UNRO HVO ZDŽ

16/06/2026

13/06/2026

ŽUPE SVETOG ANTE PADOVANSKOG

Župa Žepče

Današnja župa Žepče službeno je utemeljena 1879.godine odvajanjem od župe Osova. Povijest župe seže dosta ranije što se vidi iz zapisa biskupa fra Pave Dragičevića iz 1742. godine gdje stoji da je župa Žepče imala je 74 katoličke obitelji sa 626 katolika. U to vrijeme je na širem žepačkom prostoru postojala jedna župna zajednica, ali se sjedište župe mijenjalo svakih nekoliko godina te se može reći da župe Osova i Žepče dijele zajedničke početke. Da bi se izbjeglo mijenjanje sjedišta župe odlučeno je da se od 1850.godine osnuje župa Osova sa stalnim sjedištem u Osovi.
Godine 1879. od Osove se odvaja današnja župa Žepče koja je bila posvećena Našašću Svetoga Križa. Prva župna crkva sagrađena je 1889.godine. Od 1961.godine župa je posvećena sv. Anti Padovanskom.

Župa Sivša

Župa Sivša, kao kapelanija, utemeljena je odvajanjem od župe Komušina 1784. godine. Samostalna župa postala je 1802. godine. U početku je imala samo kapelicu a 1870. Godine i crkvu. Nova Crkva građena je 1911.godine, a današnja je građena od 1930. do 1934. godine. U župi djeluju: "Školske sestre franjevke", bosansko-hrvatske provincije. U Župnoj crkvi čuva se kip Blažene Djevice Marije star oko 400 godina, kojeg su Franjevci (ujaci) nosili sa sobom. Od župe Sivša odijeljene su župe Žabljak 1863; Doboj 1896 i župa Ularice 1977.godine.

Svim župljankama i župljanima župa Žepče i Sivša čestitamo patron župe.

12/06/2026

Obilježena 33. obljetnica stradanja Hrvata općine Kakanj

Svetom misom zadušnicom u samostanskoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci danas je dostojanstveno obilježena 33. obljetnica stradanja Hrvata općine Kakanj. Brojni vjernici, članovi obitelji poginulih i nestalih, predstavnici braniteljskih udruga te izaslanstva svih razina vlasti okupili su se kako bi odali počast hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskog rata s područja općine Kakanj.
Misno slavlje predvodio je sutješki župnik i gvardijan fra Bono Tomić u zajedništvu s kakanjskim župnikom vlč. Ivicom Mršom te sutješkim župnim vikarima fra Danijelom Lukićem i fra Marijanom Petričevićem. Tijekom mise upućene su molitve za sve poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje i civile, a naglašene su vrijednosti mira, zajedništva, praštanja i očuvanja sjećanja na žrtvu hrvatskog naroda.
Obilježavanju su nazočili i predstavnici Udruge nositelja ratnih odličja HVO-a Zeničko-dobojske županije, koje su činili članovi iz Vareša i Žepča. Oni su svojim dolaskom još jednom iskazali poštovanje prema žrtvama agresije na Hrvate Kaknja te pružili podršku hrvatskom narodu koji i danas živi na ovim prostorima, svjedočeći privrženost rodnom kraju i opstanku na vlastitim ognjištima.
Nakon misnog slavlja uslijedio je komemorativni program kod središnjeg spomen-obilježja u Kraljevoj Sutjesci. Predstavnici braniteljskih udruga, političkog i društvenog života položili su vijence i zapalili svijeće u znak trajne zahvalnosti i sjećanja na sve koji su svoje živote položili za slobodu hrvatskog naroda. Program je zaključen molitvom odrješenja (opijelom) za sve stradalnike Domovinskog rata.
Prisutnima se tijekom komemoracije obratio ratni zapovjednik brigade „Kotromanići“ Neven Marić, koji je podsjetio na teške dane obrane hrvatskog naroda na području Kaknja te istaknuo važnost očuvanja istine o ratnim događajima i žrtvi hrvatskih branitelja.
Obljetnica stradanja Hrvata općine Kakanj prilika je za prisjećanje na teške ratne godine, ali i na hrabrost ljudi koji su unatoč svim iskušenjima ostali vjerni svom narodu i rodnom kraju. Posebno je naglašena potreba za njegovanjem kulture sjećanja kako bi mlađe generacije upoznale istinu o događajima iz Domovinskog rata te nastavile čuvati uspomenu na one koji su dali najveću žrtvu.
I nakon trideset i tri godine Kraljeva Sutjeska ostaje mjesto molitve, pijeteta i zajedništva. Okupljeni su još jednom poslali snažnu poruku da žrtva poginulih hrvatskih branitelja i civilnih stradalnika nikada neće biti zaboravljena te da su sjećanje, istina i zahvalnost temelj očuvanja nacionalnog identiteta i trajnog mira za buduće naraštaje.

