22/06/2026
HPD Vitez na Treskavici, na još jednoj visokoj planini⛰️⛰️
U nedjelju, 21.6.2026. petnaestak planinara iz Viteza u dogovoru sa prijateljima planinarima iz HPD “Lipa” iz Sesveta, planinarili su na Treskavici.
Terenskim vozilom (a radi se o vojnom kamionu TAM 110) krećemo iz sela Turovi te dolazimo do planinarskog doma EPSD RUNOLIST 05, gdje počinje naš planinarski uspon. Domaći i i ugodni sugovornici u domu su domari Gordana i Milovan-Mimo.
Treskavica nije obična planina – poznata je sa svojih 365 izvora, po jedan za svaki dan u godini, što joj daje gotovo mitski karakter. Ovdje priroda šapuće onima koji znaju slušati.
Na početku staza vodi kroz visoku četinarsku šumu te izlazi na šumski put na kojem se u radne dane odvija vjerovatno planska sanitarna sječa i izvlačenje trupaca drveta za koje smo uočili da su već odavno osušena. Put je devastiran radom teških strojevs no sušni period je doprinio da se stazom može normalno kretati.
Staza nastavlja dalje do lijepo uređenog vidikovca, do Šišana, gdje se staze razdvajaju i sa kojeg vidiš glacijalno Veliko jezero i vršne stjenovite predjele visoke planine.Staza, obrasla velikom klekom, nas dalje vodi do Konjskog vrela, posljednje prirodne vode na ruti, gdje pravimo pauzu i punimo boce za nastavak p**a.
Dalje se uspinjemo podno vrha Pašina planine, a zatim nas čeka završni uspon do samog vrha. Vrh ove planine ima tri naziva, i to: Đokin toranj, Mala Ćaba i Paklijaš (2086 m), i ujedno je najviši vrh Treskavice. Stojimo na krovu planine, okruženi planinskim masivima Bjelašnice, Visočice, Jahorine, Lelije, Zelengore, jezerima Treskavice i pogledima koji sežu do Maglića, Volujka, Durmitora, pa čak i Jadranskog mora u vedrim danima. Ovo je trenutak zbog kojeg vrijedi svaki korak – sirova ljepota, tišina visine i osjećaj postignuća.
Nakon nepun sat vremena pauze krećemo nazad, strmom i na jednom dijelu pomalo opasnom stazom.
Nizbrdicom, livadom, koja je obrasla bujnom vegetacijom sigurnim korakom krećemo se prema Velikom jezeru koje je smješteno na visini 1548m i najveće je jezero sa stalnim protokom vode, tako da je u istom nakon izvršenog poribljavanja, pastrva uspjela da opstane i danas u dubinama koje dosežu 6 m uspješno preživljava surove zime. Površina jezera je najpribližnija dimenziji 220m sa 180m dok u vrijeme topljenja snjegova i jesenjih padavina može da udvostruči svoju površinu. Jezero je izuzetno lijepo uklopljeno u pitomu dolinu obraslu mnoštvom planinskih vrsta bilja. Na jezeru susrećemo kupaće, a jedna odvažna Sesvećanka im se nakratko pridružila.
Staze označene i utabane nalaze se oko jezera a na uzvišenju (1575 mnv) iznad izvorišta- Pašino vrelo nalazi se izgrađena planinarska kuća kojom gazduje Planinarsko Ekološko Društvo Trnovačka jezera Trnovo. Izlazak na prevoj Šišan je ostavio prigodu svakome da se još jedanput fotografira.
Prilično umorni se spuštamo do planinarskog doma, polazne i završne točke planinarenja.
Zasluženi odmor, okrijepa, i malo duže čekanje terenskog vozila da nas vrsti u Turove do naših vozila.
Dobro umorni, sa puno dojmova vraćamo se u svakodnevnicu sa iščekivanjem novog poziva od ljubavi zvana planina. ⛰️
