09/10/2026
TRAŽIMO PRAVDU ZA DJEČAKA KOJI JE BIO ŽRTVA NASILJA!
IMAO JE SAMO 8 GODINA KADA JE SKUPIO HRABROST I REKAO DA JE DOŽIVIO NASILJE.
DANAS UPRAVO ON MORA NAPUSTITI ŠKOLU.
NE DIJETE KOJE JE POČINILO NASILJE, VEĆ
DIJETE KOJE JE BILO ŽRTVA.
Udruženje „Zemlja djece u BiH“, uz punu saglasnost roditelja djeteta, odlučilo je javno reagovati na slučaj učenika OŠ „Sveti Franjo“ u Tuzli.
Nećemo objaviti njegovo ime. Nećemo objaviti njegovu fotografiju. Nećemo ga dodatno izlagati. Ali ćemo govoriti o njegovim pravima, jer ovo više nije samo slučaj jedne porodice.
Ovo je pitanje svakog djeteta koje doživi nasilje i usudi se o tome progovoriti.
IMAO JE SAMO 8 GODINA
Prema dokumentaciji i informacijama koje smo dobili od roditelja, dječak je i ranije bio izložen vršnjačkom nasilju od istog učenika.
Početkom školske 2025/2026. godine je napadnut.
Udaren je šakom u glavu. Na licu mu je ostala velika masnica.
Dječak je o tome obavijestio učiteljicu. Roditelji navode da njih škola o incidentu nije obavijestila. Dijete je šutjelo. Pokušavalo je sakriti masnicu. Povuklo se.
Tek nakon nekoliko dana, kroz suze, ispričalo je majci šta se dogodilo. Imao je samo osam godina. I vjerovao je da će ga odrasli zaštititi.
A DANAS, ON MORA OTIĆI
Nakon svega što je uslijedilo, škola je donijela konačnu odluku kojom ovom dječaku prestaje status učenika ove škole. A u toj istoj odluci škola izričito navodi:
„Ova odluka ne predstavlja odgojno-disciplinsku mjeru u odnosu na učenika.“
Pročitajmo to još jednom.
Dijete nije disciplinski kažnjeno. Nije utvrđeno da je ono počinilo nasilje. Ono je bilo žrtva. A posljedicu ipak snosi ono. ZAŠTO?
KO JE PITAO DIJETE?
Prije odluke koja mu mijenja život, dječaku, prema dokumentaciji koju smo imali na uvid, nije omogućeno da kaže šta on želi.
Ne vidimo ni individualnu stručnu procjenu posljedica promjene škole na njegovo psihološko, emocionalno i obrazovno stanje.
Postoji mišljenje psihologa.
Postoji i stav stručne službe Centra za socijalni rad da se problem treba rješavati pedagoško-psihološkim mehanizmima.
Ali dijete ipak odlazi.
Zato pitamo:
Kako je utvrđeno da je odlazak iz škole u „najboljem interesu djeteta“ ako dijete niko nije pitao?
Kako je utvrđeno bez individualne procjene posljedica?
Kako je utvrđen ako stručno mišljenje nije dovelo do zaštite djeteta od dodatnog potresa?
Najbolji interes djeteta nije rečenica koja se napiše u odluci. On se mora utvrditi.
A ŠTA JE SA NALAZOM PROSVJETNE INSPEKCIJE?
Prosvjetna inspekcija je već jednom reagovala.
Utvrđeno je da je ranija odluka škole nezakonita.
Naloženo je da se stavi van snage. Škola se žalila.
Nakon postupanja Ministarstva, uvažena je žalba škole. Škola je ponovo odlučivala.
I rezultat je ponovo isti:
DIJETE ODLAZI.
Zato javno pitamo Ministarstvo obrazovanja i nauke TK:
Šta se dogodilo sa nalazom prosvjetnog inspektora koji je utvrdio nezakonitost?
I još važnije:
KO JE U CIJELOM OVOM POSTUPKU ZAŠTITIO DIJETE?
„NIJE IZ NAŠEG UPISNOG PODRUČJA“?
