27/11/2025
Malo duže - je !
Iz očiju preživjelih – 34 godine nakon rata, pakao logora i propagande
Tijekom Domovinskog rata hrvatski gradovi su postali bojišta smrti. Granate su tutnjale dan i noć, zemlja je drhtala pod nogama, a zrak bio gust od dima, prašine i smrti. Ljudi su živjeli u podrumima, bez struje, bez vode, bez hrane. Zimi su drhtali od hladnoće, dok su zidovi podrumskih skloništa odzvanjali od eksplozija iznad njih. Ljeti su se gušili u dimu i prašini spaljenih kuća. Djeca su gladovala, roditelji plakali za izgubljenim članovima obitelji, za komšijama koji više nisu bili među živima. Svaka eksplozija bila je prijetnja smrti, svaki korak mogao je značiti kraj života. Ljudi su provodili dane i noći skrivajući se u mraku, često bez ikakve nade da će preživjeti.
Logori i mučenje – hladna strategija smrti
Tisuće civila, muškaraca, žena i djece, bile su zatočene u logorima u Srbiji, među najpoznatijima Stajićevo, Sremska Mitrovica, Begejci i Niš. Ljudi su premlaćivani do nesvijesti, gladovali danima i tjednima, a medicinska pomoć gotovo da nije postojala. Žene i djevojčice bile su izložene seksualnom nasilju i silovanjima, dok su stariji ljudi bili ponižavani i prisiljeni gledati smrt svojih bližnjih. Djeca su ranjavana, premlaćivana ili prisiljena gledati vlastite roditelje kako umiru od batina i bolesti.
Zatvorenici su često hodali satima po hladnoći, bez hrane i obuće, dok su stražari pod komandom SDB-a i JNA, po nalogu političkog vrha Srbije, primjenjivali sustavno mučenje. Svaki udarac, svaka riječ mržnje bila je hladno i planski izvedena – svaki čin bio je instrument velikosrbijanske politike.
Više od 30.000 ljudi prošlo je kroz logore, oko 1.000 je ubijeno, a stotine drugih trajno traumatizirano. Masovne grobnice svjedoče o brutalnosti i sustavnom planiranju smrti, a mnogi nestali i dalje čekaju da njihova tijela budu dostojanstveno pokopana, dok Srbija odbija suradnju.
Patnja civila i statistika žrtava
Rat je odnio živote tisuća civila, a brojke ostaju strašne:
402 ubijene djece,
1.044 ranjene djece,
188 trajnih invalida među djecom,
932 nestale osobe čija sudbina još uvijek nije poznata.
Ljudi su plakali u podrumima, slušali krikove ranjene djece i žena, promatrali spaljene bolnice, škole i domove. Hladni podrumi, glad, strah i smrt osjetili su na svojoj koži svaki dan. Svaka eksplozija bila je opomena: smrt je bila svuda, a propaganda Srbije uvjeravala je napadače da je sve “za zaštitu vlastitog naroda”.
Srbijanska propaganda – mentalni instrument rata i danas
Velikosrbijanska propaganda bila je sveobuhvatna i sistematska:
Državni mediji Srbije: RTS, Radio Beograd, Politika, Večernje novosti, Borba, svakodnevno su širili laži o “ugroženim Srbima”, o “hrvatskim ustašama” i “fašizmu” u Hrvatskoj, dok su zapravo provodili agresiju;
Akademske institucije: Memorandum SANU i intelektualci legitimizirali su ideološku osnovu velikosrbijanske agresije;
Kulturne organizacije i društva: Prosvjeta i lokalni kulturni radnici provodili su provokacije, prisvajajući hrvatska povijesna mjesta – “srpski Knin”, “srpski Dubrovnik”, “srpska Dalmacija”.
Nemoguće je opisati mržnju koja je vladala. Ljude su vodili na ubijanje, a kulturnjaci i pjevači iz Srbije pjevali su razjarenim ubicama, slaveći smrt Hrvata. Njihove pjesme nisu bile puka zabava – one su bile ratnohuškački instrument, melodija mržnje koja opravdava pljačku, silovanje i ubijanje.
Danas, 34 godine nakon rata, ista ideologija djeluje kroz medije iz Srbije koji pokušavaju ponovo prikazati neistine kao istinu – hrvatski narod je “fašistički”, “ustaški”, dok su Srbi zahvaljujući propagandi postali fašisti, a na čelu zemlje i dalje su ljudi koji su bili promotori propagande, izvršitelji agresije i arhitekti zla.
Promotori i izvršitelji propagande
Promotori propagande i dalje djeluju kroz:
Političke strukture: Miloševićev režim i nasljednici ideologije, koji su stvorili temelj propagande;
Tajnu mrežu medija: RTS, Radio Beograd, Politika, Večernje novosti, Borba;
Kulturne i akademske institucije: Prosvjeta, Memorandum SANU i suradnici, akademici i kulturni promotori koji danas dolaze u Hrvatsku;
Lokalne izvršitelje u Hrvatskoj: novinari, učitelji, kulturni djelatnici koji prenose propagandu i legitimiziraju krivnju Hrvatske.
Ovi promotori i izvršitelji uvjeravaju javnost da su Hrvati “fašisti”, dok istovremeno relativiziraju stvarnu srbijansku agresiju koja je ubijala, silovala i protjerivala.
Današnje kulturne i medijske provokacije
Prosvjeta i kulturna društva ponovno prisvajaju hrvatske gradove: “srpski Knin”, “srpski Dubrovnik”, “srpska Dalmacija”;
Dovođenje osoba povezanih s Memorandumom SANU u Zagreb i druge hrvatske gradove;
Mediji pod utjecajem Srbije u Hrvatskoj relativiziraju rat, optužuju Hrvatsku za agresiju i veličaju ideologiju koja je ubijala;
Kultura, akademija i politika postaju nova oružja propagande, 34 godine nakon kraja rata.
Apel preživjelih
Ne možemo zaboraviti što se dogodilo. Ne možemo oprostiti. Ne smijemo šutjeti.
Iza svake laži stoji tuđa krv. I svaka manipulacija održava pakao živim.
Zato pitamo:
Kada ćete stati?
Kada ćete reći istinu?
Kada ćete spriječiti da se ovo ponovi – kroz oružje, medije, propagandu, kulturne geste i laži?
Dok propaganda Srbije veliča ideologiju koja je počinila tolika zla, dok laži zamjenjuju istinu, dok se povijest relativizira, mir i pravda nisu mogući, a Hrvatska i njezin narod ostaju meta i dalje.
Pričajte mi o fašizmu u Hrvatskoj i idite tamo gdje je fašizam koji je izvršio agrsiju na Hrvatski narod!
