11/09/2026
Psihološko nasilje ne mora biti glasno. I ne mora biti vidljivo drugima.
Može početi rečima koje se ponavljaju: vređanjem, ponižavanjem, omalovažavanjem, zastrašivanjem ili pretnjama.
Ponekad se takvo ponašanje opravdava svađom, ljutnjom, ljubomorom ili rečenicom: „Samo se šalio.“
Upravo zato psihološko nasilje može biti teže prepoznati od fizičkog.
Važno je da ne posmatramo samo pojedinačnu rečenicu, već obrazac ponašanja kojim se druga osoba ponižava, zastrašuje ili joj se ograničava osećaj slobode i sigurnosti.
U kampanji „NEĆU DA ĆUTIM“ želimo da govorimo i o nasilju koje nema vidljivu modricu.
Jer prvi korak nije uvek prijava.
Prvi korak može biti — prepoznavanje.
Ovaj projekat podržan je od strane Kabineta ministarke bez portfelja zadužene za koordinaciju aktivnosti u oblasti rodne ravnopravnosti, sprečavanja nasilja nad ženama i ekonomskog i političkog osnaživanja žena. Mišljenje koje je izneto u ovoj publikaciji/članku/studiji/radu je mišljenje autora i ne predstavlja nužno i mišljenje Kabineta.