Planinarsko društvo "Petrov Vrh"

Home
Croatia
Daruvar
Planinarsko društvo "Petrov Vrh"

Directions Website Contact the organization

Tihomir 091 1500203 informacije o društvu rezervacija noćenja u domu. Narcis 099 514 2049 o izletima Domom upravlja PD »Petrov vrh« iz Daruvara.

Petrov vrh jedan je od najistaknutijih vrhova na Zapadnom Papuku. Obrastao je šumom, a samo je sa sjeverne strane otvoren 300 metara dugačkom livadom koja završava kod planinarskog doma »Petrov vrh«. Livada se u zimskim mjesecima koristi kao skijalište, a na njenom istočnom rubu je skijaška žičara (»tanjurić«). Na samome vrhu nalaze se ostaci nekadašnje drvene piramide i gornja stanica skijaške vučnice. Planinarski dom na Petrovu vrhu otvoren je od ponedjeljka do petka od 16 sati, a vikedom 24 sata, a po najavi moguć je dogovor o smještaju i u tjednu. Dom nudi mogućnost smještaja do 50 osoba i to u 5 dvokrevetnih soba na prvom katu i 40 osoba u višekrevetnim sobama na drugom katu. Dom u svojoj ponudi ne nudi jela, ali je moguća upotreba kuhinje članovima planinarskih društava uz nadoplatu, a piće se prodaje isto članovima planinarskih društava.

05/10/2026

Jako smo zahvalni Martini Cipan na ideji i poticaju da iskoristimo ovu lijepu jesen, odvedemo naše planinare u prirodu i prošećemo oko Petrovog vrha.
Jesen je krenula u svoj uobičajeni slikarski poduhvat kojem se svake godine divimo i koji nam nikad ne dosadi. Svima bi nam bilo žao da ga u prošlu subotu nismo iskoristili za uživanje i druženje.
Ujutro u 8 i 30 lijepo se društvo skupilo ispred planinarskog doma na Petrovom vrhu. Dvadeset jedan planinar i vanzemaljac Alf. Spustili smo se kroz šumu s Petrovog vrha na sedmi kilometar i skrenuli niz strmi Zaušak na izletište Toplica. Dok odmaramo pod nadstrešnicom urednog i čistog izletišta, uz žubor vode, naglas zahvaljujemo Soniju i njegovoj ekipi koja nam ovo mjesto redovno uređuje i održava.
Znali smo da je Skočaj opet neprohodan zbog prošlogodišnjeg nevremena pa ga je Ivan Cipan nedavno prošao i prosjekao srušena stabla toliko koliko je potrebno da možemo proći. Naše staze nisu tako uredne kao na primjer austrijske šetnice, ali su zato puno zanimljivije i zabavnije od njihovih.
Nakon tri i pol sata prešli smo 8 kilometara, 300 m spusta i 300 m uspona. U domu na Petrovom vrhu, uz duhovite i dosjetljive opaske, veselo nas dočekuje Ivica koji je ovog vikenda dežurao u domu. Uživamo na sunčanoj terasi doma uz hladne napitke, zadovoljni šetnjom i druženjem. Nadamo se da će nas takvo lijepo vrijeme poslužiti i na sljedećem izletu 17.10. na Slemenovu špicu u Sloveniji.

29/09/2026

POZIV SVIMA NA ZAJEDNIČKI PLANINARSKI IZLET 🥾🌿

Pozivamo Vas na zajednički izlet kojim želimo potaknuti obitelji s djecom, mlade, ali i sve one koji su davnih dana završili planinarsku školu da nam se ponovno pridruže i provedu ugodan dan u prirodi. Pozivamo sve one koji su u našem društvu, a već dugo - dugo nisu bili na izletu.

Tura nije previše zahtjevna, a kao i uvijek, tempo ćemo prilagoditi najsporijem sudioniku kako bi svi mogli uživati u šetnji, druženju i prirodi.

Nakon ture zapalit ćemo vatru i organizirati malo zajedničko druženje uz pečenje kobasica. 🌭🔥 Kobasice i ostalo što želite za svoj obrok ponesite sami.

Veselimo se što većem odazivu, dobrom društvu, poznatim licima i novim zajedničkim uspomenama!

