Planinarsko društvo "Promina" Drniš

21/06/2026

Ovaj vikend drniški planinari su odabrali izlet na Treskavicu, 2086 m.n.v.

18/06/2026

Poučno i korisno štivo.
Vrijedi pročitati!

Planinarski kodeks se ne uči na Instagramu.

Ne pišem ovo protiv novih ljudi u planini.

Dapače, drago mi je kad netko otkrije planinu. Drago mi je kad čovjek izađe iz betona, makne se od ekrana, počne hodati, disati, gledati oko sebe i osjeti da postoji nešto veće od svakodnevice.

Ali imam osjećaj da se zadnjih godina nešto preskočilo.

Posebno nakon korone.

Ljudi su tada masovno krenuli u prirodu. Šume, staze, vrhovi, izleti, planinarske grupe, fotografije, aplikacije, trackovi, objave. I to je s jedne strane bilo lijepo. Priroda je mnogima postala spas.

Ali s druge strane, dobili smo puno instant planinara.

Ne kažem to podcjenjivački, nego stvarno.

Ljudi su preskočili ono što se nekad učilo polako. Kroz društvo, kroz planinarsku školu, kroz starije planinare, kroz ture na kojima nisi samo hodao, nego si slušao. Učio si kako se ponašati u grupi, kako pozdraviti na stazi, kako ne ostaviti smeće, kako ne galamiti kao da je šuma kafić, kako ne juriti ispred vodiča, kako ne omalovažavati slabijeg, kako stati kad treba, kako se obući, što nositi, kada se okrenuti, kada šutjeti i pustiti planinu da govori.

To se ne nauči iz jedne lijepe fotografije.

Planinarski kodeks nije samo skup pravila koja netko napiše na papir. To je način ponašanja. Stav. Kultura. Osjećaj da u planinu ne ulaziš kao vlasnik prostora, nego kao gost.

A gost ne ostavlja tragove bahatosti iza sebe.

Ne baca maramicu jer “to je samo jedna”. Ne pušta glazbu da je čuje pola šume. Ne ide preko drugih ljudi kao da mu se svi moraju maknuti. Ne dolazi na zahtjevnu turu potpuno nespreman pa očekuje da ga grupa nosi cijeli dan. Ne podcjenjuje teren samo zato što je netko na Facebooku napisao da je “lagano”.

Planina sve to vidi.

A još više to vide ljudi koji su s tobom na stazi.

Meni nije problem kad netko ne zna. Svi smo jednom bili početnici. I nitko se nije rodio s planinarskim znanjem.

Problem je kad čovjek ne zna, a misli da nema što naučiti.

Tu nastaje opasnost.

Za njega. Za grupu. Za vodiče. Za GSS. Za prirodu.

Zato mislim da se o planinarskom kodeksu treba ponovno govoriti. Ne s visoka. Ne bahato. Ne kao da su stari planinari bolji od novih. Nego zato što planinarenje nije samo hodanje do vrha.

Planinarenje je odnos.

Prema planini.
Prema ljudima.
Prema prirodi.
Prema sebi.

I ako smo to preskočili, nije sramota vratiti se i naučiti.

Zapravo, možda je baš to pravi početak planinarenja.

Ne prvi vrh.

Nego prvi trenutak kad shvatiš da u planini ne vrijedi samo pitanje: “Kamo idemo?”

Nego i ono puno važnije:

“Kakvi ljudi postajemo dok hodamo?”

06/06/2026

Mala , ali vrijedna ekipa!

04/06/2026

Nekoliko fotki s ferata u Sloveniji, gdje je bila naša članica , a u sklopu Više planinarske škole HPK "Sv. Mihovil " Šibenik.

16/05/2026

Planinarska tura po Kvarneru u društvu naših 27 planinara.
Uskoro opširnije..

08/05/2026

Prošli vikend u dobrom društvu s članovima HPD Željezničar Zagreb, ekipom raspoloženom za planinarenje, gradele, pršut i palaćinke ☺️💪

03/05/2026

Nakon Lošinja i Cresa, danas naši planinari uživaju na Krku!

01/05/2026

Razglednica s Lošinja 🙂

21/04/2026

Prošli tjedan ugostili smo buduće planinare:

Dječji vrtić Koštelice

20/04/2026

Put života, Pisak 19.4.2026
Staza Put života je polukružna planinarska ruta koja spaja primorski ambijent Piska s divljim grebenom Omiške Dinare. Naziv simbolizira životni put – strm i težak uspon na početku koji biva nagrađen stabilnošću i otvorenim vidicima na vrhuncu. No, put se ne zaustavlja na vrhuncu. Slijedi dinamičan silazak koji nas uči da je svaki korak prema dolje jednako važan kao onaj prema gore. Pred sam kraj, staza se smiruje u blagu šetnju, vraćajući nas na istu razinu mora s koje smo krenuli, ali ne i na istu točku... jer se s "P**a života" nikada ne vraćamo isti.