24/09/2026
Oni koji su pratili govore lidera na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija vidjeli su za čim svijet grca u traganju. Lideri su, možda prvi put, tu bol otvoreno iznijeli s govornice UN. Više se ne može sakriti da se bol pretvara u traganje.
Izjava predsjednika Erdoğana „Svijet je veći od pet“, koju godinama izgovara glasno, prerasla je mnogo dalje od traganja za reformom UN. Vidjeli smo i koliko se proširilo uvjerenje da je zapadni svjetski poredak, poredak uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata, već propao i da je postao temeljni razlog velikih problema u svijetu.
Riječi predsjednika, dok su posebno u vezi s Gazom suočavale čovječanstvo s obračunom savjesti, zapravo su otišle i dalje:
To je bio poziv da se vrata novim genocidima zatvore već sada, da se čovječanstvo vrati na vlastitu osu, da današnja globalna matematika moći to neće spriječiti, dakle poziv na ponovno crtanje karte sila.
Oni koji su upoređivali Trumpov govor s Erdoğanovim govorom: svjedočili su američkoj regionalizaciji, a turskoj globalizaciji.
Dok se najmoćnija zemlja svijeta vraćala sebi i svojoj regiji, Turska je čovječanstvu predlagala prekretničke prijedloge. Osim Erdoğana, nijedan današnji lider nije uspio za zajedničko dobro čovječanstva iznijeti toliko brige i truda.
Na govorima u Generalnoj skupštini UN još je prvi put percepcija Izraela kao zajedničkog problema na globalnoj razini ojačala. Uprkos američkoj otvorenoj odbrani i Trumpovoj podršci bez imalo razuma, naučeno je kakve bi još nesreće čovječanstvu mogla donijeti ta zemlja koja u Gazi provodi užasan genocid.
Uvjerenje da su okupacija Iraka i Afganistana, rat u Siriji, rat u Jemenu, okupacija Libana, raskomadanje Libije i najnovije ciljanje Saudijske Arabije direktno izraelskog porijekla postalo je nešto što dijeli cijeli svijet osim SAD-a i nekoliko zemalja.
Oni koji pogledaju od narušavanja britansko-izraelskih odnosa do Macronovog govora u UN, i iznenađujuće oštrih govora jordanskog kralja Abdullaha, pronaći će kako se ruši percepcija geografije, čak i svijeta, centrirana na Izrael, i rečenice da je taj stari, truli sistem na izraelskoj osi postao nepodnošljiv.
Riječi predsjednika Erdoğana: „Pred nama je genocidni mentalitet koji se ne može nasititi ubijanja. Niko ko u srcu ima čovječnost, milost, savjest i pravičnost ne može zatvoriti oči pred tom slikom“, njegovo potvrđivanje da će se za to tražiti račun, njegove rečenice koje svijet pozivaju u borbu protiv tog genocidnog mentaliteta, širile su se poput valova po cijelom svijetu i urezivale u srca stotina miliona ljudi.
Izlazak koji nismo očekivali došao je od francuskog predsjednika Macrona: „Prije točno godinu dana, upravo u ovoj sali, desetine država priznale su Palestinu. Znam, dobro razumijem koliko su neki tome pristupili neiskreno i podrugljivo.
Priznali ste na papiru; a bolna istina na terenu? Kakva ostaje vjerodostojnost svijeta koji ni prstom ne mrda pred Gazom? Neki tvrde da je mir uspostavljen, ali ta tvrdnja nije bila dovoljna ni da otvori put humanitarnoj pomoći. To je, jednom riječju, sramotno!“
Sličan iznenađujući izlazak vidjeli smo i kod jordanskog kralja Abdullaha II: „Niko u ovoj sali ne smije pretpostaviti da će njegove ambicije ostati ograničene na Palestinu. Ekspanzionistički apetit ove izraelske vlade postao je regionalna prijetnja. Ponovljeni upadi, uključujući podmuklo širenje teritorije, proračunatim koracima, Izrael testira dokle može ići.
I svaki put kada međunarodna zajednica pogleda na drugu stranu, Izrael uči da može ići i dalje od graničnih linija i pravnih granica.“
Dolazi vrijeme kada SAD neće moći nositi „teret Izraela“. Postat će nesposoban održavati svoju moć u našoj regiji. Evropa će, zbog Izraela, doći u stanje da ne može platiti cijenu suprotstavljanja većem dijelu svijeta, već dolazi.
Zemlje regije sada sasvim jasno vide neograničenost izraelskih planova „raskomadanja karte“. Slika onoga što se događalo u prošlosti je pred nama. Slika onoga što će se događati u budućnosti također je sada jasno vidljiva.
Prijetnja je toliko narasla da smo suočeni sa skupinom shizofrenika koji mogu planirati uništenje regije. Mogu čak razmišljati o nuklearnom genocidu. Ako budemo čekali sve zemlje, sada je poznato da će ova prijetnja izvesti mnogo veće, razornije pokušaje.