Škola se poziva i na činjenicu da OŠ „Sveti Franjo“ nije škola upisnog područja ovog dječaka. Ako je to razlog, onda pitamo:
Koliko djece koja trenutno pohađaju ovu školu također nije iz njenog upisnog područja? Da li ona ostaju? Ako ostaju, po kojim kriterijima?
I onda dolazimo do pitanja koje je nemoguće ignorisati.
Prema informacijama kojima raspolažemo, ni dijete koje je počinilo nasilje nad ovim dječakom ne pripada upisnom području ove škole.
Ono ostaje.
A dijete koje je bilo žrtva MORA OTIĆI.
Ne tražimo da bilo koje drugo dijete bude izbačeno iz škole.
Naprotiv. Tražimo jednak odnos prema svakom djetetu. Ako škola ima diskreciono pravo da odlučuje koja djeca izvan upisnog područja mogu biti njeni učenici, onda moraju postojati jasni, objektivni i jednaki kriteriji za svako dijete. Diskreciono pravo nije pravo na proizvoljnost.
Ako se prema djeci u uporedivoj situaciji postupa različito bez jasnog i objektivnog razloga, otvara se ozbiljno pitanje nejednakog postupanja i moguće diskriminacije.
DIJETE NE SMIJE PLAĆATI CIJENU SUKOBA ODRASLIH
Roditelji su prijavljivali propuste. Tražili su inspekcijski nadzor. Podnosili su žalbe. Obraćali su se institucijama. To je njihovo pravo. Škola se može ne slagati s roditeljima. Ali postoji granica.DIJETE.
Dijete ne smije izgubiti školu zato što su njegovi roditelji tražili odgovornost škole.
A MEDIJE PITAMO: ZAŠTO ŠUTITE?
Ovo nije priča o sukobu roditelja i škole. Ovo je priča o osmogodišnjem djetetu koje je bilo žrtva nasilja.
O inspekciji koja je utvrdila nezakonitost ranije odluke.
O stručnom mišljenju.
O djetetu koje nije disciplinski kažnjeno.
O odluci zbog koje ipak mora napustiti školu.
O ozbiljnom pitanju jednakog postupanja prema djeci.
Zar to nije tema?
Zar prava jednog djeteta nisu dovoljno važna vijest?
Pozivamo medije da postave ista pitanja koja danas postavljamo mi.
Ne tražimo da stanu na stranu roditelja.
Ne tražimo da stanu protiv škole.
Tražimo da stanu na stranu prava djeteta.
ŠTA TRAŽIMO?
Po našoj prijavi, postupanje škole već preispituje Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine.
Roditeljima nakon konačne odluke ostaje i sudska zaštita.
Ali dijete ne može čekati mjesecima ili godinama da odrasli utvrde ko je bio u pravu.
Njegov život se događa sada.
Zato tražimo da se prije provođenja odluke škole osigura nezavisna i multidisciplinarna procjena najboljeg interesa ovog djeteta.
Tražimo da dijete bude saslušano.
Da se procijene posljedice promjene škole.
Da se ozbiljno razmotri mišljenje psihologa.
I da se odgovori na jedno jednostavno pitanje:
ZAŠTO UPRAVO DIJETE KOJE JE BILO ŽRTVA MORA OTIĆI?
I NEĆEMO OSTATI NA OVOME
Tražimo reakciju institucija.
Tražimo reakciju stručne javnosti.
Tražimo reakciju medija.
Tražimo reakciju građana.
Ako ona izostane, razmotrit ćemo pokretanje peticije i organizovanje mirnog građanskog okupljanja za zaštitu prava ovog djeteta.
Jer ovo više nije pitanje samo jednog dječaka.
Ovo je poruke koju šaljemo svakom djetetu koje trpi nasilje.
Da li da kaže?
Da li da traži pomoć?
Da li da vjeruje odraslima?
Ili da šuti?
Imao je samo osam godina kada je progovorio.
NAJMANJE ŠTO MU DANAS DUGUJEMO JESTE DA GA ČUJEMO.
PRAVDA ZA DIJETE ŽRTVU NASILJA.
