UG Mostarski Rođeni

26/06/2026

FK Velež Mostar danas obilježava 104 godine postojanja – više od jednog stoljeća sportskog ponosa, borbe i nepokolebljive ljubavi prema crvenom dresu.

Od 1922. godine do danas, Velež je bio mnogo više od fudbalskog kluba – simbol Mostara, slobodarskog duha i zajedništva svih generacija Rođenih.

Ovaj jubilej slavimo s ponosom, prisjećajući se slavnih trenutaka i velikih imena koja su ispisivala historiju kluba, ali i s vjerom u budućnost koja nosi snagu tradicije i srca navijača.

Sretan 104. rođendan, Veleže – ti si više od kluba! ❤️

15/06/2026

OD GENERACIJE DO GENERACIJE – ZAUVIJEK ROĐENI: POČINJE ČLANSTVO ZA NOVU SEZONU

Fudbalski klub Velež sutra će prozivkom igrača i prvim zajedničkim treningom započeti pripreme za sezonu koja je pred nama, sezonu u kojoj naš Klub očekuju novi izazovi, domaća takmičenja i nastup na evropskoj sceni.

Istovremeno, od 12:00 sati počinje i prodaja članskih karata za novu sezonu.

Svi navijači i prijatelji Kluba svoje članstvo mogu osigurati online putem, dok će učlanjenje od 12:00 sati biti moguće i na našem stadionu Rođeni.

Prethodne sezone Velež je imao više od 4.000 članova. Međutim, uvjereni smo da ta brojka ne odražava stvarnu veličinu našeg Kluba i armije navijača koja stoji iza njega. Sigurni smo da nas ima mnogo više i zato želimo da u novoj sezoni zajedno postavimo nove standarde i ostvarimo rekordnu podršku kroz članstvo.

Članstvo nije samo kartica. Ono predstavlja pripadnost, podršku i povezanost sa Klubom koji generacijama budi emocije i ponos. Svaki novi član daje doprinos daljem razvoju Kluba i šalje jasnu poruku da Velež ima snažnu podršku svojih navijača na svakom koraku.

Pred nama je sezona novih utakmica, evropskih izazova i novih prilika za zajedničke uspjehe. Zato pozivamo sve naše navijače, simpatizere i prijatelje da postanu članovi našeg Kluba i budu dio priče koju zajedno gradimo.

Pod motom:
“Od generacije do generacije – zauvijek Rođeni”
pokažimo još jednom koliko nas ima i koliko je snažna ljubav prema crvenom dresu.
Jer Velež nisu samo igrači na terenu. Velež smo svi mi.

24/05/2026

Udruženje građana "Mostarski Rođeni" je prošle godine ustanovilo posebno priznanje pod nazivom "Legenda Rođenih", s ciljem da trajno sačuvamo uspomenu na ljude koji su svojim životom, djelima i bezrezervnom ljubavlju ostavili neizbrisiv trag u historiji našeg voljenog kluba.

Uoči zadnje utakmice na stadionu Rođeni (FK Velež - FK Sarajevo, 21.05.2026.) smo sa posebnim emocijama dodjelili četiri posthumne nagrade "Legenda Rođenih" ljudima koji su živjeli za Velež, bili uz klub u svim vremenima i ostavili dubok trag među rajom i navijačima Rođenih.

Nagrade smo posthumno dodijelili:

rahmetli Ameru Demiroviću
rahmetli Lefifu Šaranu – Elfi
rahmetli Husniji Husniću – Huliju
rahmetli Elvisu Huskoviću – Eji

Nagrade je uručio predsjednik Udruženja građana "Mostarski Rođeni", Himzo Tule.

Nagradu za Amera Demirovića preuzela je njegova kćerka Amina, za Elfu Šarana njegov sin Sale, za Hulija Husnića njegova supruga Nađa, a nagradu za Eju Huskovića smo naknadno uručili njegovoj majci Ramizi.

Ovim putem iskreno i od srca zahvaljujemo našim legendama za sve što su učinili za Velež – klub koji nije samo fudbal, nego emocija, identitet, ponos i način života.

Pristuni na Stadionu Rođeni su velikim aplauzom zajedno odali počast našim legendama sa nadom da trajno sačuvamo sjećanje na njih.

16/05/2026

S tugom smo primili vijest o odlasku našeg Šemsudina Zlatka Serdarevića, prije svega Mostarca, pa onda pjesnika, novinara, velikog Veležovca i iskrenog prijatelja.

