Udruženje roditelja hendikepirane djece i omladine »Leptir«

Udruženje roditelja hendikepirane djece i omladine »Leptir« Udruženje roditelja hendikepirane djece i omladine „Leptir“ Srebrenica je nevladina organizacija koja djeluje od 1998.

godine, sa misijom da poboljša kvalitet života djece, mladih i odraslih osoba sa invaliditetom kao i njihovih porodica.

🤟 KAD ZNAKOVNI JEZIK UĐE U VRTIĆ… 🫶🦋Juče smo bili u školskoj klupi.Danas smo otišli korak ranije – tamo gdje počinju prv...
29/09/2026

🤟 KAD ZNAKOVNI JEZIK UĐE U VRTIĆ… 🫶🦋
Juče smo bili u školskoj klupi.
Danas smo otišli korak ranije – tamo gdje počinju prva prijateljstva, prve riječi i prvo učenje kako da razumijemo jedni druge.
U starijoj vrtićkoj grupi JU „Poletarac“ Srebrenica danas su Dajana Simić, gluva osoba, dugogodišnja saradnica i volonterka Udruženja „Leptir“, i Marijana Đukanović, specijalni pedagog našeg Udruženja, održale radionicu znakovnog jezika za 21 dijete.
Zajedno sa djecom bile su njihove vaspitačice Jasna Avdić i Enisa Mustaf te asistentkinja Nermina Avdić Mehmedović.
A Male ruke danas su govorile. 🤟
Djeca su upoznavala znakovnu abecedu, učila osnovne znakove potrebne za svakodnevnu komunikaciju i pokušavala da svoje ime pokažu rukama.
Nekome će to možda izgledati samo kao zanimljiva radionica.
Nama nije.
U ovoj grupi odrasta i dječak sa oštećenjem sluha.
I upravo tu prestaje priča o inkluziji kao lijepoj riječi i počinje njen stvarni život.
Jer nije dovoljno samo omogućiti da dijete sa oštećenjem sluha bude u vrtiću sa svojim vršnjacima. Važno je graditi okruženje u kojem će njegovi drugari znati da postoje različiti načini komunikacije i u kojem će poželjeti da naprave korak jedni prema drugima.
Ne treba samo dijete sa poteškoćama u razvoju učiti kako da se prilagodi svijetu oko sebe.
I svijet oko njega treba učiti kako da komunicira s njim.
Zato vjerujemo da za znakovni jezik nije prerano ni u vrtiću.
Dijete danas možda nauči samo nekoliko znakova. Možda svoje ime. Možda pozdrav. Možda znak koji će već sutra pokušati pokazati svom drugaru.
Ali zajedno sa tim znakom uči nešto mnogo veće:
da različitost nije razlog da se udaljimo jedni od drugih, nego razlog da pronađemo način da se razumijemo.
Za nas je posebno važno i ko djecu uči znakovnom jeziku.
Dajana danas nije bila neko o kome su djeca slušala zato što je gluha.
Bila je njihova edukatorka.
Djeca su gledala njene ruke, pratila njene znakove, ponavljala ih i učila od nje.
Upravo takve slike želimo češće da gledamo kada govorimo o ravnopravnosti osoba sa invaliditetom – da osobe sa invaliditetom nisu samo korisnici podrške, nego ljudi koji imaju znanje, iskustvo i vještine koje prenose drugima.
Hvala JU „Poletarac“ Srebrenica, vaspitačicama Jasni Avdić i Enisi Mustafić te asistentkinji Nermini. Mehmedović što su zajedno sa djecom otvorile vrata znakovnom jeziku i pokazale da inkluzija počinje upravo tamo gdje djeca odrastaju, uče i stvaraju svoja prva prijateljstva.🤝 🫶
Juče škola.
Danas vrtić.
Sutra, nadamo se, još vrtića i škola.
Jer ova djeca će odrasti.
Među njima su možda budući ljekari, psiholozi, ginekolozi, pravnici, inženjeri, nastavnici, socijalni radnici, policajci, trgovci, službenici na šalterima i ljudi svih drugih zanimanja.
Jednog dana pred nekim od njih možda će stajati gluva osoba kojoj treba zdravstvena pomoć, dokument, pravni savjet, informacija, usluga – ili jednostavno razgovor.
Voljeli bismo da tada između njih ne stoji zid samo zato što jedno govori glasom, a drugo rukama.
Zato „Leptir“ tokom cijele godine drži otvorena vrata za sve koji žele upoznati i učiti znakovni jezik, a voljeli bismo da ovu priču nastavimo i sa drugim vrtićima i školama.
Pristupačna komunikacija ne treba da počne onda kada prvi put shvatimo da se ne razumijemo.
Treba da počne mnogo ranije.
Možda baš danas.
U vrtiću.
Jednim malim znakom. 🤟🫰🫶🤝👍🤏🤌🙏🤞🦋

