40 dana za život - Dubrovnik

12/10/2026

Iza nas su predivni susreti i predstavljanje inicijative „40 dana za život” u crkvi Gospe Delorite u Kuni Pelješkoj te u crkvi sv. Petra i Pavla u Trpnju. ❤️

​Puni dojmova i zahvalnosti želimo od srca zahvaliti župniku i svim župljanima na iznimno toplom i srdačnom gostoprimstvu.
Bilo je veliko veselje i blagoslov podijeliti s vama plodove ove molitvene inicijative, posvjedočiti o daru života te zajedno moliti.
​Hvala vam što ste otvorili svoja srca i vrata svojih župa! Vjerujemo da će ovo zajedništvo donijeti puno dobrih plodova i novih molitvenih snaga!

12/10/2026

MOLITVA 20. DAN, 12. 10. 2026.

Nakana:
Molimo za plodove ovih 40 dana molitve i posta.

Sveto pismo:
Ti, naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.« (Mt 6, 17 - 18)

Razmatranje:
„Ali kakav su grijeh imala ta djeca”, mogao bi tkogod reći, „da bi ga svojim trpljenjem izbrisala? Za one koji su odrasli i skrivili mnoge propuste moglo bi se s nekim prividom razloga tako govoriti; ali kakve su grijehe svojim trpljenjem izbrisala ona koja su tako rano umrla?” Nisi li me čuo kad sam rekao da, čak i ondje gdje nema grijeha, one koji ovdje zlo pretrpe u budućnosti čeka uzvrat nagradom? Kakva je, dakle, šteta nanesena dječici time što bijahu ubijena zbog takva razloga i što su tako brzo odnesena u onu luku bez valova? „Zato”, kažeš, „što bi mnoga od njih, da su poživjela, učinila mnoga i velika dobra djela.” Ali upravo im zato Bog unaprijed čuva nemalu nagradu: jer su zbog takva razloga završila svoj život. Osim toga, da su ta djeca imala postati velikim ljudima, Bog ne bi dopustio da budu prerano ugrabljena. Jer ako s tolikom strpljivošću podnosi one koji će naposljetku čitav život provesti u zloći, tim više ne bi dopustio da ova budu tako uklonjena da je unaprijed znao kako će ostvariti što veliko.
To su razlozi koje možemo navesti; no to nisu svi razlozi. Postoje i drugi, otajstveniji od ovih, koje savršeno poznaje Onaj koji sam tim događajima upravlja. Prepustimo, dakle, Njemu savršenije razumijevanje te stvari, prijeđimo na ono što slijedi i na nesrećama drugih naučimo plemenito podnositi sve. Jer nije malen prizor jada zadesio tada Betlehem: djecu su otimali s majčinih grudi i odvlačili ih u taj nepravedni pokolj.
Ako si još malodušan i ne možeš se svladati pred tim događajima, upoznaj svršetak onoga koji se usudio sve to počiniti pa se barem malo priberi. Kazna ga je zbog tih zlodjela doista vrlo brzo sustigla: platio je zasluženu kaznu za tako odvratan čin, okončavši život mučnom smrću, jadnijom od one koju se sada usudio nanijeti, a pretrpio je i bezbrojna druga zla. O njima se možete poučiti čitajući prikaz Josipa Flavija o tim događajima. Ali da ne bismo oduljili svoju besjedu i prekinuli njezin tijek, nismo smatrali potrebnim taj prikaz umetnuti u ovo što govorimo.

sv. Ivan Zlatousti, homilija o Nevinoj Betlehemskoj dječici, 3. dio

Molitva:
Sa grozom sluša tiranin, da došao Kralj je kraljeva, što Izraelom vladat će, na prijesto sjesti Davidov.
I viče bijesan na taj glas: Tu nasljednik je, tjera nas! Mač ù ruke, o krvniče, omasti krvlju kolijevke!
Al' čemu takav crni čin i sve ti klanje, Irude? Mališi grobak naći će, al' Isus će izmaknuti.
Sva slava tebi, Isuse, kog rodi Djeva Marija, i Ocu s Duhom preblagim u vječne vijeke vjekova.
(Crkveni himan)

11/10/2026

11/10/2026

MOLITVA 19. DAN, 11. 10. 2026.

Nakana:
Molimo za svaku ženu koja pati zbog rana izabranog pobačaja.

