16/05/2026
Poštovani!
Osjećamo obvezu i odgovornost, da se, ponajprije na službenoj stranici UDVDR HVO Usora obratimo svim braniteljima, ali i široj javnosti. Zatečeni situacijom i u obvezi da planirane aktivnosti iznesemo
dosljedno i do kraja, nismo se mogli jučer oglasiti.
Naime, jučer je u Usori obilježen Dan općine Usora i Dan 110. brigade HVO Usora.
Dan koji bi za svakog od nas trebao imati posebnu težinu i značenje. Dan kada se ne obilježava samo datum, nego žrtva, zajedništvo, ponos i sjećanje na ljude koji su branili svoj narod, svoje obitelji i svoj kraj onda kada je bilo najteže.
Program obilježavanja započeo je svetom misom u župnoj crkvi u Sivši, u molitvi i dostojanstvu za sve poginule i preminule branitelje. Nakon toga uslijedio je mimohod i polaganje vijenaca, trenutak kada se svi zajedno poklonimo onima koji više nisu među nama i prisjetimo se koliko je sloboda koju danas živimo skupo plaćena.
Nakon toga održana je svečana sjednica Općinskog vijeća, uz govore, zahvale i riječi pune poštovanja prema braniteljima i ulozi 110. brigade HVO Usora u obrani Usore. Poslije sjednice organiziran je “Ratni put”, prisjećanje na dane koje mnogi nikada neće moći zaboraviti. Poseban trenutak bila je Međunarodna veteranska suradnja i gosti, predstavnici udruga dragovoljaca i veterana iz RH i Mađarske te potpisivanje darovnice kojom se kompletna vojna odora jednog usorskog branitelja 110. HVO brigade poklanja Vojnom muzeju u Mađarskoj, kako bi i izvan granica naše zemlje ostao trag o usorskim braniteljima i vremenu koje je obilježilo povijest Usore.
I sve je to trebalo biti dostojanstveno, zajedničko i iskreno. Trebalo je pokazati da Usora zna cijeniti svoje branitelje.
Ali nažalost, upravo nakon završetka službenog dijela svečane sjednice OV -a pokazalo se nešto sasvim drugo. Sve je "odvojeno". Općina od brigade i brigada od općine. Ljudi od ljudi. Svoji od svojih.
Nakon što je predsjedatelj OV -a rekao kako je sve završeno i pozvao nazočne na ručak, predstavnici vlasti su otišli. Za njima su otišli i mnogi drugi. Ono što posebno boli i razočarava jest činjenica da su otišli čak i predstavnici nekih drugih udruga proisteklih iz Domovinskog rata.
Ostali su oni zbog kojih se taj dan uopće obilježava. Oni čija su mladost, zdravlje i životi utkani u temelje ove općine. Oni koji nisu otišli kada je bilo najteže. Oni zbog kojih danas imamo slobodu, svoj dom, svoju zastavu i pravo da obilježavamo ovakve dane.
I upravo zato nije ovo samo ružna slika — ovo je porazna poruka.
Jer upravo su branitelji razlog zbog kojeg se taj dan obilježava. Zbog njih postoje vijenci, govori, zastave i svečane sjednice. Zbog njihove žrtve danas imamo pravo slobodno živjeti, raditi i obilježavati Dan općine. I kada se ugase kamere, završe govori i formalnosti, najmanje što zaslužuju jest ljudsko poštovanje i prisutnost onih koji se toliko često pozivaju na njihovu važnost. Prvo se reklo "hvala vam", a onda su nas ostavili same s našim teškim pričama.
Nažalost, sve češće se stječe dojam da su branitelji važni samo dok traje protokol. Dok treba stati pred mikrofon, položiti vijenac ili održati govor pun velikih riječi o zajedništvu, zahvalnosti i ponosu. A kada službeni dio završi, mnogi odlaze kao da je odrađena još jedna obveza u kalendaru.
To boli više nego što mnogi mogu razumjeti. Što je najgore (a trebalo bi biti najbolje), tu su bila naša djeca. Šta su ih svojim odlaskom na ručak naučili, a prvo su ih "iskoristili" za uvježbavanje scenarija protokola, kako bi sve izgledalo "hvala vam branitelji naši".
Branitelji nisu brojka, nisu politički dekor i nisu kulisa za fotografiranje. To su ljudi koji su ostavili dio sebe u ratu. Ljudi koji su gledali ono što nitko ne bi trebao gledati, nosili teret koji mnogi nikada neće razumjeti i živjeli godine koje su obilježile njihove živote zauvijek. Mnogi od njih i danas nose posljedice rata — fizičke, psihičke i emocionalne. I upravo zato zaslužuju više od nekoliko formalnih riječi jednom godišnje.
Posebno je žalosno što su otišli i oni koji dolaze iz drugih braniteljskih udruga. Mi se ne smijemo i ne smiju nas razdvajati, sa svim našim "razlikama". Ako itko treba razumjeti važnost zajedništva i međusobnog poštovanja, onda bi to trebali biti upravo oni koji su nastali iz istog temelja — Domovinskog rata. Takvi trenuci trebali bi biti prilika da se pokaže poštovanje i podrška jedni drugima, a ne da dragovoljci i veterani ostanu sami čim završi službeni protokol.
Nije problem u ručku. Nije problem ni u tome što ljudi imaju svoje obveze. Problem je u odnosu. Problem je u osjećaju da se branitelje često koristi kao simbol kada treba pokazati domoljublje, a onda ih se vrlo brzo zaboravi kada reflektori nestanu.
A upravo su oni bili tu kada su svi drugi bježali.
Zato je jučerašnji prizor ostavio gorak okus. Jer dok su se u govorima spominjali ponos, zahvalnost i zajedništvo, stvarnost je pokazala nešto sasvim drugo. Pokazala je koliko su branitelji često prepušteni sami sebi, čak i na dan koji bi trebao biti njihov.
Možda bi svi oni koji su jučer otišli trebali zastati i zapitati se kako bi izgledala Usora da nije bilo tih ljudi. Bi li danas bilo općine, svečanih sjednica, govora i obilježavanja da nije bilo onih koji su bili spremni dati sve za svoj narod i svoj kraj?
Poštovanje prema braniteljima ne pokazuje se samo govorima i vijencima. Pokazuje se prisutnošću, ponašanjem i iskrenim odnosom prema njima. Pokazuje se time da ostaneš uz njih i kada završi službeni dio programa, ma koliko njih ostalo. I da je jedan samo, zaslužio je, ili zaslužila.
Jer oni nisu ostavili Usoru kada je bilo najteže.
Najmanje što zaslužuju jest da Usora ne ostavi njih.
Ovo jučer nije bila naša Usora.
Uzimamo za slobodno da se, na ime onoga što se jučer dogodilo, imenima žrtava, braniteljima i svima onima koji uopće nisu znali što se zapravo događa, a naravno i gostima našoj općini,
javno izvinemo za sraman postupak. Nismo mogli znati da će se u ovoj mjeri i na ovakav način postupiti, od drugih.
Sretan nam Dan 110. brigade HVO Usora i Dan kojeg je stvorila 110. brigada HVO Usora, Dan općine Usora.
Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO Usora