🤟 RUKE GOVORE – NAUČIMO IH RAZUMJETI 🫶🦋Možda je juče u jednoj učionici Područne škole u Potočarima neko dijete prvi put ...
29/09/2026

🤟 RUKE GOVORE – NAUČIMO IH RAZUMJETI 🫶
🦋
Možda je juče u jednoj učionici Područne škole u Potočarima neko dijete prvi put svojim rukama pokazalo riječ, svoje ime ili pozdrav na znakovnom jeziku.
Naizgled mali trenutak.
Za nas u „Leptiru“ – veliki korak prema društvu u kojem gluva osoba neće ostati sama pred šalterom, u ordinaciji, školi, prodavnici ili bilo kojoj drugoj životnoj situaciji samo zato što osoba preko p**a nje ne zna kako da sa njom komunicira.
Zato već godinama, u saradnji sa JU „Prva osnovna škola“ Srebrenica, organizujemo Dane znakovnog jezika i učimo djecu da ljudi ne moraju čuti isti zvuk da bi se razumjeli.
Juče je Dajana Simić, gluva osoba, dugogodišnja saradnica i volonterka Udruženja „Leptir“, zajedno sa Marijanom Đukanović, specijalnim pedagogom Udruženja „Leptir“, održala dva časa znakovnog jezika učenicima jednog od nižih razreda Područne škole u Potočarima.
Dajana i Marijana ovu aktivnost zajedno realizuju drugu godinu zaredom, a posebno nam je drago što ih je ponovo dočekala učiteljica Alma Garagić, koja je uz ovu našu priču od samog početka.
Djeca su učila osnovne znakove, upoznavala znakovni jezik i otkrivala da se može razgovarati i rukama, pogledom, izrazom lica…
Ali nama nije najvažnije koliko će znakova zapamtiti poslije jednog ili dva časa.
Važno nam je da zapamte da postoji jezik kojim govori dio ljudi oko njih.
Jer među tom djecom danas možda sjedi budući ljekar ili ljekarka, psiholog, ginekolog, pravnik, inženjer, nastavnik, policajac, socijalni radnik, trgovac ili službenik na šalteru.
I možda će za deset ili dvadeset godina pred nekim od njih stajati gluva osoba.
Tada nekoliko znakova naučenih još u vrtiću ili školi može značiti mnogo više od običnog pozdrava.
Može značiti:
„Vidim te.“
„Razumijem da komuniciraš drugačije.“
„Pokušaću da razgovaram s tobom.“
Zato vjerujemo da učenje o znakovnom jeziku treba početi od vrtića i škole.
Inkluzija nije samo kada dijete ili odraslu osobu sa invaliditetom uvedemo u prostoriju zajedno sa svima ostalima. Inkluzija je i kada druge učimo kako da sa tom osobom razgovaraju, sarađuju, uče, rade i žive.
Posebnu vrijednost ove aktivnosti vidimo upravo u tome što Dajana nije došla u učionicu da bi djeca učila o gluvoj osobi.
Došla je kao njihova učiteljica.
Ona je osoba od koje se uči. Svoj jezik, znanje i životno iskustvo prenosi djeci koja čuju i pokazuje im da gluha osoba nije samo korisnik podrške – ona je neko ko ima znanje koje može prenijeti drugima.
Zahvaljujemo direktorici JU „Prva osnovna škola“ Srebrenica Snježani Jandrić, zamjenici direktorice Ameli Hadžić, učiteljici Almi Garagić i školi koja nam godinama otvara vrata i prepoznaje značaj ove aktivnosti.
A vrata „Leptira“ tokom cijele godine ostaju otvorena svima koji žele upoznati i učiti znakovni jezik.
Voljeli bismo da nam se pridruže i druge škole i vrtići.
Ne zato što u svakom razredu mora biti gluvo dijete.
Nego zato što će djeca iz tih razreda jednoga dana biti odrasli ljudi koji će raditi, liječiti, podučavati, pružati usluge, donositi odluke i svakodnevno susretati različite ljude.
A među njima će biti i gluve osobe.
Pristupačno društvo ne počinje na šalteru kada se pojavi problem u komunikaciji.
Počinje mnogo ranije.
Možda baš u jednoj učionici, jednim naučenim znakom. 🤟🫶🦋🤝🤟🦋🤝🫶👍🤌🤏🫰🤞🫵✍️🙏🤌👆👇👈👉👊🙌🤲✊💪🫶👂🦻🦋

