Dužijanca je prepoznatljiv, najstariji i autentični događaj na mapi kulturnih sadržaja Subotice, slavi se kao svetkovina završetka žetve, kao zahvala Bogu i pohvala čovjeku i njegovu radu. "Desetljećima i stoljećima radost, veselje u svakoj su ratarskoj obitelji bunjevačkih Hrvata prigodom uspješnog okončanja žetve dijelili svi: kako članovi kućanstva tako i risari (žeteoci). osjećajem zahvalnosti Bogu za ubrani rod. Zalaganjem svećenika, župnika u crkvi sv.Roka, Blaška Rajića, preporoditelja i čuvara kulturne baštine bunjevačkih Hrvata, u nas su 1911.godine prvi p**a izabrani bandaš i bandašica na razini grada Subotice, te Dužijanca postaje javna manifestacija. Od 1968.godine, skup priredaba vezanih za žetvene svečanosti: natjecanje risara,- risarska večer, svečana povorka, ukrašavanje izloga i konjičke utrke- predstavlja glavnu turističku atrakciju ne samo grada Subotice nego i šire okolice. Premda je dio našeg življa bio uključen i u crkvenu i gradsku Dužijancu, trebalo bi istaknuti kao osnovnu naznaku kako su onu crkvenu slavili samo vjernici. Središnji dio crkvene svetkovine činilo je euharsitjsko slavlje, dok su se oko civilne-gradske Dužijance okupljali građani koji, bilo zbog osobnog ili režimskog odnosa prema religiji i crkvi, nisu odlazili na crkveno slavlje povodom završetka žetve./.../
Dužijanca je svojevrstan izraz sveukupnih duhovnih i materijalnih vrijednosti koje su bunjevački Hrvati stvarali kroz svoju povijest na ovim prostorima." Iz knjige "Subotička Dužijanca: žetvena svečanost" Vojnić Hajduk L.,Kopilović A., Stantić A., Hrvatksa riječ
