07/09/2026
Još jedna posebna izložba u Ciklusu izložbi 37. Bolskog lita u Galeriji Centra za kulturu Bol.
Umjetnice dizajnerice u sinergiji s plesom, fotografijom, tijelom...
Otvorili smo izložbu uz dojmljive plesne izvedbe mlade plesačice Brilin Rebić, i uz dragu umjetnicu Jadranku Hlupić Dujmušić i suradnicu koreografkinju Jasnu Čizmek Tarbuk. Hvala i dobrodosli....................................
6. 9. nedjelja/Sunday
21.00 | Galerija Centra za kulturu Bol / Bol Cultural Centre Gallery
Otvorenje izložbe / Exhibition Opening
Jadranka Hlupić Dujmušić i Petra Krpan
TRAGOVI – O TIJELU, ODIJEVANJU I TRAJANJU
..Tijelo je jedno od ključnih mjesta suvremene umjetnosti 21. stoljeća – prostor identiteta, pogleda, transformacije i otpora. Ono više nije moguće promatrati kao stabilnu, dovršenu i jednoznačnu formu, već kao proces koji se neprestano mijenja, oblikuje i iznova uspostavlja. Tijelo postaje istodobno medij, materijal i subjekt umjetničkog istraživanja – mjesto susreta individualnog iskustva, društvenih i kulturnih kodova te suvremene vizualne kulture.
Umjetničke prakse autorica okupljenih ovom izložbom, koje se kontinuirano razvijaju tijekom posljednjih petnaestak godina, istražuju tijelo kroz modu, fotografiju i koreografiju, brišući granice između odjevenog i ogoljenog, tijela i odjevnog predmeta, pokreta i slike, osobnog i javnog. U središtu njihova interesa nalazi se promjenjivo i *procesno* tijelo: tijelo koje nije konačno određeno vlastitom anatomijom, već se neprestano iznova konstruira kroz odjeću, materijal, pokret, fotografsku sliku i prostor.
Radovima iz serija "Mapiranje tijela – transformacije" iz 2014. godine i "Sophia – nadolazeće tijelo" iz 2021. godine nastavlja se i proširuje takvo istraživanje tjelesnosti, nastojeći materijalizirati transformacije koje onemogućuju jednodimenzionalnu percepciju tijela. Opipljivo i prepoznatljivo tijelo postupno se rastvara, postaje nestabilno i teško uhvatljivo kako bi se ponovno pojavilo kroz nepredvidive hibridne promjene. Naizgled prepoznatljiva silueta torza polako izmiče očekivanoj vizualnoj reprezentaciji tijela i otvara mogućnosti njegove trenutačne i kontinuirane transformacije.
Polazišna, ujedno i jedina stabilna točka instalacije jest gipsani torzo. Njegova početna antropomorfna forma prepušta se procesu postupne razgradnje i mutacije kroz niz neočekivanih oblika, tekstura i materijala. Otpadni materijali i tekstil preuzimaju ulogu promjenjivih tjelesnih supstituta, pri čemu se posredno uspostavlja i odnos prema recikliranju kao mogućem principu oblikovanja suvremenog tijela. Tijelo se više ne određuje samo vlastitim granicama, nego se proširuje, nadograđuje i rekonstruira materijalima koji mu istodobno pripadaju i ostaju strani.
U takvom procesu nestaje i konvencionalan odnos tijela i odjevnog predmeta. Tijelo u neprestanoj transformaciji više ne podrazumijeva nosivu odjeću; funkcionalna dimenzija odjevnog predmeta namjerno se potiskuje, dok odnos tijela i odjeće postaje nejasan i nestabilan. Odjeća više nije nešto što se polaže na površinu kože, već kao da proizlazi iz samoga tijela, pretvarajući se u njegov nastavak, mutaciju ili novu tjelesnu strukturu. Na taj način tijelo postupno otkriva vlastitu skulpturalnu dimenziju, a njegova fluidna "koža" postaje površina na kojoj se bilježe procesi promjene.
