Kraljevstvo Bosansko

Kraljevstvo Bosansko Dobro došli Dobri LJudi!

NAPADI NA BOSNU I "NEVJERNE ARIJANE" 1405.g PREDVODJENI UGARIMA TE POLJSKIM PLAĆENICIMA ZAJEDNO SA SRPSKIM DESPOTOM STEF...
06/06/2026

NAPADI NA BOSNU I "NEVJERNE ARIJANE" 1405.g PREDVODJENI UGARIMA TE POLJSKIM PLAĆENICIMA ZAJEDNO SA SRPSKIM DESPOTOM STEFANOM LAZAREM

-Piše beogradska "Otačbina" 1880.g


– Među tim zbili su se u Bosni događaji, koji su imali vrlo velikog uticaja na političku radnju Stevanovu i još ga jače zbližili sa Žigmundom. Pomenuli smo da su bosanska vlastela zbacila (1404) kralja Ostoju, što je se izmirio sa Žigmundom i priznao vrhovnu vlast ugarsku nad Bosnom.

Novi kralj Tvrtko II Tvrtković, nezakoniti sin najvećeg vladaoca bosanskog, Stepana Tvrtka І, primi stranu Žigmundova protivnika, napuljskog kralja Vladislava. S toga Žigmundo odluči, da silom povrati ugarski uticaj u Bosni.

2 maja 1405 znalo se i u Dubrovniku, da, „велнке вонске прнправлѩ“, a u pismu svom od 31 istog meseca Žigmundo izrekom veli, da će s vojskom protiv, kraljevine Rame ili Bosne, da ispravi i vaspostavi granice svoje kraljevine”, (Rad IV, 84).

I doista, negde u septembru 1405, udare dve ugarske vojske na Bosnu: jedna na Bihać, a druga na grad Srebrnik.

Ova vojna nije imala velikog uspeha za ugarsku vojsku, koja je pre novembra morala ostaviti Bosnu, a samo je grad Srebrnik ostao u ugarskim rukama, i u njemu se držala ugarska posada. Da ugarska vojska nije najbolje prošla u Bosni, vidi se naročito iz odgovora, koji je dubrovačka opština poslala u Novembru 1405 godine, na pismo velikog vojvode bosanskog, Sandalja Hranjića. U tom odgovoru veli opština, da joj je milo bilo, kad je videla iz pisma njegova, da se kralj, herceg Hrvoje i ostali dubrovački prijatelji u Bosni nalaze „у добру стању и добру здрављу“,

pa dodaje: „Što nam za Ugre pišete vaša milost, svedok je onaj koji je tvorac svetu, da bismo se radovali, kako bi svi narodi koliko ih je god, s bosanskom državom bili u svakoj dobroj ljubavi i miru, a naročito Ugri, jer po vašoj milosti u svakom vašem dobru bili bismo i jesmo mi učesnici“. (Puc. I, 70; Upor. Rad IV, 86–87.)

Ovaj neuspjeh i neprestani napadaji Bosanaca na ugarsku posadu u Srebreniku pokrenu Žigmunda, da posljednje godine dana, iznova udari na Bosnu. To je moglo biti u avgustu 1407, jer 12. septembra nalazimo Žigmunda u vojnom stanu „blizu grada Bobovca“ (prope castrum Babuncz), a 5. oktobra „pokraj reke Vrbasa“ (iuxta fluvium Orbaoz; Engel, loc. cit. 358.).

Napadaj ugarske vojske bio je, po svoj prilici iznenadan, te joj se Bošnjaci u prvi mah nisu mogli ozbiljno oduprijeti; malj ako je nisu namerno pustili, da uđe dublje u zemlju. No ma kako bilo, Žigmundo je, ili iz straha da ga prikupljena bosanska vojska sasvim ne opkoli, ili zbog oskudice u hrani, ili zbog ma kakve druge nedaće, morao ostaviti Bosnu prije svršetka oktobra, jer 29. ovog mjeseca opština dubrovačka, u odgovoru na pismo bosanskog vojvode Sandalja, veli:

„Što pišete za gospodina kralja Žigmunda, jer pođe preko svih, volja htenje Božje bilo je, i nama je mnogo drago, da među zli i njima krv ne bude se prolila“.

