Rastko Nemanjić je bio najmlađi sin tadašnjeg velikog župana Raške, Stefana Nemanje i prvi arhiepiskop samostalne raške crkve (1219), čime je postavio temelje za osnivanje današnje Srpske pravoslavne crkve (SPC), koja ga smatra svojim prvim poglavarom. Kontroverzna istorijska ličnost, čiji je kult u narodu podignut do nivoa sasvim bliskog mitološkom, naročito nakon spaljivanja njegovih posmrtnih o
stataka 1594. godine, kao dela turske odmazde za ustanak banatskih Srba i koji kao tzv. „svetosavlje” postaje dominantna savremena osnova kako agresivnom nacionalizmu, tako i nacionalnom romantizmu, koji u ovoj ličnosti neretko mitomanski i fantazmagorički pokušava da objedini stvarne državotvorne i nepostojeće prosvetiteljske osobine. Nesumnjivo vešt političar, uticajan na dvoru i nakon zamonašenja, simbol politike agresivnog širenja mlade srpske države, ali i verske netolerancije prema vernicima manjih verskih zajednica (zajedno sa ocem je gotovo potpuno istrebio Bogumile). SPC ga slavi pod imenom Sveti Sava i od 1935. godine mu gradi crkvu na Vračaru, u poslednje vreme novcem svih građana Srbije, dok država kult ovog svetitelja SPC održava u školama, u obliku tzv. „školske slave”, uprkos tome što Rastko Nemanjić nema nikakav stvarni značaj za školstvo u Srbiji i među Srbima. godine, dok je Prosvetiteljstvo kao pokret, tek nastalo u XVII i XVIII veku. Razmislite o tome. VAŽNO:
======
Sadržaji stranice su posvećeni prvenstveno informacijama o samom Rastku Nemanjiću i o tome kako je u životu bio mnogo toga, ali svakako ne prosvetitelj. Molimo vas da postujete sadržaje koji odgovaraju temi stranice, da ne trolujete i ne spamujete. Molimo vas da se držite pravila pristojne Internet komunikacije.