#
BiH

27/09/2026

🌍 EVROPSKI DAN JEZIKA
Godinama na različitim konferencijama, plenumima i skupovima, pred profesorima, ljudima iz akademske zajednice, politike, institucija, međunarodnih organizacija i donatora, postavljam jedno isto pitanje.
Postaviću ga i danas.
U Bosni i Hercegovini Srbi, Bošnjaci i Hrvati se bore i zalažu da njihova djeca imaju pravo da uče na svom jeziku. O tome se vode rasprave, pišu zakoni, pokreću inicijative i kampanje.
I treba.
Jer jezik nije samo način na koji razgovaramo. Jezik je identitet, pripadnost i pravo.
Ustav Republike Srpske uređuje službenu upotrebu jezika srpskog, bošnjačkog i hrvatskog naroda. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine utvrđuje bosanski, hrvatski i srpski kao službene jezike, dok Ustav Bosne i Hercegovine garantuje ljudska prava i zabranu diskriminacije.
I tu ja godinama postavljam pitanje:
A šta je sa jezikom gluvog djeteta?
Gluvo dijete može biti i Srbin i Bošnjak i Hrvat.
A znakovni jezik pripada gluvoj osobi bez obzira kako se zove, gdje je rođena i kojem narodu pripada.
🤟 Znakovni jezik je JEZIK.
Bosna i Hercegovina još od 2009. godine ima Zakon o upotrebi znakovnog jezika. Ratifikovali smo i Konvenciju UN o pravima osoba s invaliditetom.
Član 24 te Konvencije govori o obrazovanju bez diskriminacije, učenju znakovnog jezika, jezičkom identitetu zajednice gluvih, odgovarajućim načinima komunikacije i nastavnicima kvalifikovanim za znakovni jezik.
Znači, ne tražimo nikakvu privilegiju niti izmišljamo neko novo pravo.
Pitam zašto ne primjenjujemo ono na šta smo se već obavezali?
Zašto znakovni jezik još uvijek nema svoje mjesto u redovnom obrazovnom sistemu?
I onda dolazimo do onoga što mene možda najviše boli.
Zašto gluvo dijete zbog obrazovanja treba da bude kilometrima od svoje porodice?
Svako dijete treba da odrasta u svojoj porodici, kad god je to u njegovom najboljem interesu. Da poslije škole dođe svojoj kući. Da odrasta uz majku, oca, brata, sestru, baku, djeda, svoje drugare i svoju sredinu.
Zašto gluvo dijete ne bi imalo isto?
Ako u njegovom gradu ili opštini nema obrazovanja koje mu je pristupačno, porodica se dovodi u situaciju da bira između dvije stvari između kojih nikada ne bi smjela birati – obrazovanja djeteta i njegovog svakodnevnog života u vlastitoj porodici.
I zato ću postaviti i jedno teško pitanje.
Ako sistem godinama ne obezbijedi uslove, pa gluvo dijete zbog ostvarivanja prava na obrazovanje mora da se odvaja od porodice – zar nemamo pravo otvoriti i pitanje institucionalnog nasilja koje takav sistem može da proizvodi?
Ne mislim da je normalno da dijete plaća cijenu zato što sistem nije napravio uslove za njega.
A istovremeno govorimo o inkluziji, nediskriminaciji, ljudskim pravima, vladavini prava...
I hoćemo u Evropsku uniju.
🇪🇺 Evropski put Bosne i Hercegovine podrazumijeva i bolju zaštitu i uključivanje osoba s invaliditetom i djece. Evropska komisija godinama ukazuje na prepreke sa kojima se osobe s invaliditetom susreću, između ostalog i u obrazovanju.
Zato za mene evropski put nije zastava EU na konferenciji, projekat, strategija ili još jedan akcioni plan.
Mora se vidjeti u životu.
Mora se vidjeti i u učionici u Srebrenici, Bratuncu, Sarajevu, Banjaluci, Mostaru, Tuzli...
U učionici u kojoj gluvo dijete razumije nastavnika i nastavnik razumije njega.
I još nešto o čemu treba početi ozbiljno razgovarati.
Zašto znakovni jezik ne bi učila i djeca koja čuju? Zašto njegove osnove ne bi učili budući učitelji i nastavnici, zdravstveni i socijalni radnici, policajci, pravnici?
Zašto se uvijek od gluve osobe očekuje da se prilagođava nama?
„Ti nauči kako ćeš sa nama.“
A kada ćemo mi reći:
„Hajde da i mi naučimo kako ćemo sa tobom.“
Ovo nije pitanje samo „Leptira“. Nije ni pitanje jednog ministarstva, jednog entiteta ili kantona.
Ovo je pitanje sistema.
Zato danas, na Evropski dan jezika, neću samo napisati čestitku.
Ponovo ću postaviti isto pitanje koje postavljam godinama:
Ako smo toliko glasni kada branimo pravo svakog naroda na njegov jezik, zašto smo tako tihi kada treba braniti pravo gluvog djeteta na njegov?
🤟 Znakovni jezik je jezik.
A gluvo dijete nema još dvadeset godina da čeka da mi to konačno počnemo i živjeti, a ne samo potpisivati u dokumentima.

predsjednica udruženja
Željka Katanić

🦋 LEPTIR USPJEŠNO ZAVRŠIO DVOIPOGODIŠNJI PROGRAM JAČANJA KAPACITETA🦋Udruženje roditelja hendikepirane djece i omladine „...
26/09/2026