12/06/2026

ANICA JURIĆ – MAJKA I SUPRUGA KOJA JOŠ ČEKA PRAVDU
lipnja 1993. godine ostao je zauvijek upisan kao najteži i najtragičniji dan u životu Anice Jurić. Dan crnji od najcrnje noći, dan koji ni vrijeme ni godine nisu uspjele izbrisati iz njezina sjećanja.
Toga dana, na kućnom pragu u selu Grmače kod Kaknja, pred njezinim očima pripadnici Armije BiH ubili su njezina tri sina i supruga, dok su Anicu i njezinu nevjestu teško ranili. Najstariji sin Stjepan imao je samo 25 godina, Ljubomir 21, a najmlađi Dragan tek 20 godina. Istoga dana ubijen je i njihov otac, Aničin suprug Jure.
Svi su bili civili, bez oružja i bez ikakve mogućnosti obrane. Njihov jedini „grijeh“ bio je što su bili Hrvati i što su ostali na svojim ognjištima. Anica je vlastitim očima gledala kako pripadnici Armije BiH zarobljavaju skupinu Hrvata te nad njima provode zvjersko iživljavanje i brutalna ubojstva. Epilog toga zločina bilo je osam ubijenih Hrvata, a polovicu žrtava činili su članovi njezine obitelji.
Tragedija je još veća zbog činjenice da ni više od tri desetljeća nakon počinjenog zločina nitko nije odgovarao za ubojstva Hrvata iz Kovača i Grmača. Pravda za Anicu Jurić i ostale žrtve još uvijek nije stigla.
O zločinu kojem je svjedočila Anica Jurić govorila je pred Haaškim sudom, kao i pred domaćim pravosudnim institucijama. Međutim, njezina svjedočenja i vapaji za pravdom ostali su bez odgovora.
„Ja se nikad nisam umorila pričajući o tome što se dogodilo mojoj djeci i suprugu. Ali imam osjećaj da moje vapaje za pravdom i istinom nitko ne čuje, da naša žrtva nikome nije važna“, kazala je Anica Jurić, noseći u sebi bol koju nijedna majka ne bi smjela doživjeti.
Upaljene svijeće na grobovima njezinih sinova i supruga, kao i na brojnim drugim grobovima hrvatskih žrtava Kaknja, nijemi su svjedoci strašnog zločina koji je ostavio neizbrisiv trag u ovome kraju. U sablasnoj tišini opustjelih hrvatskih sela i danas odzvanja pitanje na koje nitko ne daje odgovor – kako je moguće da za ovakav zločin još nitko nije odgovarao?
Prazne kuće, zarasla dvorišta i ugašena ognjišta svjedoče da je plan etničkog čišćenja Hrvata s područja Kaknja u velikoj mjeri ostvaren. Istodobno, izostanak optužnica i sudskih presuda pokazuje da je taj zločin, barem pred zemaljskom pravdom, ostao nekažnjen.
Sjećanje na Stjepana, Ljubomira, Dragana i Juru Jurića ne smije izblijedjeti. Njihova imena i njihova žrtva trajna su opomena da se istina ne smije prešućivati, a pravda odgađati.
Hrabra majko Anice, neka ti dragi Bog podari snage da i dalje nosiš svoj teški križ. Neka ti podari mir u srcu i vjeru da istina, koliko god dugo čekala, na kraju uvijek pronađe svoj put. A nama ostavi obvezu da pamtimo, svjedočimo i tražimo pravdu za nevine žrtve koje nikada ne smiju biti zaboravljene.

