21/05/2026
‼️Udruženja potrošača se zalažu za izmjene zakona i nastoje da se poštuju odredbe zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj. Nakon prvog prijedloga da se uredi u zakonu o komunalnim djelatnostima vodosnabdijevanje ali i odvoz otpada, u prilici smo vidjeti izmjenjenu verziju prijedloga koja treba da se usvoji po hitnom postupku. ❗️Smatramo da se izmjene ne trebaju donositi preko noći niti na štetu građana te zahtijevamo povlačenje prijedloga i javnu raspravu i uvažavanje stavova svih zainteresovanih strana. Ugroženi potrošač je jasno definisan zakonom o zaštiti potrošača, što nije slučaj u konkretnom prijedlogu. Iz tog razloga udruženja potrošača prosleđuju Saopštenje za medije čiji je tekst u prilogu:
📌📔Novi prijedlog izmjena Zakona o komunalnim djelatnostima otvara pitanje legalizacije ranije neustavnih odluka i dodatnog finansijskog opterećenja građana
Povodom Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnim djelatnostima Republike Srpske, koji je upućen u hitnu proceduru, Udruženja potrošača izvršila su uporednu analiza prvobitnog prijedloga iz februara 2026. godine i novog prijedloga iz maja 2026. godine.
📉Analiza pokazuje da novi prijedlog sadrži značajno proširene odredbe koje mogu imati direktne posljedice po krajnje korisnike komunalnih usluga, posebno kada je riječ o obračunu cijena usluga vodosnabdijevanja i odvođenja otpadnih voda.
📌U odnosu na raniji prijedlog, nova verzija zakona značajno proširuje obim troškova koji se mogu uključiti u fiksni dio cijene komunalnih usluga. Dok je ranije bilo predviđeno da se kroz fiksni dio pokrivaju osnovni troškovi održavanja sistema i verifikacije mjernih uređaja, novi prijedlog uključuje i amortizaciju, investiciono održavanje, održavanje postrojenja i prečistača, obradu podataka, ispitivanje kvaliteta vode, kao i sredstva za povrat zaduženja korištenih za izgradnju i rekonstrukciju mreže.
To praktično znači da bi građani, kroz obavezni fiksni dio računa, mogli snositi teret ne samo redovnog održavanja sistema već i investicionih troškova, kreditnih obaveza i finansijskih tereta komunalnih preduzeća, bez obzira na stvarnu mjesečnu potrošnju vode.
📌Posebno zabrinjava činjenica da su u novom prijedlogu nisu definisana ograničenja niti je propisan maximum fiksnog dijela, uključujući i mehanizme koji treba da ograniče nesrazmjerno povećanje fiksnog dijela računa. Istovremeno, uvedene su široke formulacije poput „drugih rashoda i troškova“, koje ostavljaju prostor za različita tumačenja i dodatno proširenje troškova koji mogu biti preneseni na korisnike usluga. Nedostatak transparentnosti ogleda se kroz činjenicu da predložene izmjene ne propisuju kako se izračunava fiksni dio, reviziju troškova preduzeća, obaveznu javnu raspravu i nezavisnu kontrolu opravdansoti troškova i povećanja cijena.
Pitanje pravne sigurnosti i moguće „legalizacije“ ranije neustavnih odluka
📍Posebno važan pravni aspekt ovog prijedloga proizlazi iz samog obrazloženja zakona, u kojem se navodi da je u više slučajeva utvrdio neustavnost odluka jedinica lokalne samouprave kojima je uveden fiksni dio cijene komunalnih usluga, upravo zbog toga što takav način obračuna nije bio propisan Zakonom o komunalnim djelatnostima.
Umjesto da se, nakon takvih odluka, izvrši detaljna analiza ekonomskih efekata, odgovornosti za ranije nezakonite obračune i zaštite prava potrošača, predloženim izmjenama se pokušava naknadno zakonski “legalizovati” ono što je prethodno proglašeno neustavnim.