Uverivši se po drugi put, da se Bosna ne može lako savladati, Žigmundo se stade ozbiljnije spremati na vojnu. Na njegovu raniju molbu da ga papa potpomogne svojom vlašću u ratu protiv «nevernih Arijana, Maniheja», pod kojima se razumevahu patareni bosanski, Grgur XII izda, 9 novembra 1407, poziv na Hrišćane u korist kraljevu.

Pošto je 9 februara 1408, republika Mletačka odbila ponuđeni joj savez, Žigmundo stade prikupljati vojsku u svojoj kraljevini. Osim te vojske uzeo je pod najam i poljskih četa, među čijim se vojvodama poimenice spominje hrabri Zaviša Crni, koji je docnije poginuo pri opsadi Golupca.

Obezbedivši sebi moralnu potporu papinu i prikupivši silnu vojsku, po Vindeku 60.000 (sam kralj veli da je vojevao validissimo exercitu), pod izgovorom da vojuje za katoličku veru, Žigmundo, u drugoj polovini leta 1408 godine, pređe iz Slavonije u Bosnu i, uz reku istog imena, uputi se u srce bosanskog kraljevstva.

Bosanska vojska dočeka neprijatelja kod Dobora, ali bude loše sreće. Bitka bude izgubljena, i sam kralj sa 126 odličnih plemića pade u ruke pobediocu. Pogubiv pomenutu vlastelu i baciv njihova telesa u Bosnu, Žigmundo razdeli vojsku na više odeljenja, te je za kratko vreme «mnoge varoši i gradove iz bosanskih ruku otela» (Rad IV, 97).

Među tim kralj Ostoja, koji je dotle živeo u Bobovcu, poglavito uslugama vojvode humskog Đurđa Radivojevića (za njim je bila Vladika, unuka kralja Dabiše po kćeri Stani) i brata mu kneza Vukića, dokopa se iznova bosanskog prestola. Između njega i Žigmunda ne dođe do rata – Bosna je iz nova priznala nad sobom vrhovnu vlast ugarsku, a ugarska je vojska ostavila Bosnu prije oktobra iste godine (Rad IV, 98).

A kako se ponašao Despot Stevan za bosansko-ugarskih ratova? Ako uzmemo u obzir da je Žigmundo tražio mletački savez, papsku potporu i najimao Poljake, samo da bi mogao savladati Bošnjake; da je despot Stevan dužan bio pomagati ugarskom kralju, po ugovoru od 1403, za ustupljeni Beograd s dotičnom oblašću; svedožbu Žigmundovu, da je Stevan „u svima njegovim mučnim ratovima, srećnim i nesrećnim… imanje i ličnost i sva dobra svoja i svojih“ izlagao; tvrđenje sekretara kraljeva (Vindeka), da je Stevan doista pomagao ugarskoj vojsci da pobedi Bosnu (uzgred budi rečeno, da on pogrešno piše, da se rat ugarsko-bosanski 1408 dovršio) i da je Žigmundo posle rata iste godine došao u Srbiju, da još jače utvrdi prijateljske veze sa Stevanom; najposle, da je, 12. decembra 1408, Žigmundo odlikovao Stevana ordenom „zlatnoga zmaja“ prve klase, a to se odličje davalo samo 24 najznatnijih ugarskih velikaša — onda možemo pouzdano reći, da je u vojni od 1408 pomagao Žigmundu i despot Stevan.

Postavljanjem četverometarskog jarbola i zastave Bosne i Hercegovine pored mađarske zastave na Vojnom groblju u Nađharša...
24/05/2026

Postavljanjem četverometarskog jarbola i zastave Bosne i Hercegovine pored mađarske zastave na Vojnom groblju u Nađharšanju, Islamska zajednica Bošnjaka u Mađarskoj podsjeća na sudbinu 487 vojnika carskih i kraljevskih bošnjačkih regimenti iz Prvog svjetskog rata.