Vidimo se na stazi! ⛰️😊

21/09/2026

Dok su Nikolina i Lucija vrijedno radile u domu, a Josip i Robert šarali po stablima na Okiću, nas trideset dvoje odvažnih uputilo se u eko selo Gazije, pod padine Krndije, da malo prošetamo po laganim stazama ravne Slavonije.
Početak obećavajući, puno ljudi, planinarski doručak, čaj, Lupijeva rakijica...i onda dolazi izbor staza...kraća od 9 km ili duža od 13 km...iako sam inače karaktera čvrsta, padam pod utjecaj većine i dam se nagovoriti da krenem na dužu stazu kao da prije nikad nisam bio tu i ne poznam teren koji nas očekuje...i tu je sreći kraj...
Uspon za usponom, pa opet malo uspona i na kraju završni uspon na kojem ponovo vidim svoju pokojnu baku Mandu kako me doziva k sebi, ali nekako crpim zadnji atom energije iz one masti koje sam smazao za doručak i dolazim na Petrov vrh, ne ovaj naš dobri, pitomi Petrov vrh, nego taj njihov divlji, himalajski...
Na vrhu kratki odmor, energiju vraćam Vranjićevom slaninom i nekim Martininim vege štapićima i onda sunovrat nazad niz tobogan planinu. Put do doma hodam na autopilotu nesvjestan ni ljudi ni prirode oko sebe, proklinjući sebe što sam se dao nagovoriti na dužu stazu, a mogao sam već biti kod planinarske kuće Tivanovo i prigovarati kuharima zbog lošeg graha.
Što bi rekao Delmatin mali: " ovo mi je škola..."
I onda kad bi čovjek pomislio da ću sad napokon pronaći mir i spokoj u autobusu, Helena i Denis odlučuju nas počastiti vlastitim obradama nekih od najvećih hitova Zvezdi Granda, tako da to što sam malo nagluh nekad dobro i dođe...
Sve u svemu, izlet koji ću dugo pamtiti, bar dok mi ne prođe totalna upala mišića...
Srdačno Vaš,
TS

18/09/2026

Ekipa za izlet u Gazije
samo podsjetnik da krećemo u nedjelju u 7 sati sa autobusnog kolodvora, molim vas da dođete malo ranije kako bi smo na vrijeme krenuli.
Ima još deset slobodnih mjesta pa ako znate nekog tko bi nam se pridružio neka mi se javi.
Očekuje nas lijepo vrijeme i lagane staze.
Vidimo se.
TS

14/09/2026

Izlet u Gazije
Cijenjeno članstvo,
ostalo nam je još desetak mjesta u autobusu, pa Vas molim da se što prije javite kako bi smo popunili sva mjesta. Izlet je lagan, staze su kratke i nezahtjevne, a domaćini uvijek na visokom nivou.
Ako sve bude prema planu i programu, kretali bi u 7 sati sa autobusnog kolodvora tako da stižemo na doručak prije kretanja na staze. Nakon hodanja, ručka i odmora povratak bi bio oko 15 sati, a dolazak u Daruvar oko 17.
Cijena po osobi je 10 eura, plaćanje u autobusu.
Čujemo se...
TS

09/09/2026

Poštovano članstvo,
najavljujemo još jedan lagani, zanimljivi izlet.
HPD Sokol iz Feričanaca organizira 35. planinarsko druženje "Kroz vinograde i šume", ovaj put mjesto okupljanja je planinarska kuća Tivanovo u Gazijama, datum nedjelja 20.09., a u ponudi će biti dvije lagane staze po obroncima Krndije.
Nadamo se da ćemo opet uspjeti popuniti autobus, cijena po osobi je 10 eura, a prijaviti se možete PORUKOM sve do četvrtka 17.09. tajniku društva na mobitel 091 150 0203 na bilo kojoj aplikaciji.
Više o samom događaju imate na plakatu organizatora.
Lp,
TS