10/06/2026

Braniteljice iz Žepča sudjelovale na obilježavanju Dana braniteljica Republike Hrvatske

Članice Udruge žena sudionica Domovinskog rata HVO-a iz Žepča sudjelovale su na ovogodišnjem središnjem obilježavanju Dana braniteljica Republike Hrvatske pod nazivom „Žena, majka, ratnica“, koje je održano u Puli u organizaciji Istarske županije i Grada P**e.
Po prvi put na ovom značajnom događaju sudjelovale su i braniteljice iz Žepča, pripadnice 111. xp brigade HVO-a, čime su još jednom potvrdile svoju važnu ulogu u obrani hrvatskog naroda i hrvatskih prostora tijekom Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini. Njihovo sudjelovanje predstavlja priznanje svim ženama koje su, rame uz rame s hrvatskim braniteljima, dale nemjerljiv doprinos obrani, opstanku i slobodi hrvatskog naroda.
Ovogodišnje obilježavanje Dana braniteljica Republike Hrvatske bilo je posvećeno svim ženama koje su u najtežim trenucima hrvatske povijesti bile ratnice, majke i oslonac svojim obiteljima. Kroz ovu manifestaciju izražena im je trajna zahvalnost za hrabrost, žrtvu i nesebičan doprinos tijekom Domovinskog rata.
U Puli se okupilo gotovo 800 braniteljica iz svih krajeva Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Program je započeo svetom misom, nakon čega su položeni vijenci kod Spomenika hrvatskim braniteljima. Uslijedio je svečani mimohod ulicama P**e od Parka Franje Josipa I. do Doma hrvatskih branitelja, trasom koja je vodila pored Arene i preko Giardina. Tijekom mimohoda ponosno su se vijorile ratne zastave postrojbi iz Domovinskog rata.
Sudjelovanjem na ovom susretu braniteljice iz Žepča još su jednom pokazale da se njihov doprinos obrani hrvatskog naroda ne smije zaboraviti te da žene hrvatskih branitelja i sudionice Domovinskog rata imaju važno mjesto u očuvanju istine o ratnim događajima i vrijednostima za koje su se borile.
Iduće obilježavanje Dana braniteljica Republike Hrvatske održat će se za godinu dana u Gospiću.

10/06/2026

Sjećanje na osmero anđela Viteza

Danas, na 33. godišnjicu jednog od najtragičnijih događaja u novijoj povijesti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, s tugom i pijetetom prisjećamo se osmero nevino ubijene djece Viteza.
Dana 10. lipnja 1993. godine, u naselju Podgradina, dječji smijeh i bezbrižnu igru prekinula je granata koja je zauvijek ugasila osam mladih života. Tog toplog lipanjskog predvečerja djeca su se igrala na igralištu, ne sluteći da će njihovi snovi, radost i djetinjstvo biti prekinuti u jednom trenu.
Ubijeni su:
Sanja Garić (1975.)
Milan Garić (1981.)
Dragan Ramljak (1978.)
Dražen Čečura (1978.)
Boris Antičević (1983.)
Sanja Križanović (1978.)
Augustina Grebenar (1984.)
Velimir Grebenar (1981.)
Njihova imena ostaju trajno upisana u kolektivno sjećanje hrvatskog naroda, ali i svih ljudi koji vjeruju u istinu, pravdu i dostojanstvo svake ljudske žrtve.
Posebno boli činjenica da su među stradalima bili braća i sestre, djeca čiji su životi tek započinjali. Augustina i Velimir Grebenar, Sanja i Milan Garić, zajedno su dijelili djetinjstvo, a zajedno su i postali simbol nevinosti stradale u vihoru rata.
Klupa, koš i spomenik „Osmica“ u Podgradini danas stoje kao nijemi svjedoci prekinute dječje igre i trajni podsjetnik da se ovakve tragedije nikada ne smiju zaboraviti niti ponoviti.
Nakon 33 godine bol njihovih obitelji nije manja, a pitanja bez odgovora i dalje opterećuju savjest društva. No, ono što nitko ne može oduzeti jest uspomena na osmero djece čiji su životi nasilno prekinuti.
Neka njihova žrtva bude trajni poziv na istinu, pravdu i mir.
Počivali u miru Božjem, draga djeco Viteza. Vaša imena i vaši osmijesi zauvijek će živjeti u našim srcima.

08/06/2026

POČETAK VOJNE AGRESIJE NA HRVATE KAKNJA – 8. LIPNJA 1993.