Najnoviji napad SAD-a i Izraela na Iran možda je bio kao nastavak starih frontova. Ali novi pokušaj usmjeren na raskomadanje Saudijske Arabije naježio je zemlje regije.
Činjenica je da je sljedeći korak Egipat. Zato ćemo morati ući u razdoblje prilično radikalnih promjena moći.
To što se SAD dogovorio s Hutijima i okrenuo leđa Saudijskoj Arabiji, to što nije mogao zaštititi te zemlje i vlastite baze od iranskih napada, pokazatelj je da se došlo do posljednjeg raskršća.
To što čak i jordanski kralj, potpuno ovisan o SAD-u i Britaniji, u UN-u održi ovakav govor, pokazuje da je nož došao do kosti.
Upravo u tom trenutku teze Turske o „regionalnom oslobođenju“, „globalnom poretku“ jačaju. Sve zemlje, uključujući Saudijsku Arabiju, vidjele su da je turski stav, kojem su prije prigovarali, sada jedini realan put koji će i njih održati na nogama. Te zemlje više nemaju povjerenja u SAD i Evropu. Nestala je ideja o zajedničkom prostoru s Izraelom.
Turska, bez razlike, daje i nastoji dati snagu svim zemljama regije. Predlaže uspostavljanje poretka kroz regionalna nadnacionalna partnerstva i hodanje putem zajedničke sudbine.
Radi svom snagom za zajedničko dobro svih, na ujedinjenju raskomadanih zemalja, okončanju okupacija i uklanjanju terorističkih grupa.
I sutra će prva zemlja koja će bez razmišljanja staviti ruku pod kamen protiv napada na Saudijsku Arabiju, Mekku i Medinu, opet biti Turska.
Protiv izraelskog proračuna gnjeva planiranog preko uništenja Kabe, Turska će opet uspostaviti odbrambenu liniju u tim regijama. Jer nema druge efikasne sile osim Turske koja će braniti regiju.
Ali Turska se bori na svim frontovima. Poput promjene globalnog sistema, okončanja građanskih ratova, zaustavljanja izraelske ekspanzije, stvaranja ekonomskog područja blagostanja na razini regije, okončanja dvije stotine godina duge historije zapadnih invazija i kolonijalizma. Upravo tu je nužno da i regija dâ snagu Turskoj.
Izjava „Erdoğan je svjetski lider“ nije unutrašnje-politički diskurs. Diskurs „Ose Turske“ nije san. Izraz „Super pojas“ koji se proteže od Centralne Azije do Afrike nije fantazija. Lomovi moći u svijetu širom su otvorili vrata svemu tome.
„Os sukoba Iran-Izrael“ drži našu regiju kao taoca i čini glavni razlog vanjskih intervencija.
To oružje im treba oduzeti iz ruku. Regija mora obračun s Izraelom izvaditi iz iranske ose. Jer jedna „os“ dodatno jača Izrael koliko god može.
Izrael ne može imati „pravo na kartu“. Ako se to dopusti, u ovoj regiji neće biti mira hiljadu godina. Uklanjanje „izraelske karte“, koja je desetine zemalja pretvorila u ruševine, jedina je opcija.
I to će se naravno dogoditi. Kada SAD i Evropa budu prisiljeni skinuti taj „teret“ s ramena, vidjet ćemo i da izraelska samoća ne može opstati.
Turska je jedna od centralnih zemalja svijeta. To nije ograničeno samo na format poput toga da struktura UN postane pravednija. To je i smještanje u centar moći.
I Turska se već sada smjestila ovdje. Oni koji pravilno čitaju vidjet će snagu i boju Turske kako u novom regionalnom poretku, tako i u novom globalnom poretku moći.
Oni koji su prezirno krivili usne i podrugljivo se smješkali kad je predsjednik Erdoğan rekao „Svijet je veći od pet“, sada izgovaraju iste rečenice kao on.
Svi se vraćaju ne svjetskom sistemu, nego vlastitom nacionalnom poretku, historiji, tvrdnjama. To ćemo vidjeti mnogo dramatičnije u evropskim zemljama.
Vrata iznenađujuće budućnosti su se otvorila. Erdoğanov diskurs već je uzbuđivao Afriku, Aziju, regiju u kojoj se nalazimo. Sada je počeo pokretati i Evropu. Počeo je utjecati i na SAD. Postao je način da se nacije, kolonijalne zemlje, osvijeste.
I to će se ubrzati. Za nekoliko godina svjedočit ćemo kako se oblik svijeta mijenja, kako se karte moći preokreću. Ako se, umjesto zaokupljanja stvarima koje zamračuju um iznutra, usredotočimo na to šta „Uspon Turske“ obećava kome i šta, jasnije ćemo razumjeti svijet budućnosti.
Da, Erdoğanov diskurs pretvorio se u globalni val. Nakon ovoga, gledat ćemo šta će sve promijeniti.
