29/04/2026
U nedelju na Sklopkanju je bilo sjajno. Hvala svima koji su bili i vidimo se uskoro ponovo. Istoga dana kada je bilo Sklopkanje napustio nas je veliki pesnik Goran Babić (1944-2026) pa smo čuli i njegove stihove na sceni.
MOJ JEZIK
pišem na jeziku malom kao dugme
pišem na beznačajnom
na sićušnom hrvatskom jeziku
koji je još i te sreće
da se ne razlikuje od srpskog
pišem na jeziku jednom i jedinstvenom
kojim osim Srba i Hrvata
piše još i druga boranija
Crnogorci, Muslimani, ovdašnji Jevreji
i Jugoslaveni
jer sve je to jedan jezik
i jedan te isti minijaturni narod
koji se još i među sobom trijebi
pišem na malom i ništavnom jeziku
koji ima više gramatika
u zadnjih stotinu godina
od jezika naroda Han
u pet hiljada godina njihove historije
pišem na smiješnom i dragom jeziku
čiji se pravopis mijenja češće
nego što se mijenja vjetar
koji lista listove pravopisa.
pišem na efemernom, na jeziku s dva pisma
od kojih nijedno nije naše
ali to tolikima ne bijaše smetnja
da nepismeni izgube glavu
ratujući zbog slova koja ne razumiju.
pišem na jeziku kojim ne govori
nijedan razuman čovjek
tako da ni ovo što ovdje stoji
neće razabrati jednako stranci
ako im bude tumačeno
kao ni domaći, ovi koji laprdaju
mojim jezikom
jer ja pišem na jeziku
satkanom od noža i sječiva,
od omče za vješanje i koca za nabijanje
živog čovjeka
jer ja pišem na jeziku kojim urlaju
silovane žene
na kojem plaču majke
na grobu mrtvih sinova
jer ja pišem na jeziku kojim govori
prljava mržnja i sulud užas
prevara i prijetnja, Satana, Nečastivi
bez padeža i sintakse a sa mnogo samrtnih hropaca
u kojima se ne razlikuju vokali
od krvi koja istječe iz grla
koga god zovneš na mome jeziku
stići će nesreća
što god pozoveš na mome jeziku
doći će' nevjesta njezina, smrt
26.2.1995.
