01/05/2026
1.Maj, Praznik rada, Praznik radničke klase....datum koji se nekada sa ponosom slavio uz paljenje prvomajske logorske vatre, uz naše prvomajske pesme sa iskrenim osmehom koji je blistao na svakom licu... Bilo da je radnik akademik, intelektualac ili prosto radnik u proizvodnji, seljak...
Praznik koji su slavili svi, omladinci, studenti i đaci. Jednom rečju i staro i mlado! Praznik koji je značio Slobodu, Mir, ravnopravnost, toleranciju, pravo na rad, na pristojnu egzistenciju svih naroda i narodnosti. Praznik za koji se bespoštedno izborio narod sa Drugom Titom na čelu...
Dok su se hrabro borili protiv potlačenosti, ugnjetavanja, sa pesmom na usnama su ginuli za našu svetliju budućnost.... Budućnost za koju bi trebalo da smo zahvalni samo njima...nasim dragima koji su skupili snage i shvatili da je bilo dosta robovanje.
A šta smo mi uradili.... zabili i dalje zabijamo glavu u pesak...očito još uvek nije vreme za reći sada je DOSTA.
Gde je nestala hrabrost, gde je nestalo obećanje sa ponosom dato na polaganju Zakletve?
Pitam i dajem odgovor, nestalo sa ponosom, nažalost.
Praznik koji mi danas slavimo kao nekada, čak možda i bolje... Postavljam pitanje baš svima.... šta mi to danas slavimo?!
Slavimo Praznik rada bez radničke klase, bez prava na rad, na slobodu, na radničko samoupravljanje. Slavimo, ćutimo a time i odobravamo sve ovo što nam se događa: egzodus naše mladosti, totalni kolaps sistema, egzistencije, ugnjetavanje radnika, potlačenost, robovlasništvo.
Kako se drugačije može nazvati društvo u kojem je radnik izrabljivan, bez prava na plaću- platu pošteno zarađenu, bez prava na zdravstveno osiguranje, bez prava na život dostojan čoveka... nego robovlasničko društvo.
Svi prošli prvomajski praznici isto kao i ovaj sada bi trebalo "slaviti" na ulici i to baš svi sa prostora bivše nam naše Domovine SFRJ, prekinuti ćutanje, izaći, pokazati svoje nezadovoljstvo sistemom mirnim protestima, maršom za radnika, seljaka, studenta, đaka, za nas, za naše potomstvo, za naše najdraže koji su bili prisiljeni otići sa svoje rodne grude, od svoje kuće, sa svoga ognjišta,trbuhom za kruhom u borbi za opstankom...za povratak svoje mladosti! Jer, Narod koji nema svoje mladosti, nije zaslužio da se zove tim imenom.... nije zaslužio da postoji....
Moglo bi se ovako dugo... još puno toga napisati se može, no, jasno mi je da će ovo samo pojedinci pročitati, znam i koji...ostali, nastavite tako kao do sada, slaviti, pokažite da vam je dobro, dajte podršku onima gore i odobrenje za još jače stezanje kaiša oko struka...
Pa, Drugarice i Drugovi, želim Vam Sretan - Srećan 1.MAJ - PRAZNIK RADA BEZ RADNIČKE KLASE!
- Vladimir Jagar -