07/09/2026

Zašto idemo u planine?
U planine idemo zato što su zanimljive, zabavne i često dramatično nepredvidive. Nikad se unaprijed ne zna kako će naš posjet proći. Učas se vrijeme promjeni. Vjetar može nenadano donijeti kišu i opušteno hodanje i druženje zamijeniti bježanjem od nevremena pod kabanicama.
Upravo se to dogodilo nama u subotu oko podneva na putu prema Velikom vrhu i Velikoj Zelenici. Krenulo je nas 13 planinarki i planinara iz Daruvara, Garešnice i Pazina po ugodnom vremenu s Planine Ravne (1500 mnm) kroz zelenu šumu ariša prema Moličkoj planini udaljenoj 3 sata normalnog hoda. Staza prelazi planinsko sedlo na visini od 1900 mnm. Planirali smo na tom sedlu odmoriti i ručati, ostaviti ruksake i popeti se na Veliki vrh i Veliku Zelenicu, po mom mišljenju jedan od najljepših vidikovaca u Sloveniji. Nakon dva i pol sata hoda, taman kad smo pronašli ugodna mjesta za sjedenje uz stazu, razvukli naše delicije iz ruksaka kako bi ih ponudili svima oko sebe podigao se silni vjetar. Gledam radarsku sliku na mobitelu i vidim kako mala, crvena jezgra oluje ide prema vrhu iznad nas. Mi smo na njenom rubu, ali svejedno će nas dohvatiti. Prekidamo naš fini ručak, odustajemo od penjanja na vrh, hitro oblačimo kabanice i žurimo se što brže skloniti u Kocbekovo zavetišče na Moličkoj planini koje je 150 metara niže od prijevoja.
Zar se može dan zanimljivije i bolje provesti?
Sigurno ne može.
U kući sušimo mokru odjeću i čekamo razvedravanje. Dočekali smo ga petnaest do pet. Žurno se vraćamo. Penjemo se prvo na Veliki vrh. Svi smo oduševljeni pogledima. Fotkamo te nevjerojatno lijepe prizore i odlazimo na rub Velike Zelenice. Ovdje su prizori još ljepši. Sunce polako zalazi i zlatnim sjajem obasjava gustu, zelenu travu.
Tako lijepu atmosferu još nikad nismo vidjeli. Žao nam je prekinuti to uživanje pa se počinjemo spuštati tek kad se Sunce sakrilo iza Ojstrice.
S prvim mrakom ulazimo u kuću na zasluženi odmor. Toni nas cijelo vrijeme zabavlja tako da kuća veselo odjekuje od našeg smijeha.
Drugoga dana, odmoreni odlazimo prema Maloj Ojstrici. U oblaku smo, ali se nadamo da će se oblaci podići. Ne želimo silaziti do Doma na Korošici pa prečimo brdo uskom stazicom iznad zelene Korošice na kojoj se nalazi najviše nogometno igralište u Sloveniji. Prošlog vikenda je na njemu Podveža pobijedila protivnike iz susjednog sela. Jedna nas tvrdoglava krava na toj uskoj stazici ne želi propustiti pa se moramo spuštati ispod ili pentrati iznad nje.
Dolazimo na Sedelce. Sunce se probija kroz oblake i uspijeva nam otkriti Lučki Dedec. Zbog toga mijenjamo plan i penjemo se na njegov travnati vrh. Isplatilo se jer se u tih pola sata razotkrila i Ojstrica i Velika Zelenica na kojoj smo prošloga dana bili.
Preko romantičnog Vodotočnika, jezerca u obliku srca, penjemo se na Desku koja nas sve oduševljava kao i prošle godine. Deska je na vrhu ravna kao daska. Šetamo u krug po rubu te meke, zelene, travnate površine s koje nam se ne da otići. Ali, pogled na sat, ipak nas pritišće da krenemo na Planinu Podvežak, zadnju točku našeg kružnog p**a po Dleskovškoj planoti.
Na Podvežaku pozdravljamo prijateljicu Suzanu i njenu kćerkicu koje su nas poslužile finom Gobovom juhom i štrudlom od sira. Doći ćemo im opet.

