11/06/2026
Danas kreiramo budućnost...
Čovjek se, po mom shvatanju, nakon brojnih životnih borbi „izbalansira“ tek poslije pedeset i neke godine života. Tada je pun iskustva, mudriji je, lišen mnogih mladalačkih zabluda i nekako valjano reda prioritete.
Upravo tada ga, vjerujem, treba iskoristiti za njegovo bogato iskustvo, savjete, instrukcije i sl.
Do ove teze ne dolazim slučajno, već proučavajući stare Pešterce, način na koji su funkcionirali unutar porodice i kako su nosili ključne obaveze prema dolazećim generacijama. Kod njih je gotovo sve bilo prirodno raspoređeno - svako je imao svoju ulogu, odgovornost i vrijeme kada najviše vrijedi zajednici.
A čovjeku to u tim godinama i odgovara, isto kao što stablo zrele kruške predahne kada počnu brati njegove plodove. I baš tada, ako nema drugih smetnji, čovjek i žena postaju dedo i nana (bijača).
Vjerujem čvrsto da je unučadima upravo u tom periodu, do desete ili dvanaeste godine, najpotrebniji odgoj i ispravan savjet, a to im na ovome svijetu teško ko može pružiti kao djed i nana - izvrsna, logična i prirodna kombinacija. Mnogo odmjerenija, smirenija i strpljivija čak i od samih roditelja.
Roditelji u toj životnoj fazi, sasvim opravdano, često ne mogu svome djetetu ponuditi dovoljno vremena, pažnje, pa ni potpunog odgojnog mira, jer su i sami još uvijek u zoni sazrijevanja po mnogim osnovama - u vremenu izazova, briga, trke za životom, ostvarenjem, egzistencijom, konkurencijom i mnogim drugim iskušenjima...