🦋 LEPTIR USPJEŠNO ZAVRŠIO DVOIPOGODIŠNJI PROGRAM JAČANJA KAPACITETA🦋

Udruženje roditelja hendikepirane djece i omladine „Leptir“ Srebrenica uspješno je završilo Program jačanja kapaciteta organizacija osoba s invaliditetom, koji je tokom protekle dvije i po godine realizovan u okviru projekta DISC – Disability Inclusion and Social Cooperation.
Program je okupio 15 organizacija osoba s invaliditetom iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine, a nije bio zamišljen samo kao niz edukacija, već kao dugoročan proces razvoja i unapređenja rada organizacija.
Caritas Bosne i Hercegovine
Za Leptir je posebno značajan dio Programa bila samoprocjena organizacijskih kapaciteta prema 52 standarda upravljanja organizacijama osoba s invaliditetom, raspoređena u sedam područja.
Zajedno sa mentorima analizirali smo vlastiti način rada, prepoznavali dobre prakse, ali i područja koja je potrebno dodatno unaprijediti. Posebno važnim smatramo što su standardi testirani i provjeravani u praksi, kako bi se steklo iskustvo o tome koliko ovakav model odgovara stvarnim potrebama organizacija osoba s invaliditetom u Bosni i Hercegovini.
U okviru Programa provedeno je osam tematskih edukacija uz kontinuiranu mentorsku podršku, a razvijani su i zajednički alati za svakodnevni rad organizacija – od planiranja i upravljanja, uključivanja članstva i komunikacije do zagovaranja i održivosti organizacija.

Za nas je posebno vrijedno što naučeno nije ostajalo samo u teoriji. Znanja i alati primjenjivani su u konkretnom radu Leptira, kroz izradu i unapređenje internih dokumenata, organizacijskih procedura i načina planiranja i upravljanja.
Tokom cijelog Programa, u skladu s ugovorenim obavezama, svim edukacijama ispred Udruženja „Leptir“ prisustvovala je predsjednica Željka Katanić. Na dvije edukacije učestvovala je i volonterka Đurđina Katanić, dok je na završnoj edukaciji, uz predsjednicu Udruženja, učestvovala i stručna saradnica Dajana Simić.

Završna edukacija održana je od 15. do 18. septembra u Međugorju, na temu „Motivacija članstva za aktivizam i zagovaranje“. Poseban fokus bio je na jednom od važnih pitanja za organizacije osoba s invaliditetom – kako članove ne zadržavati samo u ulozi korisnika usluga, već ih uključivati u aktivno zastupanje vlastitih prava, donošenje odluka i zajedničko djelovanje.

Veliku vrijednost cijelog procesa predstavljala je i razmjena iskustava među organizacijama. Otvoreno smo razgovarali o izazovima, dijelili ono što se u praksi pokazalo dobrim, učili jedni od drugih i stvarali nova poznanstva i partnerstva.
Vjerujemo da se na taj način ne jača samo jedna organizacija. Jačanjem pojedinačnih organizacija, njihovim povezivanjem i stvaranjem prostora za zajedničko djelovanje jačaju se i Unija organizacija osoba s invaliditetom u BiH i invalidski pokret u Bosni i Hercegovini.
Caritas BiH u svom osvrtu na završetak Programa naglašava i širu poruku ovog procesa: snažne i odgovorne organizacije osoba s invaliditetom važan su temelj za učešće osoba s invaliditetom u donošenju odluka, zagovaranju svojih prava i razvoju inkluzivnijeg društva.

Na završetku Programa Udruženju „Leptir“ uručen je certifikat o uspješno završenom Programu jačanja kapaciteta organizacija osoba s invaliditetom.
Za nas ovaj certifikat zato nije samo potvrda o završenim edukacijama. Iza njega stoje dvije i po godine rada, osam edukacija, samoprocjena prema 52 standarda, njihovo testiranje u praksi, mentorska podrška, praktična primjena naučenog, razmjena iskustava i nova partnerstva.
A znanje, razvijeni alati i unaprijeđene prakse ostaju u Leptiru i nakon završetka projekta. 🦋

Hvala projektnom timu Caritasa Bosne i Hercegovine, mentorima, trenerima i trenericama te svim organizacijama sa kojima smo tokom ovog procesa učili, radili i razmjenjivali iskustva.
Program je realizovan u okviru projekta DISC, koji provodi Caritas Bosne i Hercegovine uz finansijsku podršku Evropske unije, te sufinansiranje Federalnog ministarstva rada i socijalne politike i Caritasa Slovenije.
Caritas Bosne i Hercegovine

Učimo da bismo mogli mijenjati. 🦋Ovih dana smo u Međugorju, na završnoj obuci programa izgradnje kapaciteta u okviru pro...
17/09/2026