U LAŽIMA SU KRATKE NOGE Mora se priznati da su članice grupe Lelek, uz podršku hrvatskih medija, pokazale izuzetnu uporn...
15/05/2026

U LAŽIMA SU KRATKE NOGE

Mora se priznati da su članice grupe Lelek, uz podršku hrvatskih medija, pokazale izuzetnu upornost u pokušaju da se bosanskohercegovačka historija i kulturna tradicija (po ko zna koji put) reinterpretiraju i prisvoje, a zatim kroz selektivno i netačno tumačenje predstave javnosti u potpuno iskrivljenom kontekstu. Problem nastaje tek onda kada takve konstrukcije, utemeljene na izmišljotinama, spakuješ u jednu pjesmu i sa tim predstaviš svoju državu na Eurosongu 😅

Da su se kojim slučajem članice Lelek grupe prvo posavjetovale sa stručnjacima iz antropologije i etnologije, vjerovatno danas njihova pjesma nebi ni postojala.

-U posljednjih nekoliko dana iz paštete iskaču objave sa tvrdnjama kako je bosansko tradicionalno tetoviranje (sicanje) nastalo za vrijeme Osmanlija u Bosni "Da bi se bosanske Hrvatice zaštitile od silovanja od strane Turaka".

Tako su danas iz redakcije jednog poznatog hrvatskog portala odlučili kontaktirati stručnjake iz oblasti antropologije i etnologije kako bi se tema sagledala na osnovu činjenica i historijskih izvora.

Mirela Horvatin sa Instituta za antropologiju u Zagrebu i Tea Rittig, viša kustosica zagrebačkog Etnografskog muzeja, objasnile su šta zapravo znače tetovaže koje nose članice Lelek i kakav je njihov historijski kontekst.

Prema njihovim navodima, arheološka otkrića i antički pisani izvori o tetoviranju na području jugoistočne Evrope pružaju osnovu za interpretacije koje kontinuitet ove prakse smještaju u prahistoriju, među Ilire, Tračane i Japode, pa čak i u neolitske kulture poput butmirske.

Kustosica Tea Rittig takodje podsjeća na rad Ćire Truhelke iz 1894. godine „Tetoviranje katolika u Bosni i Hercegovini“, gdje se jasno navodi da križ kao motiv nije nužno isključivo kršćanski simbol, nego može imati i mnogo starije, pretkršćansko porijeklo.

Osim križeva, zabilježeni su i brojni drugi motivi poput kola i solarnih simbola, a istraživači poput Maria Petrića ukazuju da ovi motivi imaju zajedničko, drevno porijeklo koje seže duboko u prahistoriju Balkana.

Mirela Hrovatin dodatno navodi kako antički izvori i prikazi na grčkim i rimskim vazama potvrđuju praksu tetoviranja među ilirskim narodima, te da motiv križa u pretkršćanskoj tradiciji često predstavlja Sunce i vatru — osnovne simbole drevnih vjerovanja.

Dakle, sicanje nije nastalo jučer, niti za vrijeme Osmanlija, niti kao neka “hitna mjera zaštite”. To je običaj sa dubokim korijenima koji na ovim prostorima postoji vjerovatno hiljadama godina.

Historija i kulturna tradicija ovih prostora mnogo su složenije i dublje od pojednostavljenih narativa koji se danas olako plasiraju u javnosti. Upravo zato je važno da o ovakvim temama prvenstveno govore činjenice, a ne proizvoljna tumačenja prilagođena trenutnom političkom efektu.

📜Kraljevstvo Bosansko

KRŠĆANSKA HISTORIJA PREĆUTKUJE DA SU MUSLIMANI VLADALI PORTUGALOM I ŠPANIJOM PREKO 700 GODINAU školi nas nikad nisu učil...
04/05/2026

