03/10/2026
LJETO 2026. U SELCU – BOLJE NEGO LANI, ALI JOŠ UVIJEK NEDOVOLJNO DOBRO
Na kraju još jedne ljetne sezone pokušali smo podvući crtu ispod svega što se u Selcu tijekom proteklih mjeseci događalo – što se pomaknulo, što je riješeno, gdje smo vidjeli dobru reakciju službi, ali i koji problemi i dalje godinama čekaju.
Ovo nije popis svega što je Mjesni odbor prijavio. Ovo je pokušaj da se nakon svega sagleda šira slika – bez uljepšavanja, ali i bez potrebe da se zbog svake stvari nekoga proziva.
Selce je ove godine bilo nešto bolje. Ali još uvijek nije dovoljno dobro.
U nastavku donosimo cijeli osvrt.
P.S. Hvala Anti Ravliću i Tuneri što su ovaj naš pogled na ljeto u Selcu prenijeli i svojim čitateljima.
Ako želite pročitati kraću uredničku verziju osvrta, članak je ovdje 👇
https://tunera.info/predsjednik-mjesnog-odbora-antic-o-plusevima-i-minusima-sezone-u-selcu/?_gl=1%2A1mp7fhs%2A_up%2AMQ..%2A_ga%2AMjA5NjY4NDMyMS4xNzkxMDA1Njkw%2A_ga_KRC0BEHPW2%2AczE3OTEwMDU2ODkkbzEkZzAkdDE3OTEwMDU2ODkkajYwJGwwJGgw&fbclid=IwY2xjawUt2nxleHRuA2FlbQIxMQBwZG9mBXNydGMGYXBwX2lkEDIyMjAzOTE3ODgyMDA4OTIAAR4S_l3kjYNudebMxpTQnzfucGwc9MZweuE2AqGGKN5txYxXBd1sNUIJTzkq4w_aem__R57ptDE6HvIuiMeiML9Fw
***Predsjednik Mjesnog odbora Selce Aleksandar Antić o ljetu u Selcu, stvarima koje su se pomaknule, onima koje godinama čekaju i pitanju koliko se toga zaista može promijeniti kada je nekome – i građanima i institucijama – dovoljno stalo***
Ako bih morao jednom rečenicom opisati ovogodišnje ljeto u Selcu, rekao bih – bilo je bolje nego prošle godine, ali još uvijek daleko od onoga što Selce objektivno može i treba biti.
To ne govorim da bih nekoga hvalio ili kritizirao po svaku cijenu. Nakon tri godine rada u Mjesnom odboru i nekoliko godina građanskog angažmana čovjek jednostavno počne gledati stvari malo drugačije. Ne gleda samo je li neka rupa zakrpana ili je trava pokošena, nego pokušava vidjeti postoji li sustav koji probleme prepoznaje, koliko brzo na njih reagira i, možda najvažnije, postoji li volja da se stvari dugoročno promijene.
Ove godine bilo je razloga za pohvalu.
Gradske i komunalne službe bile su objektivno nešto ažurnije nego prethodnih godina. U više smo slučajeva vidjeli da nakon prijave uslijedi izlazak na teren, razgovor, zahvat i konkretan rezultat. Fontana je ponovno proradila, riješeni su pojedini problemi s rasvjetom i javnim površinama, a kod Svetog Josipa nakon ukazivanja na problem otjecanja otpadnih voda krenulo se i u konkretnu sanaciju. Bilo je i niz manjih zahvata koji sami po sebi možda nisu spektakularni, ali ljudima svakodnevno znače puno.
A upravo su takve stvari često najvažnije.
MALE STVARI KOJE LJUDIMA ZNAČE PUNO
Jedan od meni osobno najdražih primjera ove godine bio je ponovno otvaranje dugogodišnje zatvorenog javnog prolaza.
Nije riječ o milijunskom projektu. Nije riječ o nečemu što će se spominjati u turističkim brošurama. Riječ je o prolazu koji ljudima treba da bi normalno prošli iz jednog dijela mjesta u drugi.