Učimo da bismo mogli mijenjati. 🦋
Ovih dana smo u Međugorju, na završnoj obuci programa izgradnje kapaciteta u okviru projekta DISC, koja se održava od 15. do 18. septembra 2026. godine.
Tema ove obuke je „Motivacija članova za aktivizam i zagovaranje“, a kroz nju nas vode Zumreta Galijašević Baluković i Melisa Papić.
Za Leptir je ovo posebno važna tema. Više od dvije decenije svakodnevno vidimo koliko se toga može promijeniti kada ljudi ne ostanu samo korisnici neke usluge, nego dobiju prostor, znanje i podršku da govore o svojim potrebama, zastupaju svoja prava i učestvuju u odlukama koje se tiču njihovih života.
Aktivizam nije samo izaći pred institucije i tražiti promjene. Počinje mnogo ranije — kada nekoga ohrabrimo da kaže šta mu treba, kada roditelj prestane da misli da mora prihvatiti sve što mu se ponudi i kada osoba sa invaliditetom dobije priliku da govori u svoje ime, a ne da drugi uvijek govore umjesto nje.
Zato danas slušamo, razgovaramo, razmjenjujemo iskustva i učimo.
A sutra ćemo naučeno ponijeti tamo gdje je najpotrebnije — među naše ljude. 🦋
Pozdrav iz Međugorja. 🫶🤝
🦋🤝🫶🦋🤝🫶🦋🤝🫶

12/09/2026

⚠️⚠️⚠️⚠️⚠️⚠️⚠️⚠️⚠️⚠️

UDRUŽENJE RODITELJA HENDIKEPIRANE DJECE I OMLADINE „LEPTIR“ SREBRENICA
Dnevni centar „Leptir“, Potočari🦋

OBAVJEŠTENJE O POTREBI ANGAŽOVANJA VOZAČA

Zbog narušenog zdravstvenog stanja osobe koja je do sada obavljala prevoz korisnika, Udruženje roditelja hendikepirane djece i omladine „Leptir“ Srebrenica ostalo je bez vozača neophodnog za svakodnevno funkcionisanje organizovanog prevoza djece i mladih sa invaliditetom.
Kako bi se obezbijedio kontinuitet rada Dnevnog centra i spriječio prekid prevoza korisnika na aktivnosti, liječenje, sportske treninge, takmičenja i druge sadržaje, Udruženje objavljuje HITNU potrebu za angažovanjem:

VOZAČA – 1 izvršilac

Radni odnos zasniva se na određeno vrijeme, u trajanju od četiri mjeseca, sa punim radnim vremenom od 8 časova dnevno, uz urednu prijavu radnika i ostvarivanje prava iz radnog odnosa u skladu sa važećim propisima.

OPIS POSLOVA
Poslovi vozača obuhvataju:
- organizovani prevoz djece i mladih sa invaliditetom od mjesta stanovanja, škole i drugih dogovorenih lokacija do Dnevnog centra i nazad;

- prevoz korisnika i roditelja na aktivnosti, radionice, sportske treninge i takmičenja;

- prevoz korisnika na ljekarske preglede, specijalističke tretmane i druge neophodne usluge;

- prevoz stručnih saradnika prilikom terenskog rada;

- lokalne, međugradske i, po potrebi, međunarodne vožnje, uključujući putovanja u veće centre kao što su Tuzla, Banja Luka, Sarajevo, Mostar, Beograd i druga mjesta, u skladu sa potrebama korisnika i programskim aktivnostima Udruženja;

- odgovornu brigu o vozilu, osnovnu kontrolu njegove ispravnosti i blagovremeno prijavljivanje potrebe za servisom ili popravkom;

-posebnu pažnju na bezbjednost, dostojanstvo i individualne potrebe korisnika tokom prevoza.

USLOVI
Kandidat/kandidatkinja treba da ispunjava sljedeće uslove:
- najmanje završena srednja škola – III stepen stručne spreme;
- najmanje 5 godina aktivnog vozačkog iskustva;
-važeća vozačka dozvola odgovarajuće kategorije;
- spremnost na lokalne, međugradske i povremene duže vožnje;
- spremnost na povremeni rad van uobičajenog radnog rasporeda, kada to zahtijevaju putovanja, sportska takmičenja, liječenje ili druge aktivnosti korisnika;
-odgovornost,timski rad, pouzdanost, strpljenje i tačnost;
-korektan i profesionalan odnos prema korisnicima, roditeljima i saradnicima;
- izražen senzibilitet prema osobama sa invaliditetom i spremnost za rad u okruženju koje zahtijeva dodatnu pažnju, razumijevanje i odgovornost.
- iskustvo u upravljanju kombijem ili drugim većim putničkim vozilom predstavlja prednost.
- posjedovanje važećeg pasoša predstavlja prednost, ali nije obavezan uslov za prijavu.

