14/10/2025
U subotu 11. listopada u osam sati članovi naše udruge su krenuli busom iz Belog Manastira prema Vlatkovcu i OPG-u Željka B***na. Uz šesnaest naših članova u Osijeku smo primili sedam članova prijateljske PU „Vukovar 91.“ te se uputili preko Našica ruralnom cestom preko sela Makloševac, Čeremošnjak, Granice, Rozmajerovac i Stari Zdenkovac. Poslije Granica smo ostali bez signala i GPS-a pa smo se u jednom trenutku i izgubili odnosno skrenuli s p**a. Usput smo uživali u bespuću i jesenjem koloritu šuma istočnih padina Krndije koje razdvajaju dvije susjedne županije. Vlatkovac se nalazi 20 km zapadno od jezera Borovik, 7 km zapadno od Paučja te 8 km istočno od Čaglina.
U svojoj rodnoj kući dočekao nas je domaćin Željko sa suprugom Marom te kćerkom Barbarom, sinom Tomislavom i unukom Davidom. Iznenadili su nas i dopredsjednik i tajnik PU „Zrinski“ iz Slavonskog Broda koji, na vijest da dolazimo mi i Vukovarci, dođoše da nas pozdrave. U ovaj kraj je iz tada siromašnog Primorja doselio Željkov pradjeda 1902. godine kada se ovdje krčila hrastova prašuma. Danas je ovo obnovljeno imanje koje se prostire na nekoliko hektara domaćin preuredio u pčelinjak, prostor za vrcanje i konfekcioniranje meda te u kuću za odmor. Održava i jedan zanimljiv ribnjak u kojemu šarane hrani trutovskim leglom.
Nakon pića dobrodošlice i predstavljanja, domaćin nas je poveo u šetnju prostranim pčelinjakom u nastavku dvorišta kojega čine stacionar pod strehom i šest platformi po 20 LR košnica uzimljenih na jednom nastavku. Ovdje je započeo svoju pčelarsku i životnu priču kojom nam je uspio održati pažnju sve do konca susreta.
Osnovu njegovog pčelinjaka čini 140 pčelinjih zajednica koje kroz dulji niz godina predstavljaju glavni izvor prihoda njegove obitelji. Ovaj broj je za njega maksimum pri kojemu uspijeva sam održati kondiciju pčelinjaka, redovito pregledavati zajednice i pravovremeno obaviti sve poslove. Njegova je rečenica: „Nije bitno s koliko košnica pčelarite, nego koliko imate meda po proizvodnoj košnici!“. Najrizičnije mu je bilo u vrijeme kada su se djeca školovala odnosno studirala.
Kroz dobrih sat vremena u razgovoru sa ljubopitljivim gostima prikazao je svoj način pčelarenja kako je to iznio i na predavanju u Belom Manastiru tijekom prošlogodišnje siječanjske godišnje skupštine naše udruge. Pedantno i savjesno uzimljavanje, spajanje slabića kada zahladi, pravovremena zaštita od varoe i kao rezultat pčelarenje bez zimkih gubitaka su bili najaktualniji obzirom da smo u tom periodu godine. U drugom dijelu naglasak je dao na suzbijanje prirodnog rojenja odnosno pravovremeno oduzimanje okvira sa zatvorenim leglom i grozdovima rojevnih pčela na njima. Okvire i većinu ostalih elemenata košnica npr. podnice i krovove sa zbjegom te nukleuse izrađuje sam. Vrlo je štedljiv i ne rasipa niti novac, niti vrijeme niti energiju. Svoj dobar smisao za tehniku je razvio i primijenio na više strana: od selećeg pčelinjaka do vrcaonice. Voštinu topi na solarni panel, a saće u komori hladi pomoću cirkulirajuće vode iz bunara. Prošle godine je olakšao rad na pčelinjaku i u vrcaonici uz pomoć mađarske pokretne dizalice-lifta s kojim podiže pune nastavke na košnicama i podmeće pod njih prazne te prenosi pune nastavke na paletu ili gdje već treba. U prostranoj vrcaonici i susjednoj komori-skladištu vidjeli smo cijelu njegovu liniju. Pokazao nam je i njegov stroj - odvlaživač s kojim u roku od 24 sata skine u medu iz bačve od 300 kg vlagu za 1%.
Uslijedio je ručak - lovački paprikaš od divljači kojega je Tomislav uz očev nadzor skuhao u kotlenki. Dok smo ga zalijevali s baranjskom graševinom koju smo ponijeli sa sobom, Željkov sin Tomislav nam se predstavio kao profesor informatike i otac dvoje malodobne djece. On se uvrstio među uspješne seleće požeške pčelare s dva kontejnera koja je ove godine selio od repice do paše na medljiki od medećeg cvrčka između ostalog i na vrlo uspješnu pašu suncokreta u Baranju. Biti na pravom mjestu u pravo vrijeme, s naglaskom na digitalne vage, jake zajednice već u rano proljeće, dobre matice i uspješno suzbijanje prirodnog rojenja osnovne su tajne njegovog uspjeha i srž njegovog konciznog i sugestivnog izlaganja. Zanimljivo da se Tomo potpuno odvojio od oca te da on i supruga pčelare zajedno.
Željko i ja smo se upoznali početkom stoljeća preko njegovog pokojnog brata Pere i požeškog doajena Davorina Krakara. Zajedno smo selili na paše bagrema i kestena, a tijekom cvatnje suncokreta njegove su košnice godinama uživale gostoprimstvo na mojim pčelinjacima u Baranji. Kao predsjednik i pašni povjerenih PU „Zlatna dolina“ te dugogodišnji član Upravnog odbora HPS-a u više navrata je dovodio požeške pčelare u posjet našim pčelinjacima. Prije mjesec dana bijahu naši gosti u Baranji pa se ovo donašnje može smatrati uzvratnim posjetom.
Vratili smo se kući za dana, zadovoljni s onim što smo vidjeli i čuli žaleći što u Udruzi ne postoji veći interes za ovakva događanja.
Kontakt osoba: Gospodin Željko B***n.
Kontakt broj mobitela: +385 (0) 98 / 793 - 303.
