Dvije šumarije, ona iz Drinića i ona iz Potoka, namjeravaju uskoro asfaltirati put do ovoga mjesta. Mnogo je priča, od iskona pa do ovih današnjih dana, napisano o Srnetici. Mnogo je tekstova, slika i vremena darivano ovoj varoši koja se, za svoga srećnog vremena, ugnjezdila u njedrima planine Klekovače. Ovo je prvi put da Srnetica izlazi na INTERNET. Ukucajte na primjer, na Guglu ovu riječ i neće
te dobiti ništa značajnije. Od sada ćemo to promijeniti. Iako je na početku rada, Oštrelj bio centar Šipadovih željeznica, istinska željeznička raskrsnica bila je Srnetica. Od prvih pa sve do kraja sedamdesetih godina proteklog vijeka, kroz ovo mjesto je prolazilo, i to svakodnevno, više desetina putničkih odnosno teretnih vagona. Hroničari su tih sedamdesetih godina, zabilježili štošta veoma interesantnog. Tu je na primjer, i podatak da je željeznička pruga do Strmice, na jednoj, Jajca na drugoj i Prijedora na trećoj strani imala istu dužinu. Sva ta tri mjesta, odnosno destinacije, od Srnetice, svoga centra, bila su udaljena po 107 kilometara. Da li je ovo slučajno ili namjerno tek, mogao bi da pojasni onaj koje projektovao ove pruge. Sve priče o Srnetici završavale su se sjetom i nečim što je u grlu gušilo riječi, pošto je danas od te varoši ostalo samo mjesto kojeg više nema. A ne tako davno, prije nešto više od tridesetak godina, u Srnetici je bilo zamalo pa svega. Bilo je u toj varoši oko dvije i po hiljade stanovnika. Bilo je života i radosti i to na svakom koraku. Ispod svake jelike i smrče. I uz štreku koja je krivudala prema Drvaru i Kninu, s jedne, Prijedoru s druge, te Jajcu i Sarajevu, s treće strane. Bilo je ovdje i mladosti i nade koja je, ma kako im i koliko bilo teško, njene mještane uvijek vezivala uz proplanak na kome je nikla i do zvijezda narasla Srnetica. U kome je niklo mjesto koje je, uz riku srndaća i cvrkut ptica, najvjerovatnije i dobilo ime. Vozovi su kroz Srneticu prolazili svakih pola sata. Sve je u ovome mjestu odisalo radom i disciplinom koja je u ovu varoš stigla zajedno sa radnicima iz Hrvatske i Slovenije, odnosno onim drugim koji su dobar dio radnog vijeka proveli na radu u Njemačkoj i Švajcarskoj. Plate bi se u Srnetici dijelile svake prve subote u mjesecu. I to u isto vrijeme. Nikada radnici nisu bili prevareni, niti zakinuti makar za mali dio. A kada bi se plata podijelila, onda bi živjela i kantina, te još jedan objekat koji je svojim sadržajima bio najbliži nešto kasnije popularnim motelima. Tada bi se popila i koja kap više, a onda povela koja lijepa pjesma...
Tridesetak mlađih ljudi, uglavnom Prijedorčana, u Potocima, sjedištu opštine Srpski Drvar, formiralo je Ekološko društvo "SRNETICA". Riječ je o potomcima bivših stanovnika koji su ovo prelijepo mjesto napustili zajedno sa ukidanjem uskotračne pruge. Svi oni došli su u potoke sa jednim ciljem - otrgnuti od zaborava sve što se vezuje uz Srneticu i vratiti ovoj varoši bar dio njenog nekadašnjeg sjaja.
