19/09/2026
Dana 19. rujna 2026. godine Lišane su zastale u tišini i ponosu. Otkriven je spomenik u čast i spomen na 125 naših žitelja stradalih u Drugom svjetskom ratu i poraću, te 13 žrtava Domovinskog rata ( 6 Hrvatskih vojnika i 7 civila).
138 imena, 138 sudbina. 138 života koji su jednom imali svoje snove, svoje obitelji, svoje majke i očeve, svoju djecu, svoje Lišane. Danas su njihova imena ponovno izgovorena.
U uvodnom odjelu gosp. Ivica Mamut pročitao je imena svih poginulim. Jedno za drugim, ime za imenom…Kao da je svatko od njih na trenutak ponovno zakoračio među nas.
Puno je to imena, Hrvatski puče. Previše boli stane u jednu kamenu ploču, previše života za jednu uspomenu.
A onda su se Lišanima prolomili zvuci Hrvatske himne, koju su tako lijepo i ponosno otpjevale učenice Osnovne škole „Ivan Goran Kovačić“ iz Lišana, bilo je teško ostati bez suze. Posebno kada je profesor Mile Mamić kroz kronologiju hrvatske povijesti i stradanja hrvatskog naroda, govori o mučeništvu, nepravdi, patnji i životima koji su nestali u vrtlogu vremena. Tada se nije govorilo samo o prošlosti, govorilo se o ljudima, o našim djedovima, očevima, sinovima, braći i sestrama. I zato je suza koja je potekla niz lice bila najmanje što smo mogli dati onima čija su imena danas uklesana u spomenik.
Kao izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora obratio se okupljenima zadarski župan Josip Bilaver, svojim prigodnim i dostojanstvenim riječima. Svojim govorom svečanosti je pečat dao i izaslanik predsjednika vlade Republike Hrvatske, podpredsjednik vlade i ministar branitelja Tomo Medved.
A naš pastoralni vođa, fra Božo Mandarić govorio je u kronologiji nastanka ideje i p**a koji je doveo do izgradnje ovog spomenika uz blagoslov mons. Tomislava Rogića, šibenskog biskupa. Hvala mu što je na kraju blagoslovio spomenik i kroz molitvu dao odrješenje svim našim poginulima. Jer spomenik nije samo kamen, spomenik je zavjet, zavjet da nećemo zaboraviti.
Da nećemo izgovarati njihova imena.
Da ćemo svojoj djeci pričati tko su bili.
Da njihova žrtva neće nestati u šutnji vremena.
Danas smo se poklonili pred njima.
Pred onima koji se nisu vratili
Pred onima čije su majke čekale uzalud.
Pred obiteljima koje su cijeli život nosile svoju bol.
Pred svim nevinim i poginulim Lišancima čija su imena sada zauvijek napisana.
Neka im je laka Hrvatska zemlja.
Nema im Bog podari vječni mir.
A nama podari snage da ih nikad ne zaboravimo.
Hvala svim ljudima koji su pomagali da se ovaj veliki i tužan dar ostvari. Hvala svima koji su svojim radom, riječju, molitvom i prisutnošću utkali dio sebe u ovaj spomenik. Hvala svima koji su danas odali počast. I kad se svjetla ugase, kad se ljudi raziđu i kad Lišane ponovno prekrije tišina, neka ostane ono najvažnije.
Njihova imena
Njihova uspomena
Njihova žrtva
Neka ih čuva Bog, a mi ih čuvamo od zaborava.
Poklonimo se u tišini.
Duboki naklon.