Ali iza toga je stajao višegodišnji problem, imovinsko-pravni postupci, nova katastarska izmjera, čekanje rokova, komunikacija s nadležnima i na kraju konkretna akcija komunalnog redarstva i EKO-MURVICE.
Kada sam dobio informaciju da je ograda konačno uklonjena, otišao sam to odmah provjeriti. I iskreno – bio sam sretan kao malo dijete kad dobije novu igračku.
Nekome će možda biti smiješno da čovjeka toliko veseli jedan otvoreni prolaz. Meni nije.
Jer kada znaš koliko dugo nešto stoji, koliko p**a si na to upozorio i koliko je ljudi zbog toga godinama imalo problem, onda shvatiš da su upravo takve „male“ stvari često one koje ljudima naprave najveću razliku.
I zato vrijedi pohvaliti službe koje su taj posao na kraju odradile.
Ali jednako tako treba reći i ono drugo: bilo bi lijepo da neke od tih stvari nadležni sami uoče i riješe prije nego što prođu dani, tjedni, mjeseci, a kod nekih problema i godine.
PROMET: NIJE RIJEŠEN, ALI JE BILO POMAKA
Promet u špici sezone bio je – očekivano – kaotičan.
Selce nije izuzetak. Mala primorska mjesta s neriješenim pitanjem parkiranja svake godine u srpnju i kolovozu dođu do iste točke. Automobila je više nego prostora i onda svi plaćamo cijenu desetljeća nedostatka ozbiljnog prometnog rješenja.
Ipak, ove godine primijetili smo veći angažman komunalnog redarstva i pauk službe, a postojanje javnog parkinga ipak je donekle rasteretilo naše ulice.
I, ako ćemo biti iskreni, riješilo jednu drugu stvar – barem smo smanjili broj situacija u kojima se automobil ostavlja na pješačkom prijelazu, na nogostupu ili praktički tako da bi čovjek iz njega mogao pljunuti ravno u more.
To je također napredak.
Ali nije rješenje.
Zato smo i kod buduće organizacije javnog prijevoza rekli vrlo jasno: postojeću trasu City Busa ne smatramo lošom. Naprotiv, smatramo je dobrom osnovom. Problem vidimo u kvaliteti autobusnih stajališta, rasporedu pojedinih polazaka i dostupnosti izvan glavne turističke sezone.
Posebno nam je važno da se prije donošenja konačnih odluka obiđe teren i vidi gdje se stvarno može napraviti kvalitetna zaštita putnika.
A ONDA DOLAZIMO DO ONOGA ŠTO JE PUNO TEŽE OBJASNITI
Jer uz sve ono što se pomaknulo, ostao je i popriličan broj stvari koje se godinama vrte u krug.
Najbolji primjer je pitanje javnih WC-a i tuševa.
O tome ne govorimo od jučer. Selce na taj problem upozorava godinama. I svake godine, praktički uoči svake turističke sezone, ponovno se postavlja isto pitanje.
I onda dođemo u 2026. godinu.
U jedno od najposjećenijih turističkih mjesta na ovom dijelu obale.
I još uvijek nemamo riješenu jednu od najosnovnijih ljudskih potreba.
To više nije pitanje luksuza, estetike, manifestacija ili toga bi li bilo lijepo imati još jedan sadržaj.
To je osnovna infrastruktura.
Kada roditelj s malim djetetom mora tražiti kafić u kojem će zamoliti da koristi WC, kada gost pita gdje je javni toalet, a vi mu nemate što konkretno pokazati, teško je pronaći ozbiljno opravdanje za činjenicu da se taj problem godinama ne rješava.
Ne želim to pretvoriti u optužbu da nekome nije stalo do Selca. Ali nakon toliko godina čovjek se legitimno mora zapitati:
Je li riječ o apatiji, manjku razumijevanja problema, nedostatku ideja, nedostatku ulaganja ili o svemu pomalo?
Što god od toga bilo, rezultat je isti.
