22/04/2025
U mnogim šamanskim tradicijama, zavisnost nije navika, već entitet - duh gladi, duh zaborava, duh bola.
Ako dete počne da pokazuje simptome kao što su zavisnost, teskoba, osećaj praznine, impuls za samouništenjem, ne postavlja se pitanje šta nije u redu sa njim već “Čiji duh govori kroz njega?”
Ako roditelj ne razreši svoju vezu sa tim duhom, on ostaje u energetskom polju porodice i ulazi u sledeću generaciju kroz slabosti koje prepoznaje.
📌“Ono što se ne isceli, traži da bude ponovljeno.”
U psihologiji bismo rekli: Dete je preuzelo emocionalni teret porodice. Ušlo je u nesvesni dogovor: “Ako ti ne možeš da se nosiš sa svojim bolom, ja ću ga preuzeti.”
Zavisnost tada postaje zavet ćutanja koji dete sklapa sa roditeljem ali ga ne sklapa verbalno već u snovima, u bolovima u stomaku, u teskobi koju ne ume da objasni. Dete tako postaje nosilac bola koji nije njegov, koji mu ne pripada.
Zato šaman postavlja pitanje: “Kome ovo pripada?”, a terapeut pita: “Kada si prvi put odlučio da tvoj život vredi manje od tuđeg bola?”
Ne moraš da nosiš ono što nije tvoje.