KRŠĆANSKA HISTORIJA PREĆUTKUJE DA SU MUSLIMANI VLADALI PORTUGALOM I ŠPANIJOM PREKO 700 GODINA

U školi nas nikad nisu učili da je gotovo cijela Španija, Portugal i pola Sredozemlja čak 700 godina bilo pod vlašću Mavara – muslimanske civilizacije toliko napredne, da je tadašnja Evropa prema njima izgledala kao primitivno pleme. To nije samo utisak – zapadna Evropa zaista vrlo suzdržano spominje ulogu Mavara (muslimanskih vladara iz sjeverne Afrike koji su od 711. do kraja 15. vijeka vladali dijelovima Pirinejskog poluostrva) u civilizacijskom razvoju Evrope. Katolička Evropa je kasnije gotovo potpuno izbrisala ovu epizodu iz sjećanja, jer nije bilo bogougodno isticati da su muslimani vijekovima bili superiorniji.
U zvaničnim udžbenicima i narativima istorije Zapada dominira fokus na Grčku, Rim, hrišćanstvo i prosvjetiteljstvo – dok se ogromna intelektualna, naučna, arhitektonska i medicinska ostavština mavarske civilizacije svodi na fusnotu. Zašto niko ne govori o tome da su Mavari donijeli Evropi renesansu mnogo prije renesanse koju danas učimo u školama, čuvajući i prenoseći antička grčka znanja koja su katoličke zemlje spaljivale kao jeretička, ali i doprinoseći sopstvenim otkrićima svojih naučnika u matematici, medicini i astronomiji?
Kad su 711. godine prešli Gibraltar i osvojili veliki dio današnje Španije i Portugala, Evropa je bila u dubokom mračnom dobu: nepismena feudalna društva, religijski fanatizam, kolaps rimskog urbanizma i nauke. Njihova osvajanja karakterisala su relativno mala razaranja i znatno manje žrtava u poređenju sa kasnijim katoličkim pohodima.
Za razliku od toga, mavarski Al-Andalus – kako su Mavari nazivali dio Iberijskog poluostrva koji su kontrolisali, a koji približno odgovara današnjoj Andaluziji u južnoj Španiji – bio je bukvalno svjetionik civilizacije usred mraka Evrope:
– Otvarali su prve univerzitete u Evropi u Kordobi, Sevilji i Granadi mnogo prije Pariza i Oksforda.
– Njihove biblioteke imale su stotine hiljada knjiga, od filozofije i poezije do matematike, astronomije i medicinskih udžbenika – upravo onih koje je katolička crkva spaljivala kao jeretičke.
– Mavari su koristili naftu da osvjetljavaju gradske ulice vijekovima prije nego što će Evropljani uopšte znati da tako nešto postoji.
– Razvili su napredne medicinske tehnike: radili su operacije očiju (uklanjanje katarakte), imali precizne anatomske atlase, bolnice, javna kupatila i apoteke koje su bile čistije i uređenije nego bilo šta što je Evropa imala sljedećih nekoliko vijekova.
Dok su katolički evropski vladari, zahvaljujući dobro organizovanoj vojsci, viteškim redovima i jakim savezima sa crkvom, brutalno kažnjavali protivnike i spaljivali knjige, Mavari su bili religijski tolerantni – Jevreji, hrišćani i muslimani živjeli su zajedno, često u miru i sa poštovanjem jedni prema drugima. Čak su i katolički Evropljani koristili mnoge blagodeti mavarske civilizacije – od njihovih biblioteka punih znanja, preko medicinskih tehnika, do naprednih metoda poljoprivrede i navodnjavanja.
Nažalost, ovaj zlatni period tolerancije i znanja završio se krvavo – katolička rekonkvista (španska riječ za ponovno osvajanje, višestoljetni rat katoličkih kraljevina Španije i Portugalije za ponovno preuzimanje teritorija od Mavara) završila se 1492. godine. Rezultat? Inkvizicija – ozloglašeni katolički crkveni sud osnovan da istražuje, progoni i kažnjava navodne jeretike i neistomišljenike kroz mučenja, lomače i brutalne metode, uz masovno uništavanje mavarskog kulturnog i naučnog nasljeđa.
I umjesto da Evropa prihvati ovo bogatstvo znanja, katolička Evropa je u ime religijske čistote i fanatizma odlučila da ga nasilno uništi i izbriše iz kolektivnog sjećanja, što predstavlja jednu od najmračnijih etičkih mrlja u istoriji zapadne civilizacije. A bilo ih je puno.
Knjige mavarskih naučnika bile su sistematski spaljivane, a pojedini manastiri i monasi u Evropi rizikovali su svoje živote skrivajući neka od tih djela od crkvenih vlasti. Tek mnogo kasnije, preko arapskih prevoda antičkih djela koja su Mavari sačuvali, Evropa je ponovo otkrila Aristotela, Platona, matematiku i medicinu. Dakle, Mavari su Evropi poklonili znanje koje joj je bilo oteto, a na kojem se danas temelji moderna zapadna civilizacija.