NAČIN PRIJAVE
Kandidati i kandidatkinje dostavljaju:
-CV (biografiju);
-kopiju diplome ili drugog dokaza o završenoj srednjoj školi;
-kopiju važeće vozačke dozvole;
Dokumentaciju je moguće dostaviti:
lično: u Dnevnom centru „Leptir“ u Potočarima
e-mail: [email protected]
kontakt osoba: Željka Katanić, predsjednica Udruženja
telefon:066 023 128 __________________________
Rok za prijavu: do četvrtka, 17. septembra 2026. godine.

NAPOMENA
Kandidati i kandidatkinje mogu se prijaviti i dobiti dodatne informacije odmah od dana objavljivanja ovog obavještenja, tokom cijelog perioda trajanja prijave
( od 9:00h do 18:00h)
Sa kandidatima i kandidatkinjama koji ispunjavaju uslove biće obavljen razgovor, nakon čega će biti izabrana osoba koja najbolje odgovara specifičnim potrebama korisnika i organizaciji rada Udruženja.

Izabrani kandidat/kandidatkinja, prije zasnivanja radnog odnosa,
- dostavlja ljekarsko uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za obavljanje poslova vozača.
- uvjerenje nadležnog suda da se protiv kandidata/kandidatkinje ne vodi krivični postupak;
- uvjerenje nadležnog organa o neosuđivanosti

Izabrani kandidat/kandidatkinja će, prije početka samostalnog rada, proći obuku o komunikaciji, pristupu i podršci osobama sa različitim vrstama invaliditeta, u skladu sa specifičnostima korisnika Udruženja.

Za ovaj posao posebno nam je važna osoba koja razumije da uloga vozača u „Leptiru“ nije samo upravljanje vozilom. Vozač je svakodnevno u neposrednom kontaktu sa djecom, mladima i njihovim porodicama i važan je dio sistema podrške koji im omogućava pristup Centru, liječenju, sportu i drugim sadržajima u zajednici.

Predsjednica Udruženja
Željka Katanić
🦋🦋🦋🦋🦋🦋🦋🦋🦋🦋
Molimo sve koji su u mogućnosti da ovo obavještenje podijele, kako bi informacija stigla do što većeg broja potencijalnih kandidata i kako bismo u što kraćem roku obezbijedili kontinuitet prevoza naših korisnika.🦋🤝

🦋🦋🦋🦋🦋🦋🦋🦋🦋🦋
11/09/2026

🦋🦋🦋🦋🦋🦋🦋🦋🦋🦋

🦋„ZAKUHAJMO ZAJEDNO SA ODBORNICIMA“ – ipak smo nešto zakuhali 🤝🦋U okviru projekta „Koraci ka samostalnosti i osnaživanju...
09/09/2026

