13/06/2026
DA LI JE ŠVEDSKA DOKAZ USPJEHA SOCIJALIZMA?
Za decenije su američki političari navodili Švedsku kao dokaz da demokratski socijalizam funkcioniše.
Novinari lista The Wall Street Journal poslali su reportera u Švedsku 2026. godine da to provjeri iz prve ruke.
Švedska koju su tamo zatekli nije ona zemlja kakvom je na debatnim pozornicama opisuje Bernie Sanders. 🧵
Mit o Švedskoj podrazumijeva visoke poreze, izdašnu socijalnu državu, veliki državni aparat i jednakost koju nameće država.
Međutim, švedska socijalna potrošnja 2026. godine iznosi 23,7 posto BDP-a. Time je Švedska iza zemalja poput Francuske, Finske, Njemačke, Belgije, Italije, Austrije i Dansje. Nalazi se otprilike na nivou Sjedinjenih Američkih Država.
Švedska i dalje ima visoke poreze.
Ukupni poreski prihodi iznose oko 42 posto BDP-a, znatno više od američkih 27 posto. Međutim, struktura poreskog sistema se promijenila.
Najviša stopa poreza na dohodak pala je sa gotovo 90 posto 1980. godine na oko 50 posto danas. Porez na nasljedstvo ukinut je 2005. godine, a porez na bogatstvo 2007. Švedska svoju državu finansira prvenstveno kroz jedinstvenu stopu PDV-a od 25 posto i široko postavljene doprinose na plate koji pogađaju sve građane, a ne kroz kažnjavajuće porezne stope na kapital.
Javni dug Švedske iznosi oko 33 posto BDP-a. U Sjedinjenim Američkim Državama on iznosi 122 posto BDP-a.
Jedna od tri srednje škole u Švedskoj vodi se kao privatna kompanija. Otprilike svaki deseti švedski tinejdžer pohađa školu kojom upravlja kompanija izlistana na Štokholmskoj berzi. Nijedna od tih škola ne smije naplaćivati školarinu. Država finansira obrazovanje po učeniku, a roditelji biraju koju će školu njihovo dijete pohađati.
Bolnica St. Göran's Hospital u Štokholmu finansira se javnim sredstvima, ali njome upravlja privatna zdravstvena kompanija. Troškovi medicinskih zahvata u toj bolnici za 15 do 20 posto su niži nego u uporedivim državnim bolnicama, a rezultati liječenja su bolji. Takav model funkcioniše još od 1999. godine.
U deset godina zaključno s 2024. godinom, Švedska je imala više od 500 inicijalnih javnih ponuda dionica (IPO). To je više nego što su zajedno imale Njemačka, Francuska, Nizozemska i Španija, iako Švedska ima svega deset miliona stanovnika.
Švedska ima više milijardera po glavi stanovnika nego Sjedinjene Američke Države. MMF prognozira prosječan godišnji rast od 2 posto do 2030. godine, što je na nivou SAD-a i dvostruko više nego u Francuskoj i Njemačkoj.
Međutim, Švedska nije uvijek izgledala ovako. Javna potrošnja dostigla je 72 posto BDP-a do 1993. godine. Budžetski deficit narastao je na 13 posto BDP-a. Kamatne stope na prekonoćne pozajmice nakratko su dostigle nevjerovatnih 500 posto. Privredni rast stagnirao je godinama.
Sistem koji američki političari danas opisuju kao uspješan zapravo je isti onaj sistem koji je Švedsku doveo u krizu prije četrdesetak godina.
Ekonomista Assar Lindbeck, koji je predsjedavao zvaničnom komisijom za analizu uzroka krize, napisao je 1997. godine u časopisu Journal of Economic Literature da je Švedska proširila socijalnu državu preko granice na kojoj je ona mogla efikasno funkcionisati.
Reforme koje su uslijedile nisu bile rezultat ideološkog zaokreta, već matematičke nužnosti.
Švedska je smanjila najviše poreske stope. Otvorila je bolnice i škole privatnim operaterima, zadržavajući pritom javno finansiranje i univerzalnu dostupnost. Penzijski sistem otvoren je konkurenciji privatnih fondova. Ukinuti su porezi na nasljedstvo i bogatstvo. Vraćena je fiskalna disciplina.
Zemlja koja je nakon toga rasla brže od gotovo cijele Evrope uspjela je to postići upravo napuštanjem modela koji Amerikanci i danas nazivaju „švedskim modelom“.
Ipak, Švedska nije libertarijanska utopija. Ona je socijalna država koju pokreće kapitalistički motor. Država i dalje garantuje univerzalan pristup zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju i penzijama, ali tržište odlučuje ko će te usluge pružati i po kojoj cijeni.
Drugim riječima, zemlja koju su američki političari navodili kao dokaz da socijalizam funkcioniše počela je uspijevati tek onda kada je prestala raditi ono za šta oni tvrde da funkcioniše.
