07/10/2026
SAOPŠTENJE ZA JAVNOST
LOKALNE CESTE NE SMIJU POSTATI CARINSKE BARIJERE IZMEĐU GRADOVA I KANTONA
Tražimo preispitivanje taksi kojima se dodatno opterećuju privrednici i dostavna vozila registrovana izvan pojedinih kantona
Sve veći broj lokalnih zajednica u Federaciji Bosne i Hercegovine uvodi ili razmatra posebne komunalne takse za „korištenje lokalnih cesta i javnih površina“ koje se naplaćuju privrednim društvima čija dostavna vozila nisu registrovana na području određenog kantona.
Prema do sada javno dostupnim odlukama, ovakav ili veoma sličan model uveden je u pojedinim lokalnim zajednicama, uključujući Bihać, Bosansku Krupu, Veliku Kladušu, Sanski Most i Srebrenik.
Ovakva praksa otvara ozbiljna pitanja zakonitosti, granica ovlaštenja jedinica lokalne samouprave, jednakog tretmana privrednih subjekata i stvaranja novih administrativnih i finansijskih prepreka slobodnom prometu roba i usluga unutar Bosne i Hercegovine.
KOJI ZAKON DOZVOLJAVA OVAKVU TAKSU?
Nije sporno da jedinice lokalne samouprave imaju nadležnosti u oblasti lokalnih cesta niti da, u skladu sa zakonom, mogu imati vlastite prihode od određenih naknada i taksi.
Međutim, pravo lokalne zajednice da donosi odluke o taksama nije neograničeno.
Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji BiH lokalnim zajednicama daje određena fiskalna ovlaštenja, ali ih istovremeno veže za zakonske okvire. Lokalni propisi o naknadama i taksama moraju biti doneseni u skladu sa zakonom i u zakonom propisanim okvirima.
Zato postavljamo jednostavno pitanje:
Koji član kojeg zakona izričito daje gradu ili opštini pravo da propiše posebnu godišnju taksu za korištenje lokalnih cesta samo zato što dostavno vozilo nije registrovano na području određenog kantona?
Posebno zabrinjava što Zakon o cestama Federacije BiH već uređuje sistem finansiranja javnih cesta, izvore sredstava i cestovne naknade.
Zbog toga je neophodno utvrditi može li jedinica lokalne samouprave, pozivajući se na opšte ovlaštenje za donošenje odluka o komunalnim taksama, faktički ustanoviti novu vrstu javnog davanja za korištenje javne ceste, posebno kada se obaveza određuje prema mjestu registracije vozila.
ISTA CESTA – ISTO VOZILO – RAZLIČITA OBAVEZA
Problem je najvidljiviji na jednostavnom primjeru.
Ako dva dostavna vozila iste kategorije, iste nosivosti i sa istom vrstom robe koriste istu lokalnu cestu i dostavljaju robu istom trgovcu, ali je jedno registrovano unutar kantona, a drugo izvan njega – zašto bi jedno plaćalo posebnu taksu, a drugo bilo oslobođeno?
Oba vozila koriste istu cestu.
Oba obavljaju istu privrednu djelatnost.
Oba učestvuju u prometu pod propisanim uslovima.
Jedina razlika je mjesto registracije.
Upravo zato ovakve odluke zahtijevaju ozbiljno pravno preispitivanje sa stanovišta jednakosti privrednih subjekata, proporcionalnosti javnog davanja, slobode kretanja roba i usluga i ustavnog principa jedinstvenog ekonomskog prostora Bosne i Hercegovine.
KO NA KRAJU PLAĆA OVU TAKSU?
Iako se taksa formalno naplaćuje privrednom društvu, njen trošak ne nestaje.
Privrednici koji svakodnevno dostavljaju robu u desetine gradova i opština suočavaju se sa mogućnošću da za ista vozila plaćaju više različitih lokalnih taksi.
Ako ovakav model preuzme veći broj lokalnih zajednica, jedno dostavno vozilo moglo bi tokom redovnog poslovanja biti predmet više desetina lokalnih davanja samo zato što prelazi administrativne granice.
To povećava troškove distribucije, administrativne troškove i cijenu poslovanja.