Sveto pismo:
Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: »Daj mi piti!« (Iv 4, 7)

Razmatranje:
„Da”, reći će tkogod, „Heroda si sasvim lišio isprike i dokazao da je bio krvoločan; ali još nisi riješio pitanje nepravde onoga što se dogodilo. Jer ako je Herod nepravedno postupio, zašto je Bog to dopustio?” Što ćemo na to odgovoriti? Ono što ne prestajem neprestano govoriti - u crkvi, na trgu i posvuda - i što želim da brižljivo čuvate u pameti, jer nam je to svojevrsno pravilo prikladno za svaku takvu nedoumicu. Koje je, dakle, naše pravilo i što tvrdimo? Premda je mnogo onih koji nanose nepravdu, nema nijednoga komu je time nanesena istinska šteta. A da vas ta zagonetka ne bi predugo uznemirivala, odmah ću dodati i rješenje. Hoću reći da ono što nepravedno pretrpimo od bilo koga služi ili za brisanje naših grijeha - jer nam Bog tu pretrpljenu nepravdu uračunava u korist - ili za uzvrat nagradom.
A da bi ono što govorim bilo jasnije, razložimo to pomoću primjera. Pretpostavimo da neki sluga duguje svome gospodaru mnogo novca, a zatim nepravedni ljudi s njime postupe sramotno i otmu mu dio njegovih dobara. Ako gospodar, koji je mogao zaustaviti pljačkaša i zločinca, ne bi sluzi vratio upravo onu imovinu, nego bi mu oteto uračunao u dug koji mu sluga duguje, bi li sluzi tada bila nanesena šteta? Nipošto. A što ako mu gospodar uzvrati još i više? Nije li tada sluga dobio više nego što je izgubio? Mislim da to svatko uviđa.
Isti račun trebamo primijeniti na vlastita trpljenja. Da nam se, zbog nepravde koju pretrpimo, ili brišu grijesi ili - ako količina naših grijeha nije tolika - primamo slavnije vijence, poslušaj što Pavao govori o čovjeku koji je počinio blud: „Predajte takvoga Sotoni na propast tijela, da bi se duh spasio” (1 Kor 5, 5). „Ali kakve to veze ima s ovim?”, mogao bi reći, „jer govor bijaše o onima kojima drugi nanose nepravdu, a ne o onima koje njihovi učitelji popravljaju.” Mogao bih odgovoriti kako tu nema razlike, jer pitanje bijaše nanosi li trpljenje zla kakvu sramotu ili štetu onomu koji trpi. Ali, da svoje dokazivanje približim upravo onomu o čemu je riječ, sjeti se Davida. Kad je jednom vidio Šimeja gdje nasrće na nj, gazi njegovu nevolju i bez kraja ga obasipa pogrdama, njegovi su ga vojskovođe htjeli ubiti; no David im to odlučno zabrani govoreći: „Pustite ga neka proklinje, ne bi li Gospod pogledao na moje poniženje i uzvratio mi dobrom za današnju kletvu.“ I u Psalmima je pjevajući rekao: „Pogledaj neprijatelje moje: umnožili su se i nepravednom me mržnjom mrze; i oprosti mi sve grijehe moje.” I Lazar je iz istoga razloga zadobio oproštenje, jer je u ovome životu pretrpio nebrojena zla. Stoga onima kojima se nanosi nepravda nije nanesena istinska šteta ako plemenito podnose sve što trpe; štoviše, dobivaju još i mnogo više, bilo da ih Bog udara, bilo da ih đavao bičuje.

sv. Ivan Zlatousti, homilija o Nevinoj Betlehemskoj dječici, 2. dio

Molitva:
O zdravo, istom ponikli,
vi mučenički cvjetići,
što dušman Kristov skrši vas
ko vihor púpke ružine.
Za Krista prvi mučeni,
ko pòzaklana janjad se
pred žrtvenikom igrate
s palmom i s vijencima.
Sva slava tebi, Isuse,
kog rodi Djeva Marija,
i Ocu s Duhom preblagim
u vječne vijeke vjekova.
(Crkveni himan)

10/10/2026

✨ Poziv na predstavljanje inicijative „40 dana za život” na Pelješcu! ✨ 11. 10. 2026.

​Dragi župljani i prijatelji Inicijative,

​S velikom radošću vas pozivamo na predstavljanje molitvene inicijative „40 dana za život” koja kroz molitvu, post i miroljubivo bdjenje nastoji probuditi svijest o dostojanstvu svakog ljudskog života.