Da smo makar malo bolje slušali Mavare, danas bi Evropa možda izgledala drugačije.
Šta mislite – gdje bismo danas bili da je Evropa od Mavara zadržala više znanja, a manje fanatizma?

Kartom na kartu… E moji Herceg - Bosanci znamo i mi crtati karte, samo za razliku od ovih vaših, naše imaju i istorijsko...
26/04/2026

Kartom na kartu…

E moji Herceg - Bosanci znamo i mi crtati karte, samo za razliku od ovih vaših, naše imaju i istorijsko ili vam ga povijesno uporište.

Znate kako kažu gdje je stećak tu je Bosna.

"Neka oprosti gospođa Europa, ona nema spomenike kulture.
Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture.
Neka oprosti gospođa Europa, samo Bosna ima spomenike.
Stećke.

Šta je stećak ?

Oličenje gorštaka Bosanca!
Šta radi Bosanac na stećku?
Stoji uspravno!
Digao glavu, digao ruku!

Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči i moli.
Na kom je prikazan kao sužanj."

- Miroslav Krleža

Što je babi milo to joj se i snilo 😘

18/04/2026

Trenutak istine!

Mislim da je krajnje vrijeme da Srbi počnu ukazivati poštovanje Turcima kakvo oni zaista kod njih zaslužuju!

1949 godina u svom radu  "Das Buch der Ketzer" pisac Walter Nigg zapisuje :“Ništa kršćanskijega ne postoji doli ovih her...
18/04/2026

1949 godina u svom radu "Das Buch der Ketzer" pisac Walter Nigg zapisuje :

“Ništa kršćanskijega ne postoji doli ovih heretika bosanskih; što se tiče razgovora sa njima, ne može se naći ničeg plemenitijeg, a njihove riječi se poklapaju sa njihovim djelima. Što se pak tiče morala i etike ovih heretika, oni nikoga ne varaju niti ugnjetavaju, njihovi su obrazi blijedi od posta, a svojim rukama zarađuju svoj kruh svagdanji.”

Svaka čast momci, zasluzili ste sve! ⚜️
31/03/2026

Svaka čast momci, zasluzili ste sve! ⚜️

"BAŠ VERERDUM BIR TAŠ VEREM"GLAVU DAJEM, A KAMENA JEDNOG NE DAM"Pri trećem izgovaranju, uz tekbir i šehadet, nagnuo je m...
22/03/2026

"BAŠ VERERDUM BIR TAŠ VEREM"
GLAVU DAJEM, A KAMENA JEDNOG NE DAM"
Pri trećem izgovaranju, uz tekbir i šehadet, nagnuo je maštrafu i ispio smrtni otrov.

GLASOVITI BOŠNJAK, HEROJ ABDULAH PAŠA TEFTEDARIJA

U vrijeme njegovog vezirstva a to je period od 1780. do 1785. god. ponovo je od strane Austrije pojačano jurišanje da se Bosna zauzme. Austrija je od Carigrada tražila da joj se predaju sve teritorije na ”bosanskoj suhoj međi” radilo se o teritorijama zapadno od rijeke Une, tj. današnja Krajina. Cetingrad, Kladuša, Cazin, Ostrožac, Krupa, Bužim itd. Ukupno 21 tvrđava i 4 kule.