A povećani troškovi poslovanja na kraju se mogu prenijeti u cijenu proizvoda i usluga.
Zato ovo nije samo problem prevoznika i distributera. Ovo je i pitanje ZAŠTITE POTROŠAČA.
Građani mogu na kraju platiti cijenu lokalnih parafiskalnih nameta kroz skuplju robu i usluge.
NE SMIJEMO STVARATI „LOKALNE CARINE“
Bosna i Hercegovina je jedinstveno tržište.
Administrativna granica grada, opštine ili kantona ne bi smjela postati ekonomska barijera za domaćeg privrednika koji zakonito prevozi i dostavlja robu.
Ako bi svaka lokalna zajednica uvela vlastitu godišnju taksu za vozila registrovana izvan njenog područja ili kantona, otvorilo bi se pitanje gdje je granica takvog sistema.
Danas je to dostavno vozilo.
Sutra to može biti druga kategorija privrednika.
Takav pristup može voditi fragmentaciji tržišta i stvaranju sistema u kojem poslovanje preko administrativne granice automatski proizvodi dodatni lokalni trošak.
TRAŽIMO HITNO PREISPITIVANJE PRAVNOG OSNOVA
Pozivamo nadležna federalna i kantonalna ministarstva, jedinice lokalne samouprave, organe nadležne za ceste, institucije nadležne za zaštitu konkurencije i druge nadležne organe da preispitaju ove odluke i odgovore na nekoliko ključnih pitanja:
1. Koja konkretna zakonska odredba daje lokalnoj zajednici pravo da uvede ovu vrstu takse?
2. Da li je moguće opštom odlukom o komunalnim taksama ustanoviti posebno javno davanje za korištenje lokalne javne ceste ako je oblast cestovnih naknada već uređena posebnim zakonom?
3. Koji je pravni i ekonomski razlog da vozilo registrovano unutar kantona ne plaća taksu, a isto vozilo registrovano izvan kantona plaća?
4. Da li takvo razlikovanje privrednih subjekata ima objektivno, razumno i proporcionalno opravdanje?
5. Da li se ovim odlukama stvaraju prepreke slobodnom prometu roba i usluga i narušava jedinstveni ekonomski prostor Bosne i Hercegovine?
6. Kakve će posljedice širenje ovakve prakse imati na cijene proizvoda, distributere, male privrednike i krajnje potrošače?
LOKALNA SAMOUPRAVA IMA PRAVA – ALI I GRANICE
Podržavamo pravo lokalnih zajednica da uređuju pitanja iz svoje nadležnosti i obezbijede sredstva za održavanje lokalne infrastrukture.
Ali fiskalna autonomija nije pravo na neograničeno uvođenje novih davanja.
Svaka taksa mora imati jasno zakonsko uporište, legitiman cilj, precizno određenog obveznika i kriterije koji ne dovode privredne subjekte u neopravdano različit položaj.
Posebno je neprihvatljivo da se privrednicima stvara pravna nesigurnost tako što će, prelazeći iz jedne opštine ili kantona u drugi, morati istraživati desetine lokalnih odluka kako bi saznali gdje za isto vozilo moraju platiti novu godišnju taksu.
Lokalne ceste služe povezivanju ljudi i privrede – ne stvaranju novih ekonomskih granica između njih.
Zbog toga tražimo sistemsko preispitivanje ovakvih odluka, utvrđivanje njihovog preciznog zakonskog osnova i, ukoliko se utvrdi da su lokalne zajednice izašle iz zakonom utvrđenih ovlaštenja, njihovo usklađivanje ili ukidanje.
Istovremeno pozivamo privrednike koji su dobili rješenja ili zahtjeve za plaćanje ovakvih taksi da ih ne posmatraju samo kao pojedinačni trošak poslovanja, već da koriste raspoložive pravne mehanizme za provjeru zakonskog osnova, nadležnosti organa, načina utvrđivanja obaveze i opravdanosti različitog tretmana vozila prema mjestu registracije.
Jedinstveno tržište ne može funkcionisati ako svaka administrativna granica postane mjesto nastanka nove obaveze.
Vaš “DON” u zaštiti interesa i prava potrošača!