16/09/2026
Poštovana porodico Ibrahimpašić,
Poštovani prijatelji, sugrađani,
Dame i gospodo,
Danas se opraštamo od Smaila Ibrahimpašića – čovjeka čiji je život bio neraskidivo vezan za Modriču, za njene ljude, njenu prošlost, ali i za njenu budućnost.
Nije lako govoriti o čovjeku čiji odlazak ostavlja prazninu, a još je teže sažeti jedan život u nekoliko minuta. Jer postoje ljudi čiji se trag ne mjeri samo godinama koje su proživjeli, nego i onim što iza njih ostane.
A iza Smaila Ibrahimpašića ostao je trag.
Ostao je trag u ljudima.
Ostao je trag u projektima, u analizama i napisanim strategijama.
Ostao je trag u povratku ljudi njihovim kućama.
Ostao je trag u pokušajima da se od povratka napravi život, a od života – razvoj.
Čovjek koji je pripadao Modriči
Smail je pripadao generaciji ljudi koji su Modriču gradili u vremenu prije rata.
Od vrcavog učenika Grdačačke gimnazije do izvanrednog zagrebačkog studenta.
Od mladog direktora ugostiteljskog preduzeća Dobor u Maodriči , zatim vještog i visoko analitičnog stručno političkog radnika, te direktora Narodnog univerziteta Modriča do direktova Radne organizacije Remontransa Modriča poznatog u ekx-Jugoslovenskim poimanjima.
Smajl je pripadao grupi izuzetno sposobnih modričkih autoriteta za stvarenje i razvoj, kada je modrička privreda bila u samom vrh privredne uspješnosti u Bosni i Hercegocini.
I danas kad se opraštamo od Smajla, možemo reći da je jedini iz te grupe do kraja ostao vjeran Modriči.
Njegovo ime nalazimo i među autorima značajne monografije „Modriča sa okolinom u prošlosti“, djela koje je nastalo kao rezultat nastojanja da se zabilježi i sačuva istorija ovog kraja. Objavljena je 1988. godine, a Smail Ibrahimpašić naveden je među njenim autorima.
To nije samo jedan bibliografski podatak.
Jer čovjek koji učestvuje u bilježenju istorije svog grada pokazuje da razumije jednu važnu stvar:
grad nije samo ono što vidimo oko sebe – grad je i ono što pamtimo.
A Smail nije samo čuvao sjećanje na Modriču.
On je, koliko svjedoče dostupni podaci, cijeli svoj javni rad usmjeravao i prema tome da Modriča ima budućnost.
Nakon rata – povratak koji nije smio ostati samo povratak
Nakon ratnih godina, pred ljudima koji su se vraćali u Modriču i okolna mjesta stajao je ogroman zadatak. Jer nije bilo dovoljno vratiti čovjeka na njegovo ognjište.
Trebalo je vratiti mu posao.
Trebalo mu je vratiti mogućnost da živi od svog rada.
Trebalo je obnoviti zajednicu.
Trebalo je ljudima dati razlog da ostanu.
Upravo u tome se vidi posebn Smailov doprinos.
Godine 1996. registrovan je Nezavisni biro razvoj, za izbjeglice iz Modriče, sa sjedištem u Gradačcu, a Smail Ibrahimpašić bio je njegov predsjednik i zastupnik.
Drugim riječima – njegov rad nije bio samo o povratku, već traganje i doprinos održivom povratku.
O tome da se čovjek ne vrati samo da bi ponovo gledao svoju kuću, nego da u toj kući može živjeti dostojanstveno.
Njegovo ukupno angažovanje na planu povratka se ogledalo kroz nesebičan rad i doprinos na lokalnom nivou ali isto tako i kroz rad i uticaj sudjelujući u radu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine a potom i kroz rad u Narodnoj Skupštini Republike Srpske.
Jednostavno bio je operativac, akcijaš i odgovoran učesnik u politici ove zemlje.
Značajno mjesto u tom njegovom djelovanju zauzimaju Tarevci.
