Antifašisti Cetinja

Antifašisti Cetinja Takođe vas obavještavamo o događajima u gradu, zemlji i svijetu za koje mislimo da su bitan dio savremenog fronta borbe protiv fašizma. Svijet 20.

Stranica Antifašisti Cetinja promoviše antifašističke ideje i vrijednosti, internacionalizam, ravnopravnost, slobodarski duh, emancipaciju i slavnu antifašističku prošlost Cetinja. Stranica Antifašisti Cetinja promoviše antifašističke ideje i vrijednosti, internacionalizam, ravnopravnost, slobodarski duh, emancipaciju i slavnu antifašističku prošlost Cetinja.

Štitimo od zaborava slavnu antifašist

ičku prošlost grada heroja – Cetinja. Ukazujemo na prikrivene ili otvorene fašističke prijetnje i pojave/inicijative u društvu danas. Često se čuje kako fašizma danas više nema, te je on problem iz prošlosti kojim se bave dokoni nostalgičari. Takva tumačenja dolaze od neinformisanih ljudi, kao i otvorenih ili pritajenih zagovornika savremenog fašizma. Fašizam se danas pojavljuje u oblicima ekstremnog nacionalizma, klerikalizma, socijalnog isključivanja najsiromašnijih slojeva društva ili korporativnog nasilja protiv slobode, ljudi i prirode. Najmanje se radi o nacističkim nasilnicima, kako to često senzacionalistički prikazuju mediji. Puno više je riječ o široj paleti destruktivnih socijalnih i militarističkih politika koje su danas na snazi u svijetu, a koje zahtijevaju kolektivan antifašistički odgovor.

Želimo naglasiti internacionalizam kao jedno od glavnih vrijednosti i obilježja antifašističke borbe kako danas tako i prije 80 godina, kao i snažan zahtjev za više socijalne jednakosti u kojem su svi evropski narodi bili složni nakon krvavo izvojevane pobjede nad fašizmom 1945. Antifašistička borba neraskidivo je vezana i razvijala se zajedno i uporedo sa (drugim) socijalnim borbama. Pobjeda nad fašizmom je cijeloj Evropi donijela besplatno školovanje, programe socijalnog stanovanja i besplatno zdravstveno osiguranje kao državne prioritete i politike. Kapitalistički zapad usvojio je politički program države blagostanja, dok su na istoku tzv. realni socijalizmi takođe poduzeli velike infrastrukturne projekte za iskorijenjivanje siromaštva i bolesti koji su bili sveprisutni u cijeloj prijeratnoj Evropi. Antifašizam NIJE neki zastarjeli relikt prošlosti kako nam se danas pokušava nametnuti, već je živ kao što je uvijek bila živa čovjekova borba za slobodu. Smatramo da nas je partizanska borba učinila dijelom savremenog svijeta bez obzira na sve nedostatke režima koji su se izgradili na temeljima antifašizma kako na Zapadu tako i na Istoku. vijeka donio nam je mnoge političke i socijalne promjene na bolje koje ne samo da ne smijemo izgubiti u 21. vijeku već ih moramo proširiti i unaprijediti.

Borci Četvrte crnogorske proleterske udarne brigade kod Jajca, 1942. godine.
18/06/2026

Borci Četvrte crnogorske proleterske udarne brigade kod Jajca, 1942. godine.

18/06/2026

Najnapetija scena partizanske kinematografije.

Kozara (1962).

Branko Ćopić - Pjesma mrtvih proletera… A trinaeste, mračne i kišovite noći, nekoliko desetina krajiških proletera, opko...
17/06/2026

Branko Ćopić - Pjesma mrtvih proletera

… A trinaeste, mračne i kišovite noći, nekoliko desetina krajiških proletera, opkoljenih kod bolnice u planini, pođoše na poslednji juriš protiv deset p**a jačeg neprijatelja i junački padoše u neravnoj borbi…
(Po jednom izvještaju)

U našem kraju žita klasaju, rukama našim sijana,
žetva nas čeka i pjesma djevojačka
večernja, sjetna, tijana,
a mi smo pali,druže
palo je žito, mlado,zeleno,proljetna žetva rana
maglene tuge, uz šapat kiše, nad mrtvom pjesmom kruže.