​Predstavljanje će se održati na dvije lokacije:
📍 Kuna Pelješka – crkva Gospe Delorite u 9 h
​📍 Trpanj – crkva sv. Petra i Pavla u 11 h

​Dođite, poslušajte i budite dio ove molitvene zajednice koja donosi nadu!

​„ Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih." (Jr 1,5)

​Veselimo se vašem dolasku i zajedništvu u molitvi! 🙏❤️

10/10/2026

MOLITVA 18. DAN, 10. 10. 2026.

Nakana:
Molimo za milost da ljubazno i strpljivo odgovaramo onima koji nas napadaju.

Sveto pismo:
»Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju.« (Lk 6, 27 - 28)

Razmatranje:
Tada Herod, vidjevši da su ga mudraci izigrali, silno se rasrdi.
Pa ipak, tu se doista nije trebalo srditi, nego se bojati i strepjeti; morao je uvidjeti da pokušava nemoguće. Ali ništa ga ne zaustavlja. Jer kada je duša neosjetljiva i neizlječiva, ne pokorava se nijednom lijeku koji joj Bog daje. Pogledaj, primjerice, ovoga čovjeka: nastavlja prijašnje pothvate, jednome ubojstvu pridodaje mnoga druga i strmoglavce se ruši niz liticu, kamo god ga zanos odnese. Pomahnitao od te srdžbe i zavisti, kao da ga goni kakav demon, ni o čemu ne vodi računa, nego bjesni čak i protiv same naravi; a srdžbu na mudrace, koji su ga izigrali, iskaljuje na djeci koja nisu ništa skrivila. Usudio se tako u Palestini počiniti djelo srodno onomu što nekoć bijaše učinjeno u Egiptu. Jer, veli Pismo: „Posla i poubija svu djecu u Betlehemu i po svoj okolici njegovoj, od dvije godine naniže, prema vremenu za koje se pomno raspitao kod mudraca.”
Ovdje me pozorno poslušajte. Jer o toj djeci mnogi govore mnogošta posve lakoumno; sam tijek događaja optužuju za nepravdu, pri čemu jedni svoju nedoumicu izražavaju umjerenije, a drugi s većom drskošću i mahnitošću. Da bismo, dakle, ove oslobodili njihove mahnitosti, a one njihove nedoumice, dopustite nam da nešto malo kažemo o toj stvari. Ako im je prigovor to što su djeca bila prepuštena pokolju, onda bi jednako tako morali prigovoriti zbog pogubljenja vojnika koji su čuvali Petra (Dj 12, 19). Jer kao što su ovdje, nakon što je Djetešce pobjeglo, umjesto Onoga kojega su tražili pobijena druga djeca, tako je i tada, pošto je anđeo izbavio Petra iz tamnice i okova, čovjek istoga imena kao ovaj tiranin, a i iste ćudi, tražio Petra pa, ne našavši ga, umjesto njega pogubio vojnike koji su ga čuvali.
„Ali što je to?”, mogao bi tkogod reći. „To nije rješenje, nego samo povećanje naše teškoće.” I ja to znam; upravo zato iznosim sve takve slučajeve da bih za sve mogao ponuditi jedno te isto rješenje. Koje je, dakle, rješenje tih stvari? Kakvo im razložno obrazloženje možemo dati? Ovo: Krist nije bio uzrokom pokolja one djece, nego kraljeva okrutnost; kao što ni Petar nije bio uzrokom smrti onih vojnika, nego Herodovo mahnitanje. Da je Herod vidio prokopan zid ili razvaljena vrata, možda bi imao kakva temelja optužiti vojnike koji su čuvali apostola za nemar. Ali kad je sve ostalo u propisnom stanju, vrata širom otvorena, a lanci pričvršćeni za ruke onih koji su ga čuvali — jer bijahu uza nj okovani — mogao je, da je barem savjesno obavljao sudačku dužnost u predmetu koji bijaše pred njim, iz svega toga zaključiti da taj događaj nije bio djelo ljudske moći ni umijeća, nego neke božanske i čudotvorne sile. Mogao se pokloniti Onomu koji je to učinio, umjesto da zarati protiv stražara. Jer Bog je sve tako učinio da, ne samo što nije izložio čuvare krivnji, nego je upravo preko njih kralja vodio k istini. Ako je pak kralj ostao bezuman, što vještom Liječniku duša, koji svime upravlja na dobro, može nauditi nepokornost bolesnika?
Isto se može reći i u ovome slučaju. Zašto se srdiš, Herode, što su te mudraci izigrali? Nisi li znao da je rođenje bilo božansko? Nisi li dozvao glavare svećeničke? Nisi li okupio pismoznance? Nisu li oni, kada bijahu pozvani, u tvoje sudište donijeli i proroka, koji je te događaje od davnine unaprijed navijestio? Nisi li vidio kako se ono staro slagalo s novim? Nisi li čuo da je i zvijezda poslužila tim ljudima? Nisi li iskazao poštovanje revnosti tih barbara? Nisi li se zadivio njihovoj smionosti? Nije li te obuzeo užas pred istinitošću proroka? Nisi li iz prijašnjih događaja razabrao i ono posljednje? Zašto iz svega toga nisi u sebi zaključio da taj događaj nije bio varka mudraca, nego djelo božanske Sile koja sve dolično uređuje? Pa ako su te mudraci i prevarili, kakve to veze ima s dječicom koja nisu ništa skrivila?

