08/04/2026
Uz godišnjicu smrti: Tako je govorio general Jovan Divjak (11.03.1937-08.04.2021)
- "Nema razlike između nacionalista - nacionalista je nacionalista. Za mene, nacionalista je pozitivna ličnost ukoliko se on zalaže za zaštitu prava svoga naroda, ali ne na uštrb drugog naroda. Ovde se radi o nacional-šovinistima koji su otpočinjali i vodili rat da ugroze druge narode. To Alija Izetbegović nije radio." (maj 2005. za Radio Slobodna Evropa odgovarajući na pitanje jednog slušaoca: Ko je najgori od tri nacionalista: Alija, Tuđman ili Karadžić?)
-"Specijalni rat protiv BiH vodi se i danas (...) Za neke stvari smo i mi krivi. Odbijam svaku pomisao o stradanju velikog broja Srba u Sarajevu, ali mislim da su naši organi i institucije trebali da prikažu spisak stradalih građana Sarajeva – Srba, Hrvata, Bošnjaka, Jevreja, Roma, Albanaca i dr. Imam podatak da je među 10.400 građana ubijenih tokom 44 mjeseca sa položaja Vojske RS bilo i 750 građana pravoslavne vjere iliti srpske nacionalnosti. Protiv specijalnog rata treba se boriti istinom i pravdom." (maj 2005. za Radio Slobodna Evropa, o specijalnom ratu protiv BiH i propagandi o broju stradalih Srba u Sarajevu)
- "Suade, hvala na pitanju. Znaš da se izjašnjavam kao Bosanac, da sam ateista i da ne osporavam pravo svakome da izražava svoju nacionalnost i vjeroispovjest. Jovan Divjak, kao građanin Sarajeva i BiH, nije imao nikakvih neugodnih situacija od bosanskih muslimana, odnosno Bošnjaka." (maj 2005. za Radio Slobodna Evropa, odgovarajući na pitanje slušaoca o identitetu i odnosu Bošnjaka prema njemu)
------
Unuk Gregor, na komemoraciji povodom smrti generala Divjaka, je pročitao pismo koje je gener napisao kada je saznao da je bolestan.
Prenosimo ga u cijelosti.
"Poštovani i dragi prijatelji,
hvala što ste došli da me ispratite na bolji život, kako se kaže u tradiciji jednog naroda. Meni je ovaj bio ugodan, sretan i bogat. Znam da vas je slomila tuga zbog rastanka, kao što je i mene dok ovo pišem. Prisustvovao sam na stotinama dženaza i sahrana gdje su odabrane osobe najljepše govorili o pokojnicima. O pokojniku sve najljepše, kakav je običaj u narodu.
Mislim da je prirodno da ja, Jovan Divjak, govorim o sebi, a pročitat će neki od mojih bliskih prijatelja koji budu kuražni da bez ijedne suze emotivno pročitaju.
Na sahranama i dženaza obraćanje je počinjalo sa "bio je dobar čovjek". Eh kakav sam bio, to vi ovdje prisutni znate. I ovakav i onakav, ali siguran sam da sam bio moralan i pošten čovjek u najljepšem smislu riječi. Naravno i skroman.
Tako sam odgojen u porodici majke Emilije i oca Dušana. Tako smo supruga Vera i ja odgojali Želimira i Vladimira. Vrhunac u životu sam doživio u izjavi unuka Gregora koji mi je napisao 'Deda ponosan sam na tebe'.
Otac je službovao u Rumuniji, od 1941. do 1944. u Beloj crkvi i Bosanskoj Krajini gdje sam počeo osnovnu školu. Malu i veliku maturu završio u periodu 1950. do 1959. u Zrenjaninu.
Majka hrabrosti razvila se i veoma teško izdržavala tročlanu porodicu. Uputila me u Vojnu akademiju u Beograd jer mi nije mogla plaćati studije.
Službovao sam u Titogradu i Beogradu, godine proveo na školovanju u Parizu, a u Sarajevu bio na službi od 1966. godine. Završio sam ratnu školu, a dok sam obavljao dužnost, obavljao i dužnost nastavnika taktike i bio načelnik katedre taktike u kasarni Maršal Tito u Sarajevu.
Od 1984. do 1989. godine obavljao sam dužnost komandanta Teritorijalne odbrane (TO) okruga Mostar, a od 1989. do 1991. komandantna TO okruga Sarajevo. Da se pohvalim, ocijenjivan sam visokom ocjenom za obavljanje ovih dužnosti.
Od 8. aprila 1992. godine obavljao sam dužnost operativca zamjenika komandantna TO RBiH i na raznim funkcijama u štabu Oružanih snaga Republike BiH, bio do 1. marta 1997. godine.
Dragi pripadnici Armije BiH,
Na vama je da sudite kakav sam bio kao vojnik, profesionalac, čovjek i saborac. Takvog me zapamtite i pričajte vašim najbližim. To je najčasniji period u mom profesionalnom životu. Veoma cijenjeni pripadnici Armije RBiH budite ponosni na vaš doprinos odbrani BiH u istorijskim granicama i očuvanju građanske i sekularne zajednice. Na tim temeljima odgadajjte vaše porodice.
Nikome ništa nismo oduzimali ili sprečavali da posjeduje svoje.
Najvrednije u proteklih 27 godina je što smo zajednički pomogli u obrazovanju djece i mladih BiH putem stipendiranja i putovanja u 18 zemalja, ljetovanja, ekskurzije za djecu žrtve rata, s invaliditetom, posebnim entitetom i malde iz entiteta RS. Njih 7.300 je dobilo stipdenije, preko 4.500 zimovali i ljetovalo.
Hvala svim korisnicima Udruženja koji su preuzeli zrnce znanja od Mersihe, Melihe, Mehe, Ede i mene u četvrt vijeka.
Mlad i potpuno obrazovan i odgojen čovjek može biti koristan sebi, porodici i društvenoj zajednici. Uzmite ono što ste naučili i dobili u kući ljubavi, a ono odbacite što ne smatrate dobrim. Hvala mladima što postaste samostalni, porodični i uspješni ljudi.
Drage Sarajlije, pola stoljeća života među vama.
Od komšija, frizera, krojača, prodavača, prodavačica, na pijacama, prodavača novina i vas koji radeite u institucijama kulture, umjetnosti i sporta – ogromno hvala.
Bio sam jedan od vas i u sunčana i kišna vremena. Nema boljih ljudi, osim ponekog s kojim smo supruga Vera i ja imali najtopliju komunikaciju.
Dani života u Sarajevu su bili dani ljubavi , poštovanja i uvažavanja.
Izvinjavam se ako sam nekoga, nikada sa namjerom, povrijedio. Halalite mi, kako se to kaže na ovim prostorima.
Pustio sam suzu, trenutak prije nego sam sklopio oči. Pustite i vi sada.
Neka mi je sretna bosanska zemlja s ljubavlju koju nosim sa sobom - napisao je u pismu i potpisao se "Vaš Jovan, Bosanac i Hercegovac, sa dna kace", navodi se u pismu.
Radiosarajevo.ba/Wikicitati