Mrtve su ruke i mrtve puške,
u Smrti se prestrojavamo,
drug je uz druga svog;
a njih je bilo…. a njih je bilo –
deset na jednog.

Deset na jednog u kišnoj noći, a mi smo umorni bili,
bili smo gladni i mokri, na jednog – deset zvijeri.
Jedan na deset, jedan na deset! O, zar se i to može?
Da – mi smo proleteri!

Kad smo od kuće krenuli, suze nas mnoge prate
i rodne gore brižno šumore:
O, da l’ će da se vrate?
Čekaju starice majke, kaplju besane noći,
i pogled niz drum stražari
glasnik će od nas doći.

Doći će nova mladost,donijeti nove dane
i nastaviće naše pjesme nedopjevane,
u živoj vatri iskovane.
O, od te smo pjesme počeli mi, kroz njih zborimo iz daljina,
poznaće u njima sestra brata,djevojka dragog,
a tužna mati sina.

I dan će slave doći,pobjeda bit će naša,
nestaće divljih zvijeri,
s četama Slobode marširaće tada
i mrtvi proleteri.

Četvrta proleterska crnogorska udarna brigada.Na zboru jedinica Lovćenskog partizanskog odreda, 17. juna 1942. godine, n...
17/06/2026

Četvrta proleterska crnogorska udarna brigada.

Na zboru jedinica Lovćenskog partizanskog odreda, 17. juna 1942. godine, nakon povlačenja u Hercegovinu, usljed ofanzive domaćih saradnika okupatora, u Vrbnici je saopštena odluka Vrhovnog štaba o formiranju Četvrte crnogorske udarne brigade. U njen sastav su ušli — dva bataljona Lovćenskog i po jedan bataljon Zetskog, Komskog i Durmitorskog partizanskog odreda. Na dan formiranja imala je pet bataljona ukupne jačine 1.080 boraca. Prvi komandant brigade bio je Peko Dapčević, a politički komesar Mitar Bakić. Brigada je prošla ratni put dug preko 20 hiljada kilometara. Izgubila je više od polovine boraca. Dala je 48 narodnih heroja.

Dapčeviću druže Pekočuo si se nadaleko.Čuo si se nadalekoko na istok Timošenko.
13/06/2026

Dapčeviću druže Peko
čuo si se nadaleko.
Čuo si se nadaleko
ko na istok Timošenko.

Nakon proboja Prve proleterske brigade i Prve operativne grupe (Prva i Druga divizija), odsječena Treća udarna divizij...
13/06/2026

Nakon proboja Prve proleterske brigade i Prve operativne grupe (Prva i Druga divizija), odsječena Treća udarna divizija Save Kovačevića sa glavninom centralne bolnice ostala je u neprijateljskom obruču u dolini Sutjeske. Dana 13. juna počeo je odlučujući prodor ove grupe. Divizija je podijeljena na nekoliko djelova i probijala se duž rijeke Sutjeske samostalno. U jednom od takvih juriša, nadomak zidina spaljenog sela Krekova poginuo je Sava Kovačević.

Trinaestog juna, u 3 sata izjutra, kolone su na svojim pravcima nagazile na njemačku odbranu. Kad su prvi znaci zore nagovijestili dan, tada su i prve eksplozije ispod spaljenog sela Krekova označile početak juriša Treće divizije za proboj preko Sutjeske. Borci su kidisali na njemačke rovove. Među prvima je iskočio komandant divizije Sava Kovačević. Njegov poziv na juriš povukao je kolone bataljona od čela do začelja... Njemci su otvorili strahovitu vatru. Iz prvih rovova su bacali bombe, iz sljedećih su tukli "šarci" i mitraljezi, a iza visova i kosa artiljerija i minobacači. Cijela prostorija između Sutjeske, Krekova, Košura i Kazana bila je odjednom pritisnuta vatrom. Ginuli su borci koji su jurišali na njemačke rovove, a i oni što su još bill u pokretu preko Sutjeske. Prvi njemački rovovi su pregaženi i počelo se uskakati u druge...