sv. Ivan Zlatousti, homilija o Nevinoj Betlehemskoj dječici, 1. dio

Molitva:
Sa grozom sluša tiranin, da došao Kralj je kraljeva, što Izraelom vladat će, na prijesto sjesti Davidov.
I viče bijesan na taj glas: Tu nasljednik je, tjera nas! Mač ù ruke, o krvniče, omasti krvlju kolijevke!
Al' čemu takav crni čin i sve ti klanje, Irude? Mališi grobak naći će, al' Isus će izmaknuti.
Sva slava tebi, Isuse, kog rodi Djeva Marija, i Ocu s Duhom preblagim u vječne vijeke vjekova.
(Crkveni himan)

08/10/2026

MOLITVA 16. DAN, 8. 10. 2026.

Nakana:
Molimo Boga da budemo milosrdnih srca, kako bismo donijeli izlječenje i nadu svima koji su radili u industriji abortusa.

Sveto pismo:
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! (Mt 5, 7 - 9)

Razmatranje:
To što su ostali u Egiptu sve do Herodove smrti slikovito označuje da će Kristova vjera ostati među poganima dok ne uđe punina pogana i tako sav Izrael bude spašen. Herodova smrt označuje svršetak zlobne nakane kojom sada Judeja bjesni protiv Crkve. Pokolj dječice označuje smrt poniznih duhom, koje su Židovi pogubili nakon što su Krista otjerali od sebe.
To što se nakon Herodove smrti vraća u zemlju Izraelovu [drugo čitanje dodaje: Gospodin] naviješta svršetak svijeta, kada će Židovi, pošto Henok i Ilija budu propovijedali i nakon što utrne plamen sadašnje zavisti, primiti vjeru istine.
S pravom se, kada napušta Judeju, kaže da bježi, i to noću; kada se pak u nju vraća [drugo čitanje: nema ove riječi], ne spominje se ni bijeg ni noć. One koje je nekoć, zbog tame njihovih grijeha, ostavio kao svoje progonitelje naposljetku će, zbog svjetlosti vjere, ponovno pohoditi kada ga budu tražili. To što se Josip, premda je Herod bio osuđen, bojao njegova sina Arhelaja te nije smio poći u Judeju, u kojoj se nalazila prijestolnica, nego se, opomenut od anđela, povukao u Nazaret Galilejski, označuje posljednja vremena sadašnje Crkve. Tada će umjesto opće sljepoće toga naroda koja sada vlada - sljepoće zbog koje ne prestaje progoniti kršćane koliko god može - među nekima buknuti još žešći Antikristov progon.
Mnogi će se, doduše, po propovijedanju Henoka i Ilije obratiti od nevjere, dok će se ostali, potaknuti od Antikrista, svom silinom boriti protiv vjere. Stoga onaj dio Judeje u kojemu je kraljevao Arhelaj predočuje nevjerne Antikristove sljedbenike.
Nazaret Galilejski, u koji je Gospodin premješten, označuje onaj dio istoga naroda koji će u to vrijeme prihvatiti Kristovu vjeru. S pravom se Galileja tumači kao „dovršeno preseljenje”, a Nazaret kao „njezin cvijet” ili „mladica”. Što se, naime, sveta Crkva žarčom čežnjom preseljava od onoga što vidi na zemlji prema nebeskim dobrima koja treba zaslužiti, to više obiluje duhovnim cvijetom i mladicama kreposti.
Stoga, predraga braćo, budući da na današnji blagdan častimo prvine mučenika, valja nam pomno razmišljati o vječnome slavlju mučenika koje se održava na nebesima. Slijedeći njihove stope koliko god možemo, nastojmo i sami postati dionici toga nebeskog slavlja, jer Apostol svjedoči da ćemo, ako budemo dionici muka, ujedno biti i dionici utjeha. Nemojmo toliko tugovati zbog njihove nepravedne smrti, koliko se radovati što su pravedno primili palmu pobjede. Dok je svaki od njih mukama bio tjeran iz ovoga života, ožalošćena ih je Rahela - to jest sveta Crkva, koja ih rodi - ispraćala žalošću i suzama. Ali čim su odavde bili prognani, nebeski ih je Jeruzalem, koji je majka svih nas, primio u drugi život, dok im ususret iziđoše služitelji radosti, te ih je uveo u radost njihova Gospodina da ondje zauvijek budu okrunjeni.
Stoga Ivan govori: „Stajahu pred prijestoljem i pred Jaganjcem, odjeveni u bijele haljine, a palme bijahu u njihovim rukama” (Otk 7).

