08/04/2026
KAD BI DJECA VLADALA
Ivo Kobaš
Dok dijete gleda pčelicu
koja se druži s cvijetom,
razmišljam kako bi bilo
da djeca vladaju svijetom?
Vjerujem da bi zakone
pisala djeca u teke
i da bi njima štitili
pčelice, mrave i zeke.
Bili bi zakoni kratki:
„Zagrli“, „Daruj“, „Ne laži“.
Zagrljaj – kazna za tugu;
slatkiši – boli da blaži.
Granica ne bi ni bilo,
il' bi ih crtali kredom,
pa kada padaju kiše,
da ih izbrišu sve redom.
Tada bi miris kolača
krasio gradove, sela.
I miris lipa, i cvijeća,
i žitnog polja zrela.
Škole bi bile posvuda,
i brojni školski izleti,
a glavni predmet bi bio
kako se treba voljeti.
Kada bi djeca vladala,
svi bi se više smijali,
i više bi se družili,
skupa na suncu grijali.
Tada bi bili praznici
kad neka voćka procvjeta;
kada se mačka omaci;
kad pjesmu kaže poeta.
A tad bi stare učili
divljenje malim stvarima,
smijanje i bez razloga,
i sklad s prirodnim čarima.
Kada bi djeca vladala...
Eh, još ću reći za kraj,
sve bi drukčije bilo,
jer svijet bi postao – raj!