Treća udarna divizija je 13. juna 1943. godine, u sudaru sa oko 40.000 njemačkih vojnika, razbijena i ostavila u dolini Sutjeske vise od polovine svojih boraca i više od hiljadu ranjenika i bolesnih drugova. Divizija je razbijena, ali ne i pobijeđena... Na bojištu je ostao slavni komandant!

U novijoj vojnoj istoriji nema primjera časti, hrabrosti, žrtvovanja kao što su bili pripadnici Treće udarne divizije, sa svim svojim rukovodećim kadrom. Na obalama Sutjeske i bojištima u Dolini heroja zauvijek je ostala jedna generacija omladine, jer je više od dvije trećine poginulih bilo mlađe od dvadeset i pet godina.

Djelovi bolnice su ostali okruženi - poubijani su bez milosti, ranjenici i ljekarsko osoblje. Ukupno je stradalo preko sedam hiljada partizana, više od trećine koji su ušli u borbe. Među palim borcima je bilo 597 partizanki, što je nezabilježeni primjer gubitaka žena-boraca u istoriji ratovanja.

Slava im!

Smrt fašizmu - sloboda narodu!

13/06/2026

Sava Kovačević (25. januar 1905. - 13. jun 1943).

Sutjeska (1973).

"Jugoslavija je bila pokušaj urbanizacije i evropeizacije jednog duboko ruralnog ikonzervativnog prostora. Kada su ti mo...
12/06/2026

"Jugoslavija je bila pokušaj urbanizacije i evropeizacije jednog duboko ruralnog i
konzervativnog prostora. Kada su ti modernizacijski talasi posustali, divijina i plemenski mentalitet su ponovo pobedili."

Bogdan Bogdanović, arhitekta i bivši
gradonačelnik Beograda

SLAVA NEUMRLIM HEROJIMADana 10. juna 1943, u ranim jutarnjim satima, Prva proleterska divizija, pod komandom Koče Popovi...
10/06/2026

SLAVA NEUMRLIM HEROJIMA

Dana 10. juna 1943, u ranim jutarnjim satima, Prva proleterska divizija, pod komandom Koče Popovića, razbila je borbenu grupu Höhne i probila neprijateljski obruč na Sutjesci. Uspjeh Prve proleterske divizije bio je od presudnog značaja za čitav ishod tridesetodnevne bitke na Sutjesci. Njenim prodorom kroz Zelengoru ka Jahorini bio je osujećen neprijateljski plan okruženja i uništenja glavne operativne grupe i stvoreni su uslovi za izvlačenje svih ostalih partizanskih snaga. Naredne noći Sutjesku je prešao i Vrhovni štab sa Drugom proleterskom divizijom. Odsječena Treća udarna divizija Save Kovačevića sa glavninom centralne bolnice ostala je u neprijateljskom obruču u dolini Sutjeske. Dana 13. juna počeo je odlučujući prodor ove grupe. Divizija je podijeljena na nekoliko djelova i probijala se duž rijeke Sutjeske samostalno. U jednom od takvih juriša, nadomak zidina spaljenog sela Krekova poginuo je Sava Kovačević.

Treća udarna divizija je 13. juna 1943. godine, u sudaru sa oko 40.000 njemačkih vojnika, razbijena i ostavila u dolini Sutjeske vise od polovine svojih boraca i više od hiljadu ranjenika i bolesnih drugova. Divizija je razbijena, ali ne i pobijeđena...