sv. Beda Časni,
homilija na blagdan Nevine dječice, 3. dio

Molitva:
Sa grozom sluša tiranin, da došao Kralj je kraljeva, što Izraelom vladat će, na prijesto sjesti Davidov.
I viče bijesan na taj glas: Tu nasljednik je, tjera nas! Mač ù ruke, o krvniče, omasti krvlju kolijevke!
Al' čemu takav crni čin i sve ti klanje, Irude? Mališi grobak naći će, al' Isus će izmaknuti.
Sva slava tebi, Isuse, kog rodi Djeva Marija, i Ocu s Duhom preblagim u vječne vijeke vjekova.
(Crkveni himan)

06/10/2026

MOLITVA 14. DAN, 6. 10. 2026.

Nakana:
Molimo za hrabrost kako bismo prihvatili Božju volju.

Sveto pismo:
I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. (Mk 1, 17 - 18)

Razmatranje:
U ono vrijeme anđeo se Gospodnji ukaza Josipu u snu govoreći: „Ustani, uzmi Dijete i Majku njegovu te bježi u Egipat; i ostani ondje dok ti ne kažem“, i tako dalje. Predraga braćo, pročitano nam je sveto evanđeosko čitanje o dragocjenoj smrti nevinih Kristovih mučenika, u kojemu je ipak predočena dragocjena smrt svih Kristovih mučenika. To što su ubijena nejaka dječica označuje da se po zasluzi poniznosti dospijeva do slave mučeništva te da nitko, ako se ne obrati i ne postane poput malena djeteta, ne može položiti svoj život za Krista.
To što su ubijeni u Betlehemu i u svim njegovim krajevima pokazuje da će progonstvo nevjernika bjesnjeti ne samo u Judeji, u kojoj je Crkva imala svoj početak, nego i u svim krajevima iste Crkve, ma gdje se ona po svijetu proširila, te da će strpljivost pobožnih biti okrunjena. Oni koji su ubijeni kao dvogodišnjaci označuju one koji su savršeni u nauku i djelima; oni pak koji su bili mlađi jednako tako predočuju jednostavne ili neuke, ali ipak snažne postojanošću nehinjene vjere. To što su oni bili ubijeni, dok je Krist, kojega su tražili, živ umakao, daje razumjeti da bezbožnici mogu pogubiti tijela [drugo čitanje dodaje: mučenika], ali da im Krista, zbog kojega bjesni sav progon, nikako ne mogu oduzeti ni dok žive ni kada budu ubijeni. Oni tako istinski svjedoče: „Živimo li, Gospodinu živimo; umiremo li, Gospodinu umiremo. Živimo li, dakle, ili umiremo, Gospodinovi smo.”
To što se, prema Jeremijinu proroštvu, „glas u Rami”, to jest na visini, „začu: plač i jauk” (Jr 31), jasno naviješta da žalost svete Crkve, koja uzdiše zbog nepravednoga pogubljenja svojih udova, ne odlazi u prazno, kako blebeću njezini neprijatelji, nego se uspinje sve do prijestolja nebeskoga Sudca; te da, kao krv prvomučenika Abela, tako i krv ostalih mučenika sa zemlje vapi Gospodinu, prema onoj riječi mudraca: „Nećeš prezreti molitve siročeta ni udovice kada izlije riječ jecaja. Ne silaze li suze udovičine niz obraze, i nije li vapaj njezin protiv onoga koji ih izaziva? Jer se s obraza uzdižu sve do neba, a Gospodinu, koji ih uslišava, neće biti mile” (Sir 35). To što se kaže da je Rahela oplakivala svoje sinove i nije se htjela utješiti jer ih više nema označuje da Crkva doista oplakuje odlazak svetaca s ovoga svijeta, ali se ne želi utješiti tako da se oni koji su smrću pobijedili svijet ponovno vrate kako bi zajedno s njome podnosili borbe ovoga svijeta. Oni se, naime, više ne trebaju vraćati u svijet iz čijih su nevolja jednom umakli, kako bi kod Krista bili okrunjeni.