Za Selce je to 2026. godine jednostavno nedopustivo.
PUNTA SELAČKA I KAMP UVALA SLANA NISU ISTA PRIČA
Tu također ne bih trpao sve u isti koš.
Punta Selačka je gradsko zemljište, prostor na kojem ljudi već gotovo desetljeće ilegalno borave, gradu ne plaćaju najam za njegovo zemljište, javna se površina zauzima automobilima, a postoje i informacije o pojedinim oblicima ilegalnog iznajmljivanja.
Grad je pokušavao nešto poduzeti i bilo bi nepošteno tvrditi suprotno.
Ali istodobno je teško ne postaviti retoričko pitanje: kako je moguće da se problem koji je toliko dugo poznat još uvijek nije sustavno riješio?
S druge strane, kamp Uvala Slana priča je o državnoj imovini.
I upravo zato možda još više frustrira.
Prostor već godinama propada. Ondje se pojavljuju ljudi koji ilegalno borave u prostoru kampa, uključujući i osobe koje ondje nemaju reguliran turistički boravak, a dio prostora koriste i ljudi bez odgovarajućeg smještaja.
Istodobno su ljudi koji su u tom kampu provodili desetljeća, ondje provodili ljeta, stvarali uspomene i doživljavali ga kao dio Selca, praktički preko noći dobili poruku da svoje stvari mogu maknuti.
Tri godine kasnije gledamo isti prostor.
Sudovi, procedure, nadležnosti, birokracija.
Sve to može biti pravno točno.
Ali čovjek koji svaki dan prolazi pored tog prostora na kraju ipak vidi samo jedno – propadanje.
I teško je očekivati da će ljudima nakon nekoliko godina takvih odgovora biti dovoljno objašnjenje da „postupak traje“.
NISU PROBLEM SAMO VELIKI PROJEKTI
Zanimljivo je da su možda najbolji pokazatelji odnosa prema mjestu upravo oni problemi koji su najmanji.
Primjerice, prilaz centru „Izvor“ godinama se pokušava riješiti. Govorimo o podiznoj rampi i uređenju pristupa, a ne o izgradnji nove prometnice.
A „Izvor“ je centar koji svakodnevno pruža usluge u zajednici, uključujući dostavu hrane najpotrebitijima.
Koliko je teško godinama riješiti takvu stvar?
Slično je i s rampom postavljenom kod "Tunara" prema Uvali Slanoj. Ideja reguliranja prometa tim dijelom Selca je potpuno legitimna. Ali način na koji je stvar izvedena nije dao rezultat kakav je trebao.
Rješenje ne smije biti samo postavljeno. Rješenje mora funkcionirati.
I to je zapravo jedna od stvari koju bih volio da svi zajedno počnemo više prihvaćati.
SELCE NIJE SAMO INFRASTRUKTURA
Postoji još jedan problem koji se ne može riješiti samo komunalnim nalogom.
Što zapravo želimo od Selca?
Imali smo ove godine situaciju u kojoj su neke manifestacije ukinute uz obrazloženje da nisu bile dovoljno uspješne. Možemo prihvatiti da se programi trebaju vrednovati.
Ali onda se legitimno pitamo po kojim kriterijima.
Jer istodobno imamo manifestacije koje se ponavljaju gotovo po istom obrascu iz tjedna u tjedan i teško je vidjeti kakvu novu vrijednost donose mjestu.
Selcu ne treba samo više događanja.
Selcu trebaju bolji, smisleniji i novi sadržaji.
A tu ne možemo uvijek očekivati da će sve osmisliti Grad ili Turistička zajednica. Domaći ljudi, udruge i pojedinci već su više p**a pokazali da ideja ima.
Samo je pitanje koliko ih sustav želi prepoznati i podržati.
I DALJE IMAMO PROBLEM S ONIM NAJOSNOVNIJIM – ODRŽAVANJEM
Čistoća rive, javnih površina, sporednih ulica i uličica tijekom sezone nije uvijek bila na razini koju bi turističko mjesto trebalo imati.