Dehumanizirane, sablasne i mjestimično prijeteće pojavnosti, koje podsjećaju na deformirane krojačke lutke, slobodno zauzimaju galerijski prostor. Pukotine, nadomjesci, proteze i materijalne intervencije mogu sugerirati gubitak, fragmentaciju i otuđenje, ali istodobno osvještavaju granice fizičkoga tijela. Upravo njihovo narušavanje omogućuje zamišljanje drukčijeg odnosa između tijela i odjeće – odnosa u kojem odjevni predmet više nije vanjska ovojnica, a tijelo nije pasivni nositelj odjeće.
U prostoru galerije tijelo tako postaje "slika u pokretu": prisutno i odsutno, izloženo i zaklonjeno, konstruirano i ponovno zamišljeno. Njegova anatomija više nije zadana kategorija, nego polazište za transformaciju. Tijelo se može rastaviti, nadograditi, deformirati, umnožiti ili zamijeniti, čime se otvara prostor između ljudskog i neljudskog, organskog i umjetnog, materijalnog i imaginarnog.
Ova izložba stoga ne pokušava ponuditi konačnu sliku tijela. Naprotiv, tijelo razumije kao otvorenu strukturu – kao nešto što je uvijek u nastajanju i nestajanju. U njegovim pukotinama, materijalnim nadogradnjama i hibridnim oblicima otvara se prostor za drukčije promišljanje tjelesnosti, ali i za pitanje što tijelo može postati kada prestanemo inzistirati na njegovoj stabilnosti, prepoznatljivosti i granicama.
Mapirati tijelo u tom smislu ne znači odrediti njegove granice, nego upravo suprotno – pratiti mjesta na kojima se one pomiču, raspadaju i ponovno uspostavljaju.
Jadranka Hlupić Dujmušić i Petra Krpan
IMPRESSUM
Autorice izložbe: Jadranka Hlupić Dujmušić i Petra Krpan
Dizajn: Jadranka Hlupić Dujmušić i Petra Krpan
Fotografije: Boris Berc i Petra Krpan
Dizajn vizuala i animacije: Plac Studio
Koreografija: Jasna Čižmek Tarbuk
Plesačica: Brilin Rebić
Glazba za plesni nastup: Rea DJ Music
Jadranka Hlupić Dujmušić samostalna je umjetnica rođena u Zagrebu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna te magistrirala na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na smjeru Teorija i kultura mode. Bavi se industrijskim modnim dizajnom te konceptualnim i eksperimentalnim modnim dizajnom. Sudjelovala je na brojnim izložbama i radionicama u zemlji i inozemstvu. Urednica je knjige "Suvremena hrvatska modna fotografija od 1990-ih do 2020-ih", u izdanju ULUPUH-a. Članica je ULUPUH-a, HZSU-a, HDD-a i drugih strukovnih udruženja. Živi i radi u Zagrebu.
[email protected], www.umjetnica-jadrankahlupic.hr]
Dr. sc. Petra Krpan docentica je u području teorije mode i kulturalnih studija na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Zavodu za dizajn tekstila i odjeće. Suosnivačica je i potpredsjednica mreže "Fashion, Costume and Visual Cultures" (FCVC). Njezina umjetnička i teorijska istraživanja usmjerena su na odnose između fotografije, cijanotipije, tekstila i sjećanja unutar suvremene vizualne kulture. U aktualnim projektima istražuje načine na koje materijalne prakse i vizualni arhivi konstruiraju i posreduju individualno i kolektivno sjećanje, objedinjujući teoriju fotografije, studije tekstila i kulturnu povijest. Članica je ULUPUH-a, tekstilne sekcije. Dobitnica je nagrade ULUPUH-a za najbolju mladu umjetnicu do 35 godina te nagrade za najbolji izdavački projekt za knjigu "Suvremena hrvatska modna fotografija od 1990-ih do 2020-ih".
[email protected]
Boris Berc rođen je 1960. godine u Zagrebu. Završio je Višu grafičku školu 1987. godine, a profesionalnom fotografijom počeo se baviti tijekom studija. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i ULUPUH-a. Dobitnik je Priznanja za likovnost na izložbi "Hrvatska fotografija" 1995. godine. Surađivao je s brojnim časopisima i magazinima, a njegovi su radovi objavljeni i u monografiji "Suvremena hrvatska modna fotografija od 1990-ih do 2020-ih". Specijalnost su mu umjetnička i reklamna fotografija.