sv. Beda Časni
homilija na blagdan Nevine dječice, 1. dio

Molitva:
Sa grozom sluša tiranin, da došao Kralj je kraljeva, što Izraelom vladat će, na prijesto sjesti Davidov.
I viče bijesan na taj glas: Tu nasljednik je, tjera nas! Mač ù ruke, o krvniče, omasti krvlju kolijevke!
Al' čemu takav crni čin i sve ti klanje, Irude? Mališi grobak naći će, al' Isus će izmaknuti.
Sva slava tebi, Isuse, kog rodi Djeva Marija, i Ocu s Duhom preblagim u vječne vijeke vjekova.
(Crkveni himan)

05/10/2026

MOLITVA 13. DAN, 5. 10. 2026.

Nakana:
Molimo za znanstvenike i liječnike da postignu napredak koji spašava živote, a ne oduzima ih.

Sveto pismo:
Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate. Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? (Iv 3, 11 - 12)

Razmatranje:
Pošto se, dakle, pokloniše Gospodinu i izvršiše sve čine svoje pobožnosti, mudraci se, prema opomeni primljenoj u snu, ne vratiše istim putem kojim bijahu došli. Dolikovalo je, naime, da oni, sada već vjerujući u Krista, ne hode stazama prijašnjega načina života, nego da, stupivši na novi put, ostanu daleko od zabluda koje bijahu napustili. Ujedno su time trebale biti osujećene Herodove zasjede, jer je on pod krinkom iskazivanja časti smišljao bezbožnu prijevaru protiv Djeteta Isusa.
Stoga, kada se izjalovi nada u tu njegovu spletku, kraljev se gnjev rasplamsa još većim bijesom. Prisjećajući se, naime, vremena koje mudraci bijahu naznačili, on na svu betlehemsku mušku djecu izli bijes svoje okrutnosti te općim pokoljem pogubi svu nejač onoga grada, koja tako prijeđe u vječnu slavu, držeći da će, ne ostane li ondje i jedno dijete nepogubljeno, biti pogubljen i Krist.
Ali Onaj koji izlijevanje svoje krvi za otkupljenje svijeta odgađaše za drugu životnu dob, uz pomoć svojih roditelja bijaše odnesen u Egipat. Tako se vrati u drevnu kolijevku hebrejskoga naroda te, snagom uzvišenije Providnosti, vršeći poglavarsku službu pravoga Josipa, kao Kruh života i Hrana razuma koji siđe s neba, ukloni onu glad, strašniju od svake oskudice hrane, od koje su patili umovi Egipćana zbog nedostatka istine. A ni bez te zemlje ne bi bilo pripravljeno otajstvo jedinstvene Žrtve, jer ondje su prvi put, klanjem jaganjca, bili unaprijed predznak spasonosnog znaka Križa i Pashe Gospodnje.

sv. Leon Veliki, ulomak iz govora o Bogojavljenju

Molitva:
O zdravo, istom ponikli,
vi mučenički cvjetići,
što dušman Kristov skrši vas
ko vihor púpke ružine.
Za Krista prvi mučeni,
ko pòzaklana janjad se
pred žrtvenikom igrate
s palmom i s vijencima.
Sva slava tebi, Isuse,
kog rodi Djeva Marija,
i Ocu s Duhom preblagim
u vječne vijeke vjekova.
(Crkveni himan)

04/10/2026

Od 8 do 80 godina – zajedno za život!

​Kada se okupe sve generacije, snaga molitve i zajedništva postaje opipljiva.
Svaki život je dar, a svaki je korak podrške dragocjen.
​Hvala svima – i mladima i onima s bogatim životnim iskustvom – što svojim prisustvom svjedoče ljepotu i dostojanstvo ljudskoga života.

​Vidimo se na bdjenju svaki dan od 10 do 18 h!