05/03/2026
DOBOR KRALJEVSKI GRAD
Bosna je zemlja drevne Starobosanske civilizacije i kolijevka današnje zapadne civilizacije, pa su se i bosanski srednjovjekovni gradovi razvili najvećim dijelom iz autohtonih utvrđenja iz ranijih vremena. Tokom arheoloških iskopavanja na Doboru pronađeni su brojni predmeti iz praistorije, uključujući obilne ostatke Vučedolske keramike (Vučedolska kultura, 3000–2200 p.n.e.), utega i dr.[5] Pronađeni su i ostaci praistorijskog zemljanog utvrđenja, pa je na Doboru postojalo utvrđenje još u praistorijsko doba, te u Antici. Otkriveno je sedam arheoloških slojeva uključujući one iz Željeznog doba (2200-1000 p.n.e), a značajni su i ostaci Kostolačke kulture (3250-3000 p.n.e.)[8].
Na Doboru su pronađeni predmeti iz Ilirskog perioda, odnosno Rimskog perioda istovjetni onim sa lokaliteta Butmira.[5] Arheološki nalazi s Dobora čuvaju se u Arheološkoj zbirci Muzeja u Doboju.
Dobor je u srednjem vijeku bio jedan od najvecih gradova u Bosni. Dobio je svoje ime po zivotinjama dabrovima a i sam dabar se nalazio na grbu plemicke familije Vlastimirovica koji su je drzali dugo u posjedu. Oko njega su bili kraljevski posjedi što vidimo iz činjenice da ga je Kralj Tvrtko I mogao ustupiti braći Horvat 1387. godine proganjanim iz Ugarske.
Tako je u njemu Kralj Stjepan Tomaš (1444–1461) nakon više pokušaja Vatikana da preko Mađarske izdejstvuju da Bosna napadne Tursku (npr. Doborska povelja od 11.11.1449), konačno donio istorijsku odluku o raskidu vazalstva prema Otomanima a na nagovor papinog ličnog izaslanika, legata kardinala Carvajala.
Dobor je poznat i po masakru bosanskih plemića od strane Sigismunda Luksemburškog 1408, a koji je nakon prvog paljenja Dobora 1394 sa 30.000 vojnika, u Bosnu ponovo provalio sa 200.000 vojnika u sedam naleta (1398, 1404, 1405, 1406, 1407, 1408, 1410) od kojih je pet lično predvodio, te nakon velikih borbi razorio i spalio brojne gradove (neke više p**a) među kojima i Dobor na kom se Kralj Tvrtko II sa velikom vojskom uspješno branio sve do maja 1408.Tom prilikom je Sigismund 126-torici "zarobljene zemaljske gospode" odrubio glave a tijela pobacao sa stijene kod Dobora.
U prilogu je i slika Doborske povelje Kralja Tomaša od 11.11.1449. Nacionalni arhiv Mađarske, DL 44556.
O pokolju bosanske vlastele je zapis ostavio i ljetopisac Dlugoš: "I mnoge je gradove koji su mu se opirali mačem osvojio i mnogim je Bosancima ili glave odrubio ili ih sa zidina pobacao". Bio je to prvi masakr nacinjen nad bosanskom elitom tog vremena.
Naime, povod Sigismundovog bijesa prema Bosancima ležao je u posljedicama lukavstva kojim je vremešni bosanski Kralj Dabiša, naslijedivši Kralja Tvrtka I, uslovno abdicirao u korist Sigismunda tako što mu je po svojoj smrti zavještao krunu Bosansku. U zamjenu za tu lukavu ponudu Sigismund prvo odustaje od napada na Bosnu 1394 ali kad je cuo da bosansko plemstvo odbija da ga prizna za kralja onda nastupa njegov bijes. i osveta.