Ali ovdje treba biti pošten.
Ne može se svaki problem prebaciti na komunalne službe.
Možemo zaposliti još 10, 20 ili 100 ljudi na terenu i opet ćemo imati problem ako netko javnu kantu koristi za vlastiti kućni otpad ili ako ugostiteljski objekt svoje smeće pokušava ugurati tamo gdje mu nije mjesto.
Ovdje postoji i vrlo ozbiljan problem kulture korištenja javnog prostora.
Grad i komunalne službe moraju napraviti svoj dio posla.
Ali i građani, ugostitelji i svi ostali koji prostor koriste moraju napraviti svoj.
ŠTO ZAPRAVO RADI MJESNI ODBOR?
Možda je to najvažnije pitanje cijele priče.
Jer često postoji pogrešna percepcija da mjesni odbor nešto „treba riješiti“.
Ne može.
Mjesni odbor nije izvođač radova. Nije komunalna služba. Nije upravitelj cesta, rasvjete, kanalizacije ili javnih površina.
Mi smo spona između ljudi koji problem vide i onih koji ga mogu riješiti.
Vidimo.
Prijavimo.
Predložimo.
Guramo.
Podsjećamo.
I pratimo.
Ponekad jednom.
Ponekad deset p**a.
I onda, kada se nešto riješi, treba jasno reći da su posao odradili oni koji su izašli na teren i napravili ga.
Ali jednako tako treba biti jasno da se dio tih problema vjerojatno ne bi pomaknuo s mrtve točke da netko nije mjesecima ukazivao na njih i odbijao prihvatiti da odgovor „vidjet ćemo“ bude konačan odgovor.
To nije hvalisanje.
To je jednostavno način na koji mjesni odbor može biti koristan.
PA JESMO LI POBIJEDILI ILI IZGUBILI?
Vjerojatno ni jedno ni drugo.
Još igramo.
Tri godine mandata su iza nas. Sljedeće godine ovaj mandat istječe. Kada pogledam unatrag, vidim i pobjede i poraze i puno neriješenih utakmica.
Ali jedna stvar mi je važnija od svih njih.
Kada smo prije nekoliko godina krenuli, mnogi su govorili da se ništa ne može. Da nema smisla. Da će se sve ionako zaboraviti.
Možda sam sam sebi najveći kritičar i prvi ću reći kada nešto nije napravljeno dovoljno dobro ili dovoljno brzo.
Ali kroz ovaj mandat naučio sam nešto što vrijedi i izvan politike i izvan Selca:
puno toga – ne sve, ali mnogo – može se pomaknuti ako postoji volja, upornost i trud.
I još nešto što se primijeti na kilometre:
kad je nekome uistinu stalo.
Ne znači to da će svaki problem biti riješen. Neće.
Ne znači ni da treba nekritički hvaliti svaki potez vlasti ili službi. Ne treba.
Ali znači da ne moramo prihvatiti da je normalno da stvari stoje godinama samo zato što su komplicirane.
I zato mi je možda i najdraži primjer ovog ljeta jedan običan prolaz.
Jer pokazuje upravo ono u što vjerujem od prvog dana:
ne mora se uvijek napraviti nešto veliko da bi se život ljudima učinio boljim. Ponekad je dovoljno maknuti jednu prepreku koja je godinama stajala na pogrešnom mjestu.
Selce se može pomaknuti. To smo kroz ove tri godine dokazali. Ne uvijek brzo, ne uvijek dovoljno i definitivno ne uvijek onda kada bi trebalo. Ali može.
Zato ne mislim da je najveći uspjeh ovog mandata neki pojedinačni projekt. Možda je to upravo spoznaja da se ne treba pomiriti s time da se „ništa ne može“. Da treba pitati, predlagati, inzistirati i ponovno pitati. I pritom znati priznati kada je netko drugi napravio svoj dio posla.
A onda – korak po korak.
Za Selce! ❤️
Aleksandar Antić
Predsjednik MO Selce