Dana 8. lipnja 1993. godine započela je otvorena vojna agresija postrojbi Armije Republike Bosne i Hercegovine na hrvatski narod i Hrvatsko vijeće obrane na području općine Kakanj. U napadima su sudjelovale postrojbe iz Kaknja, Zenice, Visokog i Breze, a vrhunac sukoba i stradanja hrvatskog stanovništva dosegnut je 13. lipnja 1993. godine, kada je počinjen najveći broj zločina nad Hrvatima te kada je ubijen najveći broj hrvatskih civila i branitelja.
Tijekom napada hrvatsko civilno stanovništvo bilo je izloženo progonima, pljačkama, maltretiranju i nasilju. Starci, žene i djeca prisilno su protjerani iz svojih domova, dok je velik broj muškaraca uhićen i zatočen u improvizirane logore, među kojima su bili objekti stare direkcije rudnika, motel „Sretno“ i druga mjesta zatočenja. Zatočenici su bili izloženi fizičkom i psihičkom zlostavljanju te ponižavanju.
Posebnu brutalnost pokazale su pojedine postrojbe u čijem su sastavu djelovali strani islamski borci – mudžahedini, a među njima se isticala 7. muslimanska brigada iz Zenice.
Suočeni s višestruko brojnijim protivnikom, nedostatkom ljudstva, naoružanja i izostankom pomoći drugih postrojbi HVO-a, pripadnici HVO brigade „Kotromanić“ Kakanj donijeli su tešku, ali odgovornu odluku o povlačenju kako bi omogućili sigurno izvlačenje hrvatskog stanovništva. Zahvaljujući toj odluci spašeno je više od 15.000 Hrvata Kaknja koji su utočište pronašli ponajprije u Varešu.
Oko tisuću kakanjskih Hrvata spas je pronašlo pod zaštitom pripadnika UNPROFOR-a u kampu francuskog bataljuna smještenom na platou Termoelektrane u Čatićima. U tom su kampu ostali tijekom ljeta, jeseni i zime 1993. godine, a razmijenjeni su tek u proljeće 1994. godine.
Posljedice napada bile su katastrofalne. U svega nekoliko dana ubijena su 22 hrvatska civila i 102 pripadnika HVO brigade „Kotromanić“ Kakanj. Više od 1.200 hrvatskih stambenih i gospodarskih objekata bilo je uništeno ili spaljeno, dok su čak 22 hrvatska sela na području općine Kakanj potpuno spaljena i opustošena.
Unatoč progonstvu i gubitku svojih domova, pripadnici brigade „Kotromanić“ nastavili su tijekom cijelog rata sudjelovati u obrani hrvatskog naroda i hrvatskih prostora diljem Bosne i Hercegovine.
Otvorenoj agresiji prethodilo je višemjesečno pogoršavanje odnosa između Hrvata i Muslimana. Prvi ozbiljniji incident dogodio se 17. ožujka 1993. godine kada je ranjena hrvatska djevojčica Gordana Radoš nakon što su na nju pucali pripadnici Armije BiH. Istoga dana ubijen je i zapovjednik HOS-a Kakanj Ivo Vuletić. Nakon tih događaja uslijedili su sve češći pritisci na hrvatsko stanovništvo, uključujući prisilna iseljavanja iz kuća i stanova, što je predstavljalo uvod u kasniju otvorenu vojnu agresiju.
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine na području općine Kakanj živjelo je 16.556 Hrvata, odnosno 29,6 posto ukupnog stanovništva. Nakon ratnih događanja oko 15.000 Hrvata bilo je prisiljeno napustiti svoje domove te utočište potražiti u Varešu, Kiseljaku, Kreševu, Hercegovini, Republici Hrvatskoj i brojnim europskim zemljama.
Demografske posljedice progona vidljive su i danas. Na popisu stanovništva iz 2013. godine u Kaknju su evidentirana tek 2.973 Hrvata ili 7,9 posto stanovništva, dok je stvarni broj onih koji trajno žive na području općine znatno manji.