15/08/2026

Josipovo izvješće s Triglava

Jučer, u petak, 14.8. spustili smo se s Triglava. Iako je Alek organizirao gledanje pomrčine Sunca s Petrovog vrha, nas osam hrabrih ljudi odlučilo je tu zanimljivu astronomsku pojavu promatrati s veće nadmorske visine.
Na put smo krenuli u srijedu 12.8.2026. u 4 sata ujutro da bismo se što ranije počeli penjati čez Kot, po hladovini, prema Staničevom domu pod Triglavom. Do njega treba proći 7 km i savladati 1500 m visinske razlike. Ne želimo se vraćati istim putem, jer više volimo kružne ture i zato jedan automobil odvozimo u dolinu Krme neka nas čeka ispred Kovinarske koče i skrati nam u povratku za 8 km dosadno tabananje po cesti.
U pola deset svi smo spremni za veliki poduhvat. Staza čez Kot odmah kreće strmo, uz brdo po skliskom stjenovitom terenu. Na sreću, osigurana je sajlama koje nam olakšavaju penjanje. Uzdišemo i hvatamo zrak pod teškim ruksacima. Kako su neki poslije u domu pričali kroz glavu im je prolazilo pitanje: Što je meni, ovo, trebalo? Odgovor ćemo sami sebi dati za tri dana nakon povratka kući.
Iznad 1600 mnm više nema hladovine, jer je nestalo raslinja, a mi se nastavljamo penjati serpentinastom stazicom koja nas daruje sve ljepšim pogledima. Na 2000 mnm strmina popušta i dovodi nas na malu travnatu površinu stvorenu za malo duži odmor i slikanje. Polako shvaćamo da ovo sve itekako ima smisla. Odmoreni, s lakoćom obilazimo veliku vrtaču Pekel i u pola pet stižemo u dom. Ljubazne nas domaćice smještaju u skupno ležišče sa 16 ležaja i podsjećaju da sončni mrk počinje u 19 : 30. U domu je puno Čeha koji su zbog toga ponijeli filtere za promatranje pomrčine. Oni će nam ih vrlo rado posuditi. Kraj doma je lijepo brdašce za praćenje nebeskog spektakla, ali tko želi još jači doživljaj može sa mnom i s dva češka cimera na Visoku Vrbanovu špicu. Lijepo smo vidjeli kako je Mjesec počeo zaklanjati Sunce. Veselimo se prizoru kao mala djeca. A onda, najednom, iza horizonta, podigne se oblak i sakrije završetak predstave.
No, kasnije, noć je bila vedra i kad smo u pola tri izašli van, i podigli pogled prema veličanstvenoj Kumovoj slami, nismo morali dugo čekati na Lovrine suze.
Ustajemo rano ujutro i spremamo se za polazak. Penjemo se na Rž, prolazimo zabavne, ali osigurane dijelove p**a i za sat i pol stižemo na Kredaricu. Ovdje ćemo doručkovati i dobro se odmoriti prije uspona na vrh Triglava. Tata Tomislav i njegov sin Filip idu naprijed i s lakoćom, kao da su Slovenci, dolaze do Aljaževog stolpa za sat vremena. Mi ostali idemo polako i oprezno, pomažući jedni drugima. Nama trebaju dva sata, ali sretni smo što smo uspjeli. Navečer u Staničevom domu prepričavamo uzbudljive događaje potpuno sigurni da sav taj napor itekako ima velikog smisla.
Sve ima svoj početak i kraj. Ujutro, trećega dana potiho u sebi žalimo što se moramo vratiti svakodnevici. Zahvaljujemo našim dragim domaćicama na vrućoj vodi za mućkanje kave i čaja. Pozdravljamo ih i spuštamo se drugom dolinom natrag do Kovinarske koče. Prekrasna je dolina Krme. Okružuju je Rjavina i Rž s jedne strane, a Tosc i Draški vrhovi s druge. Fotkamo sve oko sebe iako znamo da te fotografije ne mogu gledatelju prenijeti ni deseti dio našeg doživljaja. No, nama će nakon nekog vremena vratiti proživljene dojmove. Dugo sjedimo u hladovini, na debeloj, mekoj travi kod pastirskog stana Prgarca. Razumijemo zašto se ova staza u Sloveniji zove "čez čudovito Krmo" . Na početnom putokazu kod Staničevog doma pisalo je, Kovinarska koča 4 sata. Mi smo na tom putu uživali šest sati. I zahvalni smo za svaku minutu tog produžetka.

10/08/2026

U subotu, 8.8.2026. pedeset sadašnjih i budućih planinara našeg društva bilo je na zanimljivom i zabavnom izletu po okolici Kamnika.
Krenuli smo u 5 ujutro s autobusnog kolodvora u Daruvaru i uputili se prema Krvavcu. Čazmatransovi vrhunski vozači, Darko Krivski i Marin Jurašić, dovezli su nas zahtijevnom planinskom cestom do hotela Rozka u 10 sati. Svima nam je godilo lijepo, ali prohladno vrijeme nakon strašnih daruvarskih vrućina. Zato smo veselo, laganom stazom, krenuli prema Plečnikovoj kapelici Marije Snježne sagrađenoj 1929. Uz šale, smijeh i puno priče za sat vremena dolazimo do te jako jednostavne i lijepe kapelice. Zaokruženo umjetničko djelo savršeno uklopljeno u okolinu. (Pod uvjetom da možete apstrahirati skijašku sedežnicu koja kvari originalni dojam.)
Po zelenim pašnjacima kraj nezainteresiranih krava nastavljamo još pola sata do vrha Krvavca 1853 mnm. Vrijeme je promjenljivo, dolaze i odlaze oblaci, a mi uživamo u tim prizorima zatvaranja i otvaranja vidika. Kad nam se otvori pogled na Storžić, zatvori se prema Velikoj Planini. Godi nam malo duže izležavanje na mekoj travi. Dok mi odmaramo, Jura i Saša junački jure na Veliki Zvoh. U povratku idemo drugim putem da bismo uživali u pogledima s vidikovca Gradišče. Stazica do vidikovca vodi uz rub litice iznad doline rijeke Kokre i Suhadolnika. Krvavec je dobio svoje ime po krvavim liticama niz koje se u srednjem vijeku turska vojska survala u provaliju. S prvim kapima kiše iz tamnih oblaka koji su nas stigli dolazimo na ručak do Brunarice Kekec.
Nakon odmora i finog ručka, naši super vozači opet uspješno savladavaju sve serpentine i spuštaju nas u Arboretum Volčji Potok. Proteže se na površini od 85 hektara. Svi smo oduševljeni cvijećem, egzotičnim biljkama, parkovima, šumom, travnjacima i jezercima. Dva i pol sata nije dovoljno vremena za razgledavanje, ali odlazimo kući sigurni da ćemo ovamo ponovo doći.
Josip