Sigismund je Bosnu smatrao vlasništvom po pravu svoje žene Kraljice Marije kćerke predhodne Kraljice Elizabete Bosanske koja je opet bila kcerka Bana Stjepana II Kotromanića i necakinja Kralja Tvrtka I) Poznata je epizoda u borbi za ugarsku krunu kada je Kraljica Marija bila svrgnuta sa svog prestola od ugarske vlastele koji su zeljeli drugog kralja. Ona se sa majkom kraljicom mudro povukla ali je poslije nekoliko dana otrovala novog kralja. Vlastela je pocela da proganja i ona se sakrila sa majkom Elizabetom u Dobor. Tu su bile uhvacene en plemstvo koje je branilo je bilo pobijeno. Dalje je Marija odvedena kao suzanju dalmaciju a majka kraljica Elizabeta bosanska je pogubljena od strane ugarskog plemstva na oci njene kcerke. Nakon 2 godine Marijin supruk Sigismund je uspio da oslobodi Mariju i osveti se ugarskom plemstvu . Predpostavlja se da je grob Elizabete Bosanske u Splitu. Međutim, pred Dabišinu smrt (8. septembra 1395), trudna Kraljica Marija tokom jahanja u šumi iznad Budima 17. maja 1395 doživi nesreću u kojoj je preplašeni konj zbaci i ona pobaci sina i sama umre. Pošto je Kralj Dabiša za par mjeseci ipak nadživio Kraljicu Mariju (čije se pravo na Bosnu ugasilo njenom smrću i jer nije rodila nasljednika), bosanski velikaši odbiju da okrune Sigismunda za Kralja Bosne i zbog toga je uslijedila ta osveta.
Dobor je napušten 1716 u toku austrijsko-turskog rata (1716—1718), kad ga je bez borbe 23.11.1716 zauzeo pukovnik Maksimilijan Petraš, Turska posada sa Dobora od 200 vojnika se povukla u Gračanicu, dok je Petraš zarobio 3 t**a, 16 centnera praha, 300 kugli, 10000 metara žita, itd. Austrijanci su grad temeljito razorili kako to izloženo mjesto, koje sami nisu mogli držati, opet ne bi dopalo Turcima. Već 24.11.1716 Petraš se vratio u Brod, a u tako porušenu tvrđavu nisu se više povratili ni Turci čak ni nakon Požarevačkog mira (21.7.1718). Dobor je napušten, a njegovu ulogu preuzela je Derventa koju će Petraš iste godine takođe porušiti. Dobor se 1737 spominje kao "napušteno utvrđenje Bodenstein".
UNIŠTENJE I KONZERVATORSKI RADOVI
Konzervaciji se pristupilo 1957. , a raščišćavanju ruševina 1960. Obimna istraživanja 1969-1973 naišla su na dobro sačuvano jezgro srednjovjekovnog grada, iako načeto i teško oronulo. Namjerna rušenja gradskih objekata u XVIII v. primjećuju se naročito na velikoj kuli u nižim zonama korpusa moćnog tornja. Teže je bila oštećena i manja kula, kad je porušeno i krunište (prsobran) na bedemu dvorišta. Zapadna kula je sačuvana do visine oko 20 m, ali teško oštećena pri vrhu i u donjim dijelovima. Zid predzida, koji je zatvarao prostor između vanjskih i unutrašnjih utvrda, takođe je porušen. Austrijanci su teže oštetili i južni bedem vanjskog obora, a tokom raščišćavanja zatečeni su ostaci mjestimično visoki nešto preko 3 m.
I tako razoren, Dobor je po svom ocuvanom autenticnom srednjovjekovnom arhitektonskom sklopu sačuvao izgled razvijenog burga-utvrde karakteristične za srednji vijek. . Cijelim kompleksom dominirali su kružni tornjevi koji su svojim vertikalama privlačili pažnju putnika namjernika. Relativno sačuvana je cjelovitost gradske arhitekture, ne samo u vertikalnom nego i horizontalnom smislu, iako već prilično degradirana i zapustena Dobor Kula velika je kulturno-historijska vrijednost BiH o kojoj se nazalost vodi veoma malo brige.
Dobor ima izuzetno lijep polozaj na brdu sa kojeg se vidi cijeli okolis i rijeka Bosna sto predstavlja izuzetno lijepo mjesto za ljubitelje prirode i panoramskog posmatranja.