05/06/2026

Predstavnici UDVDR Republike Hrvatske posjetili Žepče i odali počast poginulim braniteljima HVO-a
Dana 4. lipnja 2026. godine izaslanstvo Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Republike Hrvatske, predvođeno predsjednikom Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Imotske krajine Željkom Lončarom te dopredsjednikom županijske udruge Splitsko-dalmatinske županije Veljom Tolićem, boravilo je u radnom i prijateljskom posjetu Žepču.
Po dolasku u Žepče gosti iz Imotskog odali su počast poginulim hrvatskim braniteljima i svim žrtvama Domovinskog rata paljenjem svijeća na Središnjem spomen-obilježju u Žepču. Uz molitvu i trenutke tišine iskazano je poštovanje prema onima koji su svoje živote položili za slobodu hrvatskog naroda.
Izaslanstvo iz Republike Hrvatske dočekali su članovi Udruge nositelja ratnih odličja HVO-a Zeničko-dobojske županije predvođeni predsjednikom Draganom Jankom te predsjednica Udruge žena sudionica Domovinskog rata HVO-a Mara Perković Budimir.
Nakon odavanja počasti druženje je nastavljeno u restoranu „Jeleč“, gdje su predstavnici udruga razgovarali o položaju braniteljske populacije, očuvanju istine o Domovinskom ratu te budućim zajedničkim projektima. Tom prilikom razmijenjeni su i prigodni darovi kao simbol prijateljstva, međusobnog poštovanja i suradnje.
Poseban trenutak susreta bilo je uručenje zahvalnice Udruzi nositelja ratnih odličja HVO-a od strane gostiju iz Imotskog. Zahvalnica je dodijeljena kao izraz zahvalnosti za dosadašnju suradnju, njegovanje prijateljskih odnosa te doprinos povezivanju braniteljskih udruga iz Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.
Tijekom posjeta dogovoreni su i konkretni oblici buduće suradnje između Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Imotske krajine i Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO-a Zeničko-dobojske županije. Kao srodne udruge proizašle iz Domovinskog rata, u narednom razdoblju će organizirati sastanak u cilju ostvarivanja prijateljskih odnosa.
Sudionici susreta izrazili su uvjerenje kako će ova suradnja dodatno osnažiti veze između hrvatskih braniteljskih udruga s obje strane granice te doprinijeti realizaciji zajedničkih projekata od interesa za hrvatske branitelje i njihove obitelji.

05/06/2026

Zahvalnica GSS-a Žepče pripada svim članovima Udruge
Udruga nositelja ratnih odličja HVO Zeničko-dobojske županije i Žepča tijekom Dana otvorenih vrata primila je Zahvalnicu Gorske službe spašavanja Žepče za pomoć i potporu u njezinu radu i djelovanju.
Tom prigodom želimo istaknuti kako je Udruga, u skladu sa svojim mogućnostima, izdvojila dio sredstava za nabavu kombi vozila za potrebe Gorske službe spašavanja Žepče. Na taj način dali smo svoj skromni doprinos zajedničkom cilju svih pojedinaca, udruga i institucija koje su svojim donacijama pomogle realizaciju ovog iznimno važnog projekta. Smatramo da je ulaganje u službe koje spašavaju ljudske živote jedna od najvrjednijih investicija za svaku zajednicu.
Pripadnicima Gorske službe spašavanja Žepče želimo mnogo uspjeha u budućem radu, što manje intervencija, a kada one budu potrebne, siguran povratak njihovim obiteljima. Neka ih dragi Bog čuva u svim izazovima i akcijama koje su često iznimno zahtjevne, rizične i nepredvidive, ali istodobno neophodne za spašavanje ljudskih života, pružanje pomoći unesrećenima i ublažavanje patnje onih kojima je pomoć najpotrebnija.
Njihova humanost, požrtvovnost i spremnost da u svakom trenutku krenu u pomoć drugome zaslužuju iskreno poštovanje i zahvalnost cijele zajednice. GSS Žepče predstavlja ponos naše općine i primjer kako se predanim radom, hrabrošću i solidarnošću služi čovjeku i općem dobru.
Posebno želimo naglasiti da zahvalnica koju je Gorska služba spašavanja Žepče dodijelila našoj Udruzi nije priznanje pojedincima niti predsjednicima Udruge, nego svim njezinim članovima. Upravo su članovi svojim redovitim plaćanjem članarine omogućili da Udruga, uz brigu o svom članstvu i očuvanje vrijednosti Domovinskog rata, sudjeluje i u projektima od općeg interesa za lokalnu zajednicu.
Ova zahvalnica pripada svakom članu Udruge koji je svojim doprinosom sudjelovao u stvaranju mogućnosti da se pomogne GSS-u Žepče. Time nisu pomogli samo jednoj službi, nego svim građanima Žepča, Zeničko-dobojske županije i Bosne i Hercegovine, jer će novo vozilo služiti spašavanju ljudskih života i pružanju pomoći svima kojima ona bude potrebna.
Zajedništvo, solidarnost i odgovornost prema društvu vrijednosti su na kojima je Udruga utemeljena i koje će nastaviti promicati kroz svoj budući rad, uvijek spremna podržati projekte koji doprinose sigurnosti, dobrobiti i kvaliteti života naših građana.
Još jednom zahvaljujemo Gorskoj službi spašavanja Žepče na dodijeljenom priznanju te im želimo mnogo uspjeha u njihovom plemenitom i humanom poslanju.