U godinama nakon rata razvijala se ideja da povratak mora biti praćen ekonomskim osnaživanjem. Smail Ibrahimpašić bio je predsjednik Skupštine Opće poljoprivredne zadruge „Tarevci“, a kasnije i jedan od ljudi koji su predstavljali i razvijali koncept Agro-biznis centra i ruralnog razvoja.
Smail je govorio o razvoju moderne primarne poljoprivredne proizvodnje, o organskoj proizvodnji, voću i povrću, ljekovitom i aromatičnom bilju, ali i o razvoju prerađivačkih kapaciteta.
To je bila vizija mnogo šira od same poljoprivrede.
Njegov rad imao je i priznanje
Njegov doprinos povratku nije ostao neprepoznat.
U organizaciji Udruženja “4T” Modriča, 2015.godine za izuzetan doprinos povratku u Modriču, Smajlu je dodijeljena Zlatna plaketa. A potom i Opština Vukosavlje 2017. Godine Smailu dodijeljuje plaketu za doprinos u organizaciji povratka izbjeglih i raseljenih lica.
Ta priznanja govore ono što danas posebno želimo naglasiti:
Smail Ibrahimpašić nije samo govorio o povratku. On je radio na tome da se ljudi vrate i da imaju od čega živjeti.
Postoje i druga svjedočenja o njegovom angažmanu.
Učestvovao je u radu sportskih kolektiva, FK Modriča, OK Modriča i FK Zadrugar Tarevci. Bio je navijač ali i agilni sportski radnik. I to u vrijeme kada su pomenuti sportski kolektivi postizali najviše rezultate i okupljali najveći broj sportista i simpatizera.
Isticao je da zajednica nije samo fabrika, njiva ili poslovni plan.
Zajednica su i djeca na igralištu.
Zajednica su mladi.
Zajednica je druženje.
Zajednica je osjećaj da pripadaš svom mjestu.
I upravo zato je njegov doprinos bio širi od jedne oblasti.
Čovjek koji je vjerovao da se može
Možda će se jednog dana o Smailu Ibrahimpašiću govoriti kroz funkcije koje je obavljao, organizacije u kojima je djelovao ili projekte u kojima je učestvovao.
Ali vjerujem da će ga ljudi koji su ga poznavali pamtiti drugačije.
Po njegovoj upornosti.
Po tome što je uvijek gledao malo dalje od onoga što je bilo neposredno pred njim.
U vremenu kada je bilo lakše reći da nešto nije moguće, on je pokušavao pronaći način da bude moguće.
Jer nakon rata nije bilo dovoljno reći ljudima: „Vratite se.“
Trebalo je reći:
„Vratite se – i zajedno ćemo napraviti život.“
To je bila mnogo teža zadaća.
I upravo u toj zadaći Smail je ostavio svoj trag.
Danas se ne opraštamo samo od čovjeka.
Danas se ne opraštamo samo od Smaila Ibrahimpašića kao pojedinca.
Opraštamo se od čovjeka jedne generacije Modriče.
Od čovjeka koji je poznavao njenu prošlost, radio na njenom razvoju prije rata, a nakon rata pokušavao pomoći da se obnovi ono što je bilo najvažnije – ljudski život i povjerenje da ovdje ponovo može biti budućnosti.
Njegov život pokazuje da se grad ne gradi samo betonom i ciglom.
Grad se gradi ljudima.
Idejama.
Radom.
Ustrajnošću.
I vjerom da se nešto može ostaviti boljim nego što smo zatekli
Zato će Smail Ibrahimpašić ostati dio priče o Modriči.
Ne samo kao ime u knjizi.
Ne samo kao ime u dokumentima.
Nego kao jedan od onih ljudi koji su svojim radom pokušavali povezati ono što je bilo sa onim što tek treba doći.
Neka mu je lahka zemlja bosanska.
Porodici izražavamo najdublje saučešće.
A Smailu hvala.
Hvala za ono što je uradio.
Hvala za ljude kojima je pomogao.
Hvala za ideje koje je ostavio.
I hvala za vjeru da se i nakon najtežih vremena može ponovo graditi.
Neka mu je vječni rahmet i lijep spomen među ljudima.🕊️
