15/08/2026
Josipovo izvješće s Triglava
Jučer, u petak, 14.8. spustili smo se s Triglava. Iako je Alek organizirao gledanje pomrčine Sunca s Petrovog vrha, nas osam hrabrih ljudi odlučilo je tu zanimljivu astronomsku pojavu promatrati s veće nadmorske visine.
Na put smo krenuli u srijedu 12.8.2026. u 4 sata ujutro da bismo se što ranije počeli penjati čez Kot, po hladovini, prema Staničevom domu pod Triglavom. Do njega treba proći 7 km i savladati 1500 m visinske razlike. Ne želimo se vraćati istim putem, jer više volimo kružne ture i zato jedan automobil odvozimo u dolinu Krme neka nas čeka ispred Kovinarske koče i skrati nam u povratku za 8 km dosadno tabananje po cesti.
U pola deset svi smo spremni za veliki poduhvat. Staza čez Kot odmah kreće strmo, uz brdo po skliskom stjenovitom terenu. Na sreću, osigurana je sajlama koje nam olakšavaju penjanje. Uzdišemo i hvatamo zrak pod teškim ruksacima. Kako su neki poslije u domu pričali kroz glavu im je prolazilo pitanje: Što je meni, ovo, trebalo? Odgovor ćemo sami sebi dati za tri dana nakon povratka kući.
Iznad 1600 mnm više nema hladovine, jer je nestalo raslinja, a mi se nastavljamo penjati serpentinastom stazicom koja nas daruje sve ljepšim pogledima. Na 2000 mnm strmina popušta i dovodi nas na malu travnatu površinu stvorenu za malo duži odmor i slikanje. Polako shvaćamo da ovo sve itekako ima smisla. Odmoreni, s lakoćom obilazimo veliku vrtaču Pekel i u pola pet stižemo u dom. Ljubazne nas domaćice smještaju u skupno ležišče sa 16 ležaja i podsjećaju da sončni mrk počinje u 19 : 30. U domu je puno Čeha koji su zbog toga ponijeli filtere za promatranje pomrčine. Oni će nam ih vrlo rado posuditi. Kraj doma je lijepo brdašce za praćenje nebeskog spektakla, ali tko želi još jači doživljaj može sa mnom i s dva češka cimera na Visoku Vrbanovu špicu. Lijepo smo vidjeli kako je Mjesec počeo zaklanjati Sunce. Veselimo se prizoru kao mala djeca. A onda, najednom, iza horizonta, podigne se oblak i sakrije završetak predstave.
No, kasnije, noć je bila vedra i kad smo u pola tri izašli van, i podigli pogled prema veličanstvenoj Kumovoj slami, nismo morali dugo čekati na Lovrine suze.
Ustajemo rano ujutro i spremamo se za polazak. Penjemo se na Rž, prolazimo zabavne, ali osigurane dijelove p**a i za sat i pol stižemo na Kredaricu. Ovdje ćemo doručkovati i dobro se odmoriti prije uspona na vrh Triglava. Tata Tomislav i njegov sin Filip idu naprijed i s lakoćom, kao da su Slovenci, dolaze do Aljaževog stolpa za sat vremena. Mi ostali idemo polako i oprezno, pomažući jedni drugima. Nama trebaju dva sata, ali sretni smo što smo uspjeli. Navečer u Staničevom domu prepričavamo uzbudljive događaje potpuno sigurni da sav taj napor itekako ima velikog smisla.
Sve ima svoj početak i kraj. Ujutro, trećega dana potiho u sebi žalimo što se moramo vratiti svakodnevici. Zahvaljujemo našim dragim domaćicama na vrućoj vodi za mućkanje kave i čaja. Pozdravljamo ih i spuštamo se drugom dolinom natrag do Kovinarske koče. Prekrasna je dolina Krme. Okružuju je Rjavina i Rž s jedne strane, a Tosc i Draški vrhovi s druge. Fotkamo sve oko sebe iako znamo da te fotografije ne mogu gledatelju prenijeti ni deseti dio našeg doživljaja. No, nama će nakon nekog vremena vratiti proživljene dojmove. Dugo sjedimo u hladovini, na debeloj, mekoj travi kod pastirskog stana Prgarca. Razumijemo zašto se ova staza u Sloveniji zove "čez čudovito Krmo" . Na početnom putokazu kod Staničevog doma pisalo je, Kovinarska koča 4 sata. Mi smo na tom putu uživali šest sati. I zahvalni smo za svaku minutu tog produžetka.
