30/09/2026
Zapećak, tamo je u u gospodarskom, kulturnom, infrastrukturnom, sportskom i svamom drugom smislu misto Dalmaciji. Južna Hrvatska, kako se naravit u javnom diskursu pokuša kreirat još devedesetih u namjeri da se izbriše sav pripadajući identitet te tisućljetne hrvatske regije, slipo je crivo ove države, od politike prezreno i obespravljeno. Administrativno rascipkano na četiri županije od kojih tek jedna u pridjevu nosi naziv dalmatinski. Eto, to je kontekst nekoć silne rimske provincije u čijem najvećem gradu stoluje klub stoljetne povijesti s najvećom navijačkom bazom od Bospora do Alpi.
Zadnjih miseci, još tamo u smiraj prošle nogometne sezone, zakotrljala se priča o nogometnoj infrastrukturi u Hrvatskoj. Naivniji, i zlobniji, dio hajdučkog puka, smatra je kako je riječ o klasičnom skretanju s teme nakon neuspješne sezone, zanemarujući priču kako se sada otvorila mogućnost gradnje stadiona unutar projekta koji dolazi „sad“ i ko zna kad opet. Možda za 50 godina ili nakon, nedajbože, kakve tragedije. Već tada se ušlo u sukob sa „strukon“ koja je, na pravdi Boga, branila Poljud životon iako na njemu nije provela niti jedno popodne. Vruće litnje ili burovito zimsko. Branili su ideju spomenika odmičući se od njegove primarne funkcije da bude puki nogometni stadion. Udoban, ssvrsishodan i funkcionalan, kako za igrače tako za navijače. Politika, i lokalna i državna, čitavo vrime odgađala je odluku šta s tim dotrajalim zdanjem gurajući nekakvu višečlanu i multiinstitucionalnu komisiju u prvi plan čija će riječ bit presudna u sudbini Poljuda. Ako je statički uredan, onda se može ić u sanaciju/rekonstrukciju, a ako nije, onda će prvo naložit Ministarstvu kulture da maknu status nepokretnog kulturnog dobra i idu u rušenje.
Nakon višemisečnog ničega, javnost je počela stvarat pritisak i tražila odgovarajuće da odluku stavi na stol. Danas je Kancelar prvi p**a prizna da će odluka komisije, takozvane struke, biti takva da se Poljud može rekonstruirat. Istovremeno, i Kancelar i ministar mu sporta govore kako u Zagrebu ne triba slušat struku upirući kako je suludo parama građana financirat nešto šta im se ne sviđa. „Nekom će suze, nekom biseri“, otpivala je nekoć makedonska pop diva svjesna da onom šta izvuče deblji kraj ostaje lajanje na misec, pa će tako Split i Hajduk bit prinuđeni poslušat struku i dobit ušminkano raspadajuće zdanje potpuno neadekvatno današnjim sportskim, nogometnim pa čak i civilizacijskim standardima. Istovremeno, dok se na to zdanje bude nabaciva inkarat i par sića Jupola, Hajduk će podstanarsku sriću potražit par stotina metara dalje na sklepanom, virovat nećete, atletskom stadionu bez adekvatnih uvjeta. Dakako, par stotina kilometara sjevernije, blizu oltara, i zime će bit od zlata na privremenom boravku u Ulici pjesnika, nakon kojeg slijedi povratak onkraj zoološkog na zdanje koje će odabrat javnost, potpuno ignorirajući struku bez koje u Splitu, skužili smo, ne možemo ništa.
Porezima, prirezima, dohodcima i ostalim haračima svih fela, punili smo i punimo pijat u koji serete. Ili našin parama radite ono šta želimo, a zamjenski stadion sa skelon koju nazivate tribinom i opiturani Poljud to nisu, ili ćete, j***t ga, požderat to s pijata.