08/08/2026

Kad smo radili plan izleta za ovu godinu uspon na najviši vrh Rumunjske označen je kao jedan od vrhunaca sezone.
Kaže Goran Rukavina da im je bilo toliko dobro da je i njegov Duster oduševljen posjetom i da je svoje doživljaje odlučio podijeliti s nama!

"Iz pera jednog Dustera:

Frendovi i ja smo odlučili posjetiti rodbinu u Rumunjskoj. Toj avanturi priključilo se i 9 planinara koji su željeli popeti najviši vrh moje domovine.
Rekoh im:" Ok, hajdemo se zabaviti!"
Prvi dan smo posjetili slatki dom mojeg strica - Corvin Castle u Hunedoari, tankiranje i odmor na nekom otvorenom parkiralištu, na cca 48C dok su planinari obavljali svoje tankiranje u nekom velikom, rashlađenom trgovačkom centru.
Zato smo i došli kasno u Arpaş de Sus, kod moje tetke. Tu smo se opet odmorili i to cijelu noć.
Drugi dan ove avanture započeo je vožnjom po čuvenom Transfagarasan road, cesti koju je radio i moj djed. Bio sam preponosan što mogu pokazati ovo remek djelo svojim prijateljima. To je cesta koja te ostavlja bez daha. I kad smo taman stigli na parkiralište kod jezera Balea, ovi moji planinari su opet ostali bez daha - pogled na planine, jezero, cijeli okoliš ih je fascinirao. Pokazao sam im put kojim trebaju ići do Cabane Podragu, gdje mogu prespavati.
Kad su se vratili do nas, prepričao mi je jedan planinar kako im je bilo. Rekao je da nije baš ravnica te da ima jako puno uspona i padova te da su svaki dan imali cca 2000m uspona/spusta i oko 10km. Auto bi pomislio: Kakvi luzeri!
Prespavali su u Cabani Podragu i otišli idući dan na vrh Moldoveanu. Cijeli put su imali prekrasne, zelene krajolike gdje ovčice pasu pod ručnom.
4.dana ove avanture, u popodnevnim satima, vidio sam ih kako se spuštaju i dolaze do nas. Stalno su spominjali kako jedva čekaju da uđu u neku autopraonu. Pomislio sam neka rade što hoće ali ja, dusty, ne trebam tuš.
Na povratku u dolinu, vidjeli smo pravog medvjeda. Stajao je uz cestu i molio prolaznike da mu daju hranu. Glumac!
Iako sam im stao na pola metra od mede, da ne moraju daleko ići, moja planinarska ekipa nije htjela izići van i pozdraviti ga.
Pomislio sam da su se baš umorili!
Nakon ponovnog odmora u smještaju kod moje tetke u Arpaşu, krenuli smo u rudnik soli u Turdi. Tamo je moj susjed doživio "ozljedu na radu" pa me malo plašio susret sa solanom.
Izišli su iz rudnika s takvim oduševljenjem kao da su bili u nekom zabavnom parku.
Čudni neki likovi!
Rekoh im:" Hajdemo doma. Dosta je bilo rumunjske uživancije."
Ali ja znam da ću se vratiti!!"

Address

Radićeva 5
Daruvar
43500

Website

http://www.planinari-petrovvrh.hr/

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Planinarsko društvo "Petrov Vrh" posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Organization

Send a message to Planinarsko društvo "Petrov Vrh":

Want your organization to be the top-listed non profit organization in Daruvar?