06/02/2026
Radna grupa je započela izradu nacrta Zakona o statusu roditelja-negovatelja. Većina roditelja koji svakodnevno pružaju intenzivnu negu očekuje pre svega ekonomsku sigurnost i jasno društveno priznanje za svoj celodnevni rad. Ovo potvrđuju i nalazi iz izveštaja IDEAS iz 2024. godine i drugih organizacija, koji pokazuju da dve trećine roditelja napušta posao nakon rođenja deteta zbog prinudne ekonomske neaktivnosti. Mnogi nezaposleni roditelji ne traže posao ne zato što ne žele da rade, već zato što bez podrške iz zajednice to realno nije moguće. U većini lokalnih samouprava i dalje nedostaju ključne usluge koje bi omogućile samostalniji život i olakšale brigu porodicama, kao što su personalna asistencija i stanovanje uz podršku. Postojeće usluge i kada postoje su često ograničene u dostupnosti, obimu ili kontinuitetu.
U ovoj situaciji važno je jasno prepoznati šta roditeljima-negovateljima danas najviše nedostaje i šta ovaj zakon treba da im obezbedi:
✅ Zakon treba da obezbedi predvidivu novčanu podršku i punu socijalnu sigurnost kao kompenzaciju za izgubljenu zaradu, odnosno uskraćene radne mogućnosti usled intenzivne nege;
✅ Pravo mora biti u potpunosti usklađeno sa uslugama u zajednici i ne sme ih zamenjivati. Bez usluga, roditelji‑negovatelji ostaju u situaciji da je neformalna nega obaveza bez stvarnog izbora i bez mogućnosti predaha.
✅ Istovremeno, potrebno je otvoriti stvarne mogućnosti za ulazak na tržište rada za one roditelje koji to žele i mogu, kao što su fleksibilni radni aranžmani, odsustvo radi nege, ciljane aktivne mere i efikasna zaštita od diskriminacije.
✅ Kriterijumi i procedure treba da budu jasni, pravedni i zasnovani na stvarnim potrebama za podrškom, kako bi roditelji mogli da ostvare pravo bez dodatnog administrativnog opterećenja.
Ovi principi su u skladu sa Evropskom strategijom o nezi i Evropskim stubom socijalnih prava, koji ističu da podrška porodicama ne može biti samo jedno pravo, već mora uključivati paket mera: sigurnost prihoda, dostupne usluge i politike koje omogućavaju ravnotežu između privatnog i poslovnog života. Ove smernice podržava i Direktiva o ravnoteži između poslovnog i privatnog života za roditelje i negovatelje. Kvalitetno zakonsko rešenje može pomoći Srbiji da se uskladi sa evropskim standardima u socijalnoj politici, jednakim mogućnostima i inkluziji, što je važno i za evropske integracije, ali pre svega za kvalitet života samih porodica.
Važno je otvoreno govoriti i o rizicima, upravo kako bi se bolje zaštitili roditelji‑negovatelji i njihove porodice. Ako se status roditelja-negovatelja postavi kao stalno „plaćeno zanimanje“ koje praktično zamenjuje sistem podrške, postoji rizik od dalje izolacije porodica, usporavanja razvoja usluga u zajednici i prebacivanja odgovornosti sa sistema na porodicu. Roditelji koji danas nose najveći teret nege ne bi smeli da ostanu sami ni sada ni u budućnosti. Ukoliko se na roditelje gleda kao na “zaposlene” pružaoce nege, postoji opasnost da podrška izostane baš kada je najpotrebnija, kada roditelji više ne mogu sami da pruže negu, a adekvatan sistem još nije izgrađen. Zato je važno da zakon bude snažan oslonac porodicama i istovremeno deo šire reforme nege i podrške u zajednici, a ne zamena za nju.
IDEAS će svojim učešćem u Radnoj grupi doprineti izradi rešenja koja istovremeno jačaju ekonomsku sigurnost porodica i grade održiv sistem podrške.