Takav pristup otvara ozbiljno pitanje pravne sigurnosti građana i povjerenja u pravni sistem, jer se stvara utisak da se nezakonita ili neustavna praksa ne otklanja, već naknadno normativno potvrđuje.
Dodatno, postavlja se pitanje proporcionalnosti i pravičnosti, imajući u vidu da komunalne usluge predstavljaju monopolsku djelatnost, gdje građani nemaju mogućnost izbora pružaoca usluge niti pregovaranja o uslovima ugovora ili modelu obračuna. Zabrinjava činjenica da je zakonom o zaštiti potrošača definisano da se za potrošnju električne energije, toplotne energije, gasa, vode i slično obračun potrošaču vrši na osnovu stvarnih isporuka, očitanih na mjernom uređaju potrošača.
📍Moguća pitanja usklađenosti sa zaštitom potrošača
Iako prijedlog zakona formalno upućuje na primjenu propisa o zaštiti potrošača, ostaje otvoreno pitanje stvarne zaštite korisnika usluga, jer nisu predviđeni:
• mehanizmi ograničenja visine fiksnog dijela cijene,
• jasna metodologija obračuna,
• obavezna javna rasprava o strukturi cijena,
• nezavisna kontrola opravdanosti troškova,
• dodatni vansudski mehanizmi zaštite potrošača – prigovori potrošača.
Posebno zabrinjava činjenica da bi najveći teret ovakvog modela obračuna mogli snositi građani sa minimalnom potrošnjom, samačka domaćinstva, penzioneri, socijalno ugrožene kategorije stanovništva i domaćinstva koja privremeno ne koriste nekretnine, ali bi i dalje bila obavezna plaćati značajan dio računa kroz fiksne troškove.
📌Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da se zakon predlaže po hitnom postupku, iako se radi o pitanju koje direktno utiče na troškove osnovnih životnih usluga za građane. U obrazloženju prijedloga eksplicitno se navodi da sugestije udruženja za zaštitu potrošača nisu prihvaćene jer bi zahtijevale redovnu proceduru i širu raspravu.
📌Direktive EU (prvenstveno Okvirna direktiva o vodama) ne propisuju fiksni iznos, već načelo povrata troškova. Okvirna direktiva o vodama (ODV) ne nameće jedinstvenu cijenu vode niti fiksne iznose, već se fokusira na ekonomsko načelo povrata troškova (recovery of costs).
Ključni princip nalaže da cijena vode mora pokriti troškove njezina zahvaćanja, crpljenja, pročišćavanja i distribucije, kao i troškove održavanja infrastrukture, dok se prema načelu "onečišćivač plaća", države članice moraju u izračun uključiti i štetu koju korištenje vode nanosi okolišu i vodenim ekosistemima. Direktiva omogućava državama da se pri formiranju cijena uzmu u obzir socijalni, ekološki i privredni efekti te specifični geografski i klimatski uslovi pojedine regije.
📍Ovaj pristup osigurava da se vodom upravlja racionalno te da cijena podstiče očuvanje vodnih resursa, a istovremeno ostavlja prostor lokalnim vlastima da prilagode cijene standardu građana.
Smatramo da izmjene koje se odnose na način obračuna osnovnih komunalnih usluga moraju biti predmet široke javne rasprave, transparentne procjene ekonomskih efekata i jasnih zaštitnih mehanizama za krajnje korisnike.
Voda i osnovne komunalne usluge predstavljaju javno dobro i osnovnu životnu potrebu, zbog čega svaki model obračuna mora biti pravičan, transparentan, proporcionalan stvarnoj potrošnji i u funkciji zaštite građana, a ne dodatnog finansijskog opterećenja potrošača.
⁉️Udruženja potrošača, zahtijevaju da se navedeni prijedlog zakona povuče iz hitne procedure i uputi u javnu raspravu.