Treća divizija mogla je da se probije u više pravaca, u cjelini ili u manjim dijelovima, ali je prema tradiciji narodnooslobodilacke borbe, nastojala da spasi ranjenike i time je sebe izložila neposrednom uništenju. Za nju nije bilo prihvatljivo nikakvo rješenje borbe kojim bi se ranjenici ostavili neprijatelju koji nije poštovao Ženevsku konvenciju. Ni Vrhovni štab ni štab Treće divizije nisu gubili iz vida ovu veliku moralnu i političku činjenicu i partizansku vojnu i ljudsku obavezu.

U istoriji nije zabilježen sličan slučaj. Svaka druga vojska bi se u takvoj situaciji predala. Na takvu pomisao ti borci nisu mogli doći.

U novijoj vojnoj istoriji nema primjera časti, hrabrosti, žrtvovanja kao što su bili pripadnici Treće udarne divizije, sa svim svojim rukovodećim kadrom. Na obalama Sutjeske i bojištima u Dolini heroja zauvijek je ostala jedna generacija omladine, jer je više od dvije trećine poginulih bilo mlađe od dvadeset i pet godina.

Djelovi bolnice su ostali okruženi - poubijani su bez milosti, ranjenici i ljekarsko osoblje. Ukupno je stradalo preko sedam hiljada partizana, više od trećine koji su ušli u borbe. Među palim borcima je bilo 597 partizanki, što je nezabilježeni primjer gubitaka žena-boraca u istoriji ratovanja.

I pored gladi, teških gubitaka, ekstremnih fizičkih napora i neprekidnih borbi snage NOVJ zadržale su visok moral i borbenost, što im je priznao i neprijatelj. Njemački glavnokomandujući general Rudolf Lüters je u svom izvještaju opisao "komunističke pobunjenike" kao "dobro organizovane, vješto vođene i sa borbenim moralom koji izaziva čuđenje".

Partizansko izvlačenje i proboj bila je čista pobjeda, ravna čudu. Niti jedna partizanska jedinica nije se predala, niti jedna nije dezertirala. U SFRJ, Sutjeska je postala simbol izuzetnog požrtvovanja, hrabrosti i moralne čvrstine u najtežim iskušenjima.

14. juna 1943, njemačke jedinice pobile su oko hiljadu i dvjesta partizanskih ranjenika: otkrivali su njihove grupe psima, pratili tragove, češljali vrtače, šume, pećine... Većinu nepokretnih ranjenika (njih oko 700) partizani su sakrili u Pivskoj planini, sa bolničarkama. Međutim, Njemci su ih, pretraživši teren sa psima tragačima, likvidirali gotovo do poslednjeg, zajedno sa bolničarkama. U njemačkom izvještaju piše da su svi poubijani, jer je većina bila zaražena tifusom.

Četnici su takođe pretraživali teren i klali partizanske ranjenike sa Sutjeske, pa su juna 1943. godine u selima Jelaču i Vrbnici zaklali dr Sima Miloševića i hrvatskog pjesnika Ivana Gorana Kovačića.

U jednomjesečnim operacijama učestvovalo je oko 18 hiljada boraca i tri ipo hiljade ranjenika, dok je na strani sila osovine i njihovih kvislinških pomagača bilo oko 127 hiljada vojnika i 300 aviona. Ukupan broj poginulih partizana u bici iznosi - 7.454 boraca.

Sutjeska je bila najteža i najkrvavija bitka NOVJ-a. I najveće iskušenje.

"Dogod budete čuli na Ljubinom Grobu pucanje naših pušaka, Njemci neće proći. A kad toga ne bude, znajte da na njemu nema više živih proletera."

Proleteri su izginuli. Njemci nisu prošli!

✊ Smrt fašizmu, drugarice i drugovi!

10/06/2026

Pismo sa Ljubinog groba.

Vrhovi Zelengore (1976).

Address

Jablanica

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Antifašisti Cetinja posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Share