Udruga ''Glazbeni susreti Gorskog kotara'' ima za cilj poticanje i promidžbu tradicijskih vidova narodnog glazbenog izražavanja i folklorne baštine Gorskog kotara. Upravo je na području goranske glazbe, pjesme i plesa spona sa starinskim narodnim stvaralaštvom još uvijek izražena i podobna za dalje širenje broja njenih javno organiziranih izvođača. Goranski svirači heligonki svojim su načinom sviranja, glazbenim aranžiranjem i interpretacijom doista osebujni, u čemu se slažu i amaterski svirači i predstavnici glazbene struke. Usporedno s organiziranjem već tradicionalne smotre svirača heligonki i malih instrumentalnih sastava Gorskog kotara, iz godine u godinu povećava se broj sudionika, a posebno raduje što se javnosti predstavljaju pojedine autohtone pjesme i poluzaboravljeni narodni napjevi na dijalektu, što jača suvremeno autorsko stvaralaštvo na tradicijskim osnovama te što je smotra počela poticati i mlade da se otpočnu baviti sviranjem heligonke ili tamburice pa se pojavljuje niz mladih amaterskih glazbenika koji će moći dalje prenositi tradicijski goranski glazbeni kod. Uz današnji trend izučavanja tradicijske glazbe, plesa i dijalekta te svega s predznakom ''etno'', ova goranska glazbeno-plesna smotra pobuđuje sve veći interes i na znatno širem području od goranskog te - unutar smjernica jačanja i poticanja goranskog turizma - već sada predstavlja jednu od glavnih točaka sveobuhvatne kulturne ponude i promidžbe Gorskog kotara. Glavni cilj joj je okupljanje, nastup i promidžba što većeg broja svirača heligonki, tj. dijatoničkih harmonika koje su u Gorskom kotaru tradicijski instrument, te nastup i predstavljanje malih instrumentalnih sastava. Smotra je jednodnevna, svake godine u javnosti pobuđuje sve veću pozornost a i broj sudionika je iz godine u godinu sve veći. Broj sudionika dosegao je broj od 200-injak izvođača (računajući svirače heligonki kao i članove instrumentalnih sastava i goranskih KUD-ova, koji također sudjeluju u programu). Posebnost ove smotre jest što je godišnja, tradicionalna, što se svakog ljeta organizira u drugoj goranskoj općini te što predstavlja zbir goranske tradicijske glazbe i folklora. Sudionici su mahom amateri, no njeguju svoj prepoznatljiv vid glazbenog izražavanja pa su zanimljivi mnogobrojnoj publici, ali i glazbenim stručnjacima i etnolozima, kao i dijalektolozima zbog toga što su mnoge izvođene skladbe popraćene tekstom na brojnim inačicama goranskih kajkavskih govora. Nesumnjivo ova tradicionalna kulturna manifestacija ide u red najznačajnijih godišnjih kulturnih i glazbeno-folklornih događanja u Gorskom kotaru, čime svakako pripomaže promidžbi kulturne ponude i tradicijskih vrijednosti goranskog prostora ali i Primorsko-goranske županije u cijelosti. Uz namjeru što većeg populariziranja goranske tradicijske glazbe, udruge Gorana u Rijeci i Zagrebu preuzele su zamisao ovakvog revijalnog predstavljanja Gorskog koatra u plesu i glazbi, pa su prije 5 godina u suradnji s našom Udrugom i njezinim predsjednikom, Davorom Grgurićem, riječki Gorani organizirali prvu sličnu smotru u Hrtvatskom kulturnom domu na Sušaku u Rijeci, a godinu dana iza njih isto su učinili i zagrebački Gorani, u Maloj koncertnoj dvorani ''Vatroslav Lisinski''. Obje smotre, i riječka i zagrebačka, postale su također tradicionalne, godišnje, te uvijek primame velik broj zaljubljenika u Gorski kotar i goransku tradicijsku glazbu.