🦋„ZAKUHAJMO ZAJEDNO SA ODBORNICIMA“ – ipak smo nešto zakuhali 🤝🦋
U okviru projekta „Koraci ka samostalnosti i osnaživanju mladih sa invaliditetom u opštinama Srebrenica i Bratunac“, koji finansira Evropska unija, a implementira Caritas Bosne i Hercegovine, realizovali smo aktivnost pomalo neobičnog naziva – „Zakuhajmo zajedno sa odbornicima“.
Još kada smo predstavljali projekat, upravo je naziv ove aktivnosti izazvao najviše pitanja i poneku šalu:
„Šta ćete to zakuhati?“
„Hoće li biti tenzija?“
„Hoćete li odbornike bombardovati pitanjima – zašto ovo nije urađeno, zašto ono nije riješeno?“ 😊
Ne. Nije nam to bila namjera.
Željeli smo nešto mnogo jednostavnije, a možda i važnije – da se mladi sa invaliditetom i predstavnici lokalnih zajednica sretnu i razgovaraju u opuštenoj, neposrednoj atmosferi, bez govornice, protokola i službenih sastanaka.
Da zajedno nešto pripreme, sjednu za isti sto i upoznaju jedni druge malo drugačije.
Naši mladi i menadžment Udruženja predstavili su projekat, njegove ciljeve, aktivnosti i rezultate, ali priča nije ostala samo na projektu.
Pričali smo i o 25 godina rada „Leptira“, o aktivnostima koje svakodnevno provodimo, podršci djeci, mladima i odraslim osobama sa invaliditetom, radionicama, učenju životnih i radnih vještina, druženjima i svemu onome što postoji i onda kada jedan projekat završi.
Sa posebnim ponosom pričali smo i o sportskim uspjesima naših mladih – o treninzima, takmičenjima, medaljama i putovanjima na kojima su predstavljali svoje udruženje i svoju zajednicu. Jer kada govorimo o mladima sa invaliditetom, želimo da govorimo i o njihovim rezultatima, talentima i uspjesima, a ne samo o problemima sa kojima žive.
Ali nismo probleme prećutali.
Mladi su imali priliku da ispričaju kako izgleda njihova svakodnevica, šta im znači dolazak u „Leptir“, šta su ovdje naučili i postigli, ali i šta im otežava da redovno učestvuju u životu zajednice.
A onda smo ostavili priču i prešli na ono zbog čega se aktivnost zove „Zakuhajmo zajedno“. 😊
Projektom je bilo predviđeno zajedničko pravljenje keksa. Međutim, zbog velikih vrućina i problema sa vodosnabdijevanjem sa kojima se Srebrenica suočava već gotovo mjesec dana, naši mladi su imali bolju ideju:
„Hajde da pravimo voćnu salatu sa sladoledom!“ 🍉🍌🍇🍨
I tako je i bilo.
Voće se pripremalo i rezalo, svako je imao svoj dio posla, a odbornici, mladi, stručne saradnice i ostali gosti radili su zajedno. Nije bilo podjele na domaćine i goste – ko je bio za stolom, dobio je posao. 😊
A naša Amira pobrinula se da imamo i nešto što nije bilo predviđeno nikakvim projektnim planom. ❤️ Stala je pred goste i izrecitovala dvije ljubavne pjesme.
Zbog problema sa vodom i trenutnih uslova u Srebrenici, nažalost, nismo mogli pozvati sve korisnike projekta niti veći broj odbornika. Zato ćemo ovakve susrete, nadamo se, imati priliku ponoviti.
Posebno želimo zahvaliti Mariji Glišić, odbornici i zaposlenoj u TRB Bratunac, i Radovanu Petkoviću, odborniku i zaposlenom u Domu kulture Bratunac.
Njihov dolazak za nas ima posebnu vrijednost jer je ovo prvi put u posljednjih osam godina da su se odbornici iz Opštine Bratunac odazvali našem pozivu na jednu ovakvu aktivnost. Upravo zato njihov dolazak ne doživljavamo samo kao prisustvo jednom projektnom događaju, već kao važan korak prema boljoj komunikaciji i bližem upoznavanju sa životom i potrebama naših mladih.
Hvala vam što ste došli. Iskreno se nadamo da je ovo početak novih susreta, druženja, saradnje, ali i prijateljstva sa mladima iz „Leptira“. 🦋
Sa nama su bili i Jovana Rakić, odbornica i direktorica JU Biblioteka Srebrenica, i Aleksandar Petrović, odbornik i direktor JU Dom zdravlja Srebrenica.
Jovana i Aleksandar za naše mlade nisu novi gosti. Oni su dugogodišnji prijatelji „Leptira“, često dolaze na naše aktivnosti, poznaju naše mlade i njihove porodice i zato nam je bilo posebno drago što su i ovoga p**a bili sa nama.
Zahvaljujemo i gospođi Zorici Šarčević , koja nam se pridružila i bila dio ovog lijepog susreta.
Tu su bile i naše stručne saradnice na projektu Violeta Radić i Dajana Simić, a posebno nas je obradovala Ivana Jovanović, koja je godinama radila kao defektolog u „Leptiru“, a danas je defektolog u posebnom odjeljenju OŠ „Vuk Karadžić“ u Bratuncu. Neke veze sa „Leptirom“ jednostavno ostanu i kada nas život odvede na druga radna mjesta. 🦋
Naravno, sa nama su bili i naši dugogodišnji prijatelji iz JP JS RTV Srebrenica, među njima novinar Slađan Grujičić, koji prati rad Udruženja i pomaže da priče i uspjesi naših mladih stignu i izvan zidova „Leptira“.
Kao i tokom drugih aktivnosti, bio je obezbijeđen i tumač znakovnog jezika, jer razgovor ima smisla samo onda kada svako može ravnopravno da učestvuje u njemu.
Na kraju smo shvatili da smo ipak „zakuhali“. 😊
Nismo zakuhali svađu.
Nismo tražili krivce.
Nismo nikoga „bombardovali“ pitanjima.
Zakuhali smo razgovor. Otvorili vrata jedni drugima. Podijelili ono na šta smo ponosni i ono što nas boli. Upoznali se malo bolje.
I možda je baš to najvažniji rezultat ove aktivnosti.
Jer promjene ne moraju uvijek početi za govornicom ili na sjednici. Ponekad počnu mnogo jednostavnije – za istim stolom, uz razgovor, zdjelu voćne salate i priliku da zaista čujemo jedni druge.
A mi se nadamo da današnji susret nije bio kraj jedne projektne aktivnosti, nego početak nekih novih susreta, novih druženja i novih prijateljstava.
🫶🤝🦋🫶🤝🦋🫶🤝🦋🫶

