28/09/2026
Vanishing Point (Želimir Fišić)
Vanishing Point predstavlja ciklus slika koji istražuje položaj čovjeka u suvremenom, tehnološki i ekološki destabiliziranom svijetu. Ciklus obuhvaća petnaest radova izvedenih u kombiniranim tehnikama, u kojima se dehumanizirani prostor pojavljuje kao ključna metafora ljudske nemoći, prolaznosti i gubitka identiteta.
Polazeći od dugoročnog umjetničkog istraživanja, radovi sintetiziraju motive razvijane kroz prethodne cikluse: napuštena gradilišta, industrijske strukture, prometnu infrastrukturu i anonimne ljudske figure svedene na marginalnu prisutnost. Ovi prostori nisu deskriptivni prikazi stvarnosti, već fragmentirani sustavi koji svjedoče o tehnološkom, ekološkom i egzistencijalnom rasapu.
U središtu ciklusa nalazi se distopijski pristup kao svjestan umjetnički izbor i kritički alat. Distopija ovdje ne funkcionira kao fiktivna projekcija budućnosti, već kao precizna dijagnoza sadašnjosti. U vremenu obilježenom klimatskim promjenama, ubrzanom digitalizacijom, društvenom otuđenosti i sve izraženijom dehumanizacijom urbanih sredina, distopijski imaginarij postaje relevantan način artikulacije kolektivne tjeskobe i osjećaja gubitka kontrole. Ljudska figura u radovima, često anonimna i osamljena, postavljena u odnos prema strukturama koje je nadilaze i potiskuju. Time se naglašava osjećaj nemoći i otuđenosti, karakterističan za suvremenog čovjeka čije postojanje sve više ovisi o sustavima koje sam više ne može kontrolirati. Ovakav pristup omogućuje umjetnosti da djeluje kao prostor refleksije i kritike, ali i kao upozorenje na dugoročne posljedice civilizacijskog razvoja.
Vizualni jezik ciklusa temelji se na spoju slikarskih i grafičkih postupaka. Kombinirane tehnike uključuju slojevito građenje površine, kolažiranje, abraziju i lakiranje, čime se postiže izražena teksturalnost i dojam materijalne degradacije. Geometrijski strukturirane kompozicije i precizno konstruirana perspektiva uvlače promatrača u prostor slike, istodobno destabilizirajući osjećaj sigurnosti i orijentacije.
Ciklus također uključuje snažnu autobiografsku dimenziju. Osobna iskustva i konkretna mjesta pretaču se u opće stanje suvremene egzistencije, čime radovi prelaze granice individualnog i postaju relevantni za širi društveni kontekst. Umjetnički doprinos ovog ciklusa očituje se u kontinuiranom razvoju suvremenog figurativnog distopijskog slikarstva, s naglaskom na kritičko promišljanje odnosa između čovjeka, tehnologije i prostora. Ciklus afirmira umjetnost kao medij koji ne samo da reflektira stvarnost, već aktivno sudjeluje u njezinu razumijevanju i reinterpretaciji.
Lana Skender pov.um.