[email protected]
Plac Studio osnovali su 2019. godine Roko Jurjević i Ivan Klanac po završetku diplomskog studija dizajna pri Arhitektonskom fakultetu. Studio se bavi izradom vizualnih identiteta i strategija, logotipa te dizajnom knjiga, plakata i ambalaže. Ostvarili su brojne projekte u području kulture i dizajna, među kojima su vizualni identitet Kuće umjetnosti Arsen u Šibeniku, Zagreb Design Weeka, ArtZagreba i Motovun Film Festivala. Godine 2022. dobili su nagradu ULUPUH-a za najbolji izdavački projekt za dizajn i produkciju monografije "Suvremena hrvatska modna fotografija od 1990-ih do 2020-ih".
[email protected]
Jasna Čižmek Tarbuk koreografkinja je, plesna pedagoginja i umjetnica s dugogodišnjim iskustvom u području suvremenog plesa, koreografije i scenskog pokreta. Završila je Školu suvremenog plesa Ane Maletić u Zagrebu te se usavršavala na London Contemporary Dance School i u Beču. Kao koreografkinja ostvarila je dvadesetak cjelovečernjih plesnih premijera te brojne koreografije i scenske pokrete za kazališne i glazbeno-scenske produkcije. Dobitnica je niza nagrada, među kojima se ističe prva nagrada na natjecanju Grand Prix Italia. Radi kao profesorica u Umjetničkoj školi Franje Lučića u Velikoj Gorici.
Brilin Rebić završila je Umjetničku plesnu školu Silvije Hercigonje. Tijekom školovanja osvojila je brojne prve nagrade na školskim, regionalnim i državnim natjecanjima učenika i studenata glazbe i plesa, među kojima se ističu i dva Oskara znanja. Sudjeluje u plesnim predstavama i projektima. Od 2023. godine radi kao asistentica Emerencijani Rebić u plesnom studiju POU-a Samobor te sudjeluje u stvaranju plesnih produkcija. Kao koreografkinja postavila je pet koreografija za godišnju produkciju studija "Šum velike vode", izvedenu 5. lipnja 2025. godine.
Rea Dujmušić rođena je u Zagrebu, a od 2011. godine živi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Život između različitih kultura, jezika i zvučnih pejzaža važan je dio njezina kreativnog identiteta.
Njezin pristup stvaranju proizlazi iz slobode eksperimentiranja i fascinacije zvukom, ritmom i atmosferom. U svojoj glazbi povezuje tragove vlastitog podrijetla i života na Bliskom istoku sa svijetom suvremene elektroničke i eksperimentalne glazbe.
TRACES – ON THE BODY, CLOTHING AND DURATION
Jadranka Hlupić Dujmušić and Petra Krpan
"Traces – On the Body, Clothing and Duration" explores the body as a changing and unstable structure. Through fashion, photography, textiles and movement, the exhibition examines the shifting boundaries between the body and clothing, the physical and the imagined. The exhibition brings together works from "Mapping the Body – Transformations" (2014) and "Sophia – The Emerging Body" (2021), continuing the artists’ long-term exploration of the body as a process rather than a fixed form.
Jadranka Hlupić Dujmušić
Independent artist and fashion designer based in Zagreb, working in industrial, conceptual and experimental fashion design.
Petra Krpan, PhD
Assistant Professor in Fashion Theory and Cultural Studies at the University of Zagreb, Faculty of Textile Technology. Her research explores photography, textiles and memory within contemporary visual culture.............................
ZAHVALE
Jasni Čižmek Tarbuk i Brilini Rebić na umjetničkoj suradnji.
Borisu Bercu, Plac Studiju, Ivanu Klancu, Roku Jurjeviću i Rei Dujmušić na suradnji i doprinosu projektu.
Centru za kulturu Općine Bol I ravnateljici Ivani Bošković na podršci i suradnji.
