli cijelo tijelo, ruke. Želim još jedanput istaknuti što sam sasvim na početku ovog svjedočanstva napisala: Moj dragi tata je bio taj koji me nesvjesno potaknuo da idem na molitvu pred Dom Zdravlja u Đakovu. On sigurno nije bio svjestan zašto se tu moli. Gospodin je tada već počeo otkrivati i oslobađati.
Znam da i ovo moje trenutno tjelesno stanje nije bez smisla, i vjerujem da će sve biti dobro.
Željka Hlupić
Molitva:
Katolički muževi i žene! Katolički vjernici! Puno se p**a dogodi, da čovjek ide preko polja i brda, a da ni ne sanja, da gazi preko bisera ili zlata, koje je sakrivena pod nogama. Neznanje. Ali to nije tako tragično. Puno je tragičnije, da ljudi hladnokrvno prelaze preko onoga što je najljepše u čovjeku, preko onoga, što ga čini sličnim Bogu, preko neumrle duše i vlastite i tuđe. Tjerajte to neznanje. Neka si budu svi svjesni svoga dostojanstva čovjeka! Neka si budu svjesni svoga kraljevskog poziva djeteta Božjega napose danas, kad slavimo blagdan Krista Kralja, Kralja vjekova, Kralja naroda, ali nadasve Kralja neumrlih ljudskih duša, kojemu slava i čast u vijeke. Amen.
(Propovijed bl. Alojzija Stepinca u prvostolnoj crkvi zagrebačkoj, na svetkovinu Krista Kralja, 25. listopada 1942.)
Blaženi Alojzije Stepinče, moli za nas!