U trenucima osnivanja UG Mostarski Rođeni, kada su mnogi okretali leđa našem Udruženju, Zlatko je stao uz nas, ljudski i časno, kako to rade pravi Mostarci.

Neka ti je laka mostarska zemlja, dragi Zlatko.
Mostar i Rođeni te neće zaboraviti.

01/05/2026

09/04/2026

Prije svega, htio bih se u ime Ervinove porodice i prijatelja zahvaliti svima koji su danas došli iz drugih gradova da odaju posljednju počast.

Ervinova porodico, prijateljice i prijatelji, na ispraćaju smo velikog čovjeka kojeg je poznavao cijeli grad, pa je teško reći nešto novo.

Možda, prije svega, treba posebno naglasiti tu Ervinovu posebnu percepciju shvatanja ljudi bez obzira na vrijeme u kojem je živio. U njegovom slučaju to je značilo prihvatiti sve dobre ljude, živjeti otvorenog srca bez predrasuda i nametnutih podjela.

Upravo zbog toga, Erva, kako smo ga zvali, bio je omiljen, ne samo u Mostaru, već i puno šire.

U toj tihoj mostarskoj četvrti, u ulici Ante Zuanića, počela je simpatija prema sportu, fudbalu, Veležu.

Ispostavit će se da je to usmjerenje koje će obilježiti njegovo odrastanje, mladost, njegovu posebnost.

Od malih terena, preko mostarskih mahalskih turnira, do reflektora stadiona pod Bijelim Brijegom, Ervin će steći inicijaciju u svijet fudbala, koja će se definisati kao beskrajna odanost prema crvenom dresu, prema Veležu.

To neće promijeniti ni izbivanje u dalekoj Kanadi, gdje nije nalazio nikakvu satisfakciju bez svog Mostara, raje, Veleža.

Njegov grad se tada dizao iz prašine najtežih godina, a iz tamnog blata, poput feniksa, dizao se crveni Velež.

Sa najvjernijim i najodanijim navijačima Ervin je uz svoj klub, i kod kuće i na gostovanjima.

Kruna njegovog života su dvije prekrasne djevojčice, Amra i Azra, koje je dobio sa voljenom suprugom Anisom.

Danas je posebno teško i njegovoj majci Hasibi, kojoj poručujemo da u ovoj boli neće ostati sama.

Vijest o Ervinovoj smrti odjeknula je poput posljednjeg sablasnog zvižduka u nekom nerealno izgubljenom finalu.

Ostalo je upražnjeno mjesto sina, oca i supruga. Ostala je prazna stolica na stadionu „Rođeni“. Ostali smo bez velikog čovjeka i prijatelja.

I kada bih ga sada upitao šta još da kažem, rekao bi povedi tribinom pjesmu o mom crvenom Veležu.

Hvala ti za dobrotu i prijateljstvo u ime svih koji su ovdje.

Ervine Katica, neka ti je slava.

Autor teksta: Mili Tiro

07/04/2026

Teško je govoriti kada riječi ne kazuju ništa, a opet, kako da te pustimo da odeš u tišini? Pričati o tebi onima koji su te znali više je nego izlišno: nama si bio i ostao naš Erva, drugar s tribine, iz kafane, s ulice, neko s kim smo dijelili muke i radosti, smijali se i plakali, pjevali i šutjeli, pili i trijeznili se, išli na utakmice i vraćali se, dok je pričati o tebi onima koji su ostali uskraćeni za tvoje drugarstvo još izlišnije: da bi razumjeli, takvu bi ljudskost, ljubav i odanost klubu morali prethodno doživjeti. Pa opet, ako postoje ljudi koji zavrjeđuju da se u ovako tužnom trenutku o njima nešto kaže, onda si to bio ti. Ne samo zbog toga što si bio jedan od nas, već zato što si bio jedan od najvećih Veležovaca koje je ovaj klub ikada imao.

Navijači poput tebe i najmanji klub na svijetu u stanju su da učine velikim.

Teško je, gotovo nemoguće, ljudski život svesti na jednu rečenicu, ali ako bi u tvom slučaju ta rečenica postojala, onda bi to bez sumnje bila: Mostar u srcu Velež do groba! Samo mi koji smo te znali, znamo da bi se sada zacrvenio, jer bi ovo shvatio kao najveći kompliment! Neka ti je laka ova naša crvena, mostarska zemlja! Bila nam je čast dijeliti tribinu s tobom.

Počivao u miru, Erva naš! 💔