02/09/2026

🎒🦋 POČINJE NOVA ŠKOLSKA GODINA
Nekome je danas školska torba prvi put na leđima.
Neko prvi put sjeda u školsku klupu, upoznaje učiteljicu i pomalo zbunjeno gleda oko sebe tražeći lice koje će mu možda već sutra postati prijateljsko.
Neko se poslije nekoliko godina oprašta od svoje učiteljice i poznate učionice i ulazi u jedan novi svijet – predmetnih nastavnika, kabineta, većih obaveza i malo ozbiljnijeg odrastanja.
A neko se vraća u svoju staru klupu, godinu stariji i, nadamo se, bar malo mudriji.
Svima njima želimo dobre ocjene, nova znanja i uspjeh.
Ali želimo im nešto mnogo važnije.
Da kroz školu ne nauče samo lekcije nego i kako se postaje čovjek.
Da primijete druga koji sjedi sam.
Da sačekaju onoga koji sporije hoda.
Da pomognu onome kome treba više vremena da uradi zadatak.
Da ponove ono što drug nije čuo ili razumio.
Da se ne nasmiju tuđoj grešci.
A ne daj Bože da nečiju različitost pretvore u razlog za ismijavanje, ponižavanje ili odbacivanje.
U školskim klupama sjede djeca različitih sposobnosti, mogućnosti, karaktera, porodica i životnih okolnosti. Među njima su i djeca sa poteškoćama u razvoju.
Nekome će trebati više pomoći. Nekome više vremena. Nekome više strpljenja.
A nekome samo jedno:
da ga gledate kao druga, a ne kao dijagnozu.
Zato, djeco, budite jedni drugima prijatelji.
Ne morate se uvijek slagati. Biće nesporazuma, ljutnje i svađa. I to je odrastanje. Ali učite da se nesporazumi rješavaju razgovorom, bez vrijeđanja, ružnih riječi, ponižavanja i nasilja.
Možete reći: „Ne slažem se s tobom“, a da ipak poštujete onoga preko p**a sebe.
A jednu molbu na početku ove školske godine imamo i za nas roditelje.
Manje pitajmo:
„Koju si ocjenu dobio?“
A malo češće:
„Kako si se danas ponašao prema drugima?“
Manje gledajmo čije dijete ima skuplje patike, telefon ili odjeću poznatog brenda.
Jer nijedan brend neće od našeg djeteta napraviti dobrog čovjeka.
Naučimo ih da se čovjek ne mjeri onim što nosi na sebi, nego onim što nosi u sebi.
Pitajmo ih jesu li danas nekome pomogli. Jesu li primijetili da je neko tužan. Jesu li se nasmijali nečijoj grešci ili su pružili ruku. Jesu li stali uz dijete kojem su se drugi smijali.
I pokažimo im vlastitim primjerom šta znači poštovanje.
Da se sa poštovanjem razgovara sa drugom i drugaricom, ali i sa učiteljem i nastavnikom.
Sa direktorom, ali jednako tako i sa spremačicom koja svakoga jutra očisti učionicu u koju naše dijete ulazi.
Sa domarom, vozačem, kuvaricom, asistentom...
Jer zanimanje, funkcija, odjeća i novac možda govore nešto o tome šta čovjek radi ili ima.
Ne govore koliko vrijedi.
Djeca to prvo uče od nas.
Ako pred njima omalovažavamo nastavnika, ismijavamo komšiju, komentarišemo nečiju odjeću, siromaštvo, izgled, govor ili poteškoću – teško možemo očekivati da sutra u školskom dvorištu oni budu drugačiji.
Zato neka ova školska godina ne bude samo trka za peticama.
Naravno da želimo da naša djeca uče. Da budu vrijedna, odgovorna i uspješna.
Ali neka uz matematiku, jezike, istoriju i biologiju nauče i ono za šta nema kontrolnog zadatka:
empatiju, poštovanje, dobrotu i odgovornost prema drugome.
Jer možda će jednog dana zaboraviti formulu koju su učili za peticu.
Možda će zaboraviti i koju su marku patika nosili u sedmom razredu.
Ali neko drugo dijete može cijelog života pamtiti ko mu se nije nasmijao kada je pogriješio. Ko ga je sačekao. Ko ga je odbranio. Ko je sjeo pored njega kada drugi nisu htjeli.
Takve se ocjene ne upisuju u dnevnik.
Ali se pamte cijelog života. ,
Srećna nova školska godina svim učenicima, roditeljima, učiteljima, nastavnicima i svim ljudima koji brinu da naše škole budu mjesta znanja, ali prije svega mjesta u kojima nijedno dijete neće biti manje vrijedno zato što je drugačije.
Vaš Leptir 🦋🫶

Address

Potočari
Srebrenica
7433

Opening Hours

Monday 08:00 - 04:00
Tuesday 08:00 - 16:00
Wednesday 08:00 - 16:00
Thursday 08:00 - 16:00
Friday 08:00 - 16:00

Telephone

+38766023128

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Udruženje roditelja hendikepirane djece i omladine »Leptir« posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Organization

Send a message to Udruženje roditelja hendikepirane djece i omladine »Leptir«:

Shortcuts

Share

Category