09/06/2026
Da li se kriju podaci od građana?
Podaci o rudarskom otpadu nisu samo tehničke informacije – oni su od presudnog značaja za zdravlje lokalnog stanovništva koje živi u blizini napuštenih rudnika i deponija. Upravo zato zabrinjava činjenica da se rezultati projekta „Katastar rudarskog otpada“, vrednog više od 2,1 milion evra (uglavnom iz fondova Evropske unije), danas nalaze iza poruke „greška na serveru“.
Umesto da građani dobiju uvid u opasne lokacije širom Srbije, institucije se pozivaju na „službenu tajnu“. Novinar BIRN-a Miodrag Marković ukazuje da je Državna revizorska institucija zaključila da je Ministarstvo postupilo po preporukama, ali da dokumentacija na osnovu koje je donet takav zaključak – nije dostupna javnosti.
Posebno alarmantno je što se među tim podacima nalaze i rezultati o koncentracijama teških metala na Bobiji. Analize su pokazale da su vrednosti olova, bakra, nikla, hroma i delimično cinka značajno iznad dozvoljenih granica, dok su institucije umesto sanacije dozvolile nova bušenja. To znači da se informacije koje direktno ukazuju na opasnost po zdravlje ljudi i životnu sredinu – skrivaju od građana.
Postavlja se pitanje:
• Da li se ovi podaci namerno kriju od građana?
• Da li se informacije o teškim metalima na Bobiji prodaju stranim kompanijama?
• Ili je, kako mnogi sumnjaju, u pitanju oba scenarija istovremeno – i prikrivanje i trgovina podacima?
Šest godina nakon završetka projekta, građani nemaju pristup ključnim informacijama, dok se institucije međusobno potpisuju „uspešne izveštaje“. Suština je da je ispoštovana forma, ali efekti na terenu ne postoje.
Kako je moguće da projekat finansiran evropskim novcem završi sa porukom „server error“, dok se zdravlje ljudi ostavlja po strani? Ovo pitanje zahteva jasan odgovor – jer pravo na informaciju o životnoj sredini nije privilegija, već osnovno ljudsko pravo.