05/10/2026
Treća regionalna konferencija „3, 2, 1… Biraj život“, u organizaciji Udruženja Udruženje "Renesansa", održana je 1. i 2. oktobra u Sarajevu, okupljajući pacijente, zdravstvene radnike, predstavnike institucija, struke i druge aktere koji direktno ili indirektno mogu uticati na dostupnost onkološkog liječenja.
Dva dana intenzivnog programa otvorila su brojna pitanja o stanju onkoloških pacijenata u Federaciji BiH od dostupnosti i finansiranja liječenja, listi čekanja i redovnog ažuriranja Liste lijekova Fonda solidarnosti, do koordinacije institucija i različitih nivoa zdravstvenog sistema, kao i potrebe za unapređenjem legislative, uključujući propise u oblasti zdravstva i javnih nabavki i njihovo usklađivanje sa evropskim standardima.
Konferencija je, međutim, bila mnogo više od razgovora o sistemu.
Bila je i vrlo emotivna. Posebno u trenucima kada su lična iskustva pacijenata podsjetila na posljedice odluka, procedura i čekanja. Bilo je i suza zbog izgubljenih života i članica Udruženja koje nisu uspjele dobiti savremenu terapiju na vrijeme. Emocije su dodatno obilježile projekcija filmskog prologa konferencije i izvedba pjesme „Vratio sam ti se, živote“
Upravo takvi trenuci vraćaju fokus na ono što bi trebalo biti u središtu svakog zdravstvenog sistema, pacijenta i njegovo pravo da do liječenja dođe na vrijeme.
Jedna od tema koja je posebno otvorila prostor za pitanja bila je „Gdje su danas onkološki pacijenti u Federaciji BiH?“, uz izostanak predstavnika Federalnog ministarstva zdravstva. Ostaju pitanja na koja pacijenti s pravom očekuju odgovore od institucije koja ima ključnu odgovornost u kreiranju i unapređenju zdravstvenih politika.
U centralnom sistemskom panelu učestvovala je i direktorica UIPL-a Ana Petrović, zajedno sa prof. dr. Timurom Cerić, prof. dr. sc. Fatima Gavrankapetanovic Smailbegovic i dr. Amina Jalovčić-Suljević, spec. onkologije.
Razgovor je bio usmjeren na pitanja koja zahtijevaju kontinuiran rad i saradnju: održivo finansiranje onkološkog liječenja, redovno ažuriranje Liste lijekova Fonda solidarnosti, bolju koordinaciju i saradnju institucija i različitih nivoa zdravstvenog sistema, te unapređenje legislative, uključujući propise koji uređuju zdravstveni sistem i javne nabavke.
Ali jednako je važno ono što dolazi nakon konferencije.
Za stvarne promjene potrebni su kontinuiran dijalog, osluškivanje potreba pacijenata, saradnja svih relevantnih aktera i stalno praćenje onoga što je dogovoreno i što se u praksi mijenja.
Jer za pacijenta nije dovoljno da terapija postoji na papiru. Važno je da do njega stigne onda kada mu je potrebna.
Zahvaljujemo Udruženju „Renesansa“ na prostoru za otvoren dijalog i na tome što pitanja pacijenata ostavlja u središtu razgovora o budućnosti onkološkog liječenja.