Osmanska uprava iz Stambola uputila je naredbu da se Austriji ne pruža otpor nego da joj se pomenute teritorije predaju. Dobivši ovakav ferman bosanski vezir Abdulah-paša nije bio iznenađen jer bilo je to doba opadanja kuveta Osmanske Imperije.
Septembra 1784. god. Abudlah-paša je sazvao Ajansko vijeće kojeg su činili bošnjački prvaci, a potom je u Stambol uputio mahzar. Umjesto svojeg pisara Abdulah-paša je svojom rukom mahzar napisao. Mahzar je bio plaho kratak i u njemu je stajala poruka za sultana lično:

„Bosna ti je sorguč carevini,

Bosna ti je serhat carevini,

Bosna ti je arslan na Stambol kapiji.“

Potom je Abdulah-paša napisao i glavni dio odgovora a on se sastojao od samo pet riječi. Tih pet riječi napisao je tri p**a, pritisnuo svoj muhur na mahzar a potom su menzildžije to u Stambol odnijele. Koliko god je brzo Abdulah-paša svoj mahzar u Stambol poslao to je iz Stambola još brže novi ferman u Travnik stigao. Uz ferman je Abdulah-paši donešena i jedna plaho lijepo ukrašena maštrafa a u njoj nekoliko drama crveno žute tekućine. Značilo je to da je Abdulah-paš vakti sahat došao, tj. da je na smrt osuđen jer je u njegovom odgovoru, u onih samo pet riječi, koje je on uputio u Stambol, stajalo da o predaji teritorija na bosanskoj ”suhoj međi” nema ni govora. Zbog toga je trebao popiti otrov koji se u maštrafi nalazio.
Vezir se od smrtne presude nije uplašio. Bio je petak 1. rebiul-ahira 1199. god. – računato po Muhamdu a. s. tj. 12. januar 1785. god. – računato po Issa a.s. U rečeni vakat Abdulah-paša je klanjao uobičajeni dnevni namaz a potom, sjedeći na postekiji, tri p**a ponovio istih onih pet rijeèi koje je i sultanu napisao.

Bile su to riječi:
– Baš vererdum bir taš verem –

Što je značilo: ”glavu dajem, a kamena jednog ne dam”.
Pri trećem izgovaranju, uz tekbir i šehadet, nagnuo je maštrafu i ispio smrtni otrov.

Kada su Bošnjaci čuli za ovaj gest Abdullah-paše Teftedarije porazili su Austriju i odbranili Bosnu.

Ovaj gazijski i patriotski čin Abdulah-paše ostao je upamćen u narodnoj predaji a hroničari toga doba o Abdulah-paši bilježe ovo:
„U odnosu na druge paše bio je dobar čovjek“ – zapisao je mudri Mula Mustava Bašeskija.

„Za vrijeme njegova vladanja siromasi nisu znali šta je zlo“ – potvrđuje Abdulah-pašinu dobrotu i fra Nikola Lašvanin. Ljetopisac franjevačkog samostana u Kreševu zapisao je da je Abdulah-paša bio „csovik posve dobar, siromaha i raje mila majka“.

«On (Allah) je vječan! Za časnu dušu umrlog i upokojenog Abdulah-paše, bosanskog valije, sultanova silahdara, Bošnjaka, gospodina poput Asafa, prouči Fatihu.
Umro posljednjeg rebial 1199.» (10. 2. 1785. godine)
(TURBE Abdulah-paše u Travniku)

Možda nekada ne možemo promijeniti tok historije, ali joj uvijek možemo dati naš pečat!

15/03/2026

RADIMLJA

Nekropola stećaka Radimlja, jedno od najznačajnijih i najljepših mjesta srednjovjekovne baštine u Bosni i Hercegovini. Na ovom prostoru smješteno je više od 130 stećaka, monumentalnih kamenih spomenika. Radimlja je posebno poznata po izuzetno bogatim reljefima uklesanim u kamen. Na stećcima se mogu vidjeti prizori lova, jahači, viteške figure, križevi, rozete i različiti simboli čije značenje i danas izaziva interes arheologa. Najpoznatiji među njima je motiv čovjeka s podignutom rukom, figura koja je s vremenom postala jedan od najprepoznatljivijih simbola srednjovjekovne Bosne :)

Foto: Boris Trogrančić

Address

Visoko

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Kraljevstvo Bosansko posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Share