Matica hrvatska-Ogranak Grude

09/06/2026

U nakladi Ogranaka Matice hrvatske iz Gruda i Splita iz tiska je izašla vrijedna knjiga Zvonke Pandžića! Predstavljanje je u Splitu, u srijedu 17. lipnja 2026. u 14 sati, u Gradskoj knjižnici Marka Marulića! Svi ste pozvani i dobro došli!

OGRANAK MATICE HRVATSKE U SPLITU
i OGRANAK MATICE HRVATSKE U GRUDAMA

pozivaju Vas na kolokvij

NOVI MARKO MARULIĆ/
MARCUS MARULUS REDIVIVUS
Predstavljanje rezultata istraživačkoga projekta (2005. – 2025.) i knjige

Marulić, Augustin i Dante
autora Zvonko Pandžić

Izložba i prezentacija originalnih rukopisa, inkunabula, minijatura, crteža i nota Marka Marulića te jedinoga renesansnog autonomnog portreta hrvatskoga slikara.

Gradska knjižnica Marka Marulića, Ulica slobode 2, Split, 17. lipnja 2026. u 14 sati

Moderatori: Snježana Šetka i Mario Bušić

PROGRAM:

-Damir Zorić, predsjednik Matice hrvatske (Zagreb) – Uvodna riječ

-Vito Balić, Umjetnička akademija u Splitu – predstavit će i izvesti napjev Dulcis Jesu memoria iz trebnika (diurnellus iz oporuke) Marka Marulića. Napjev će predstaviti i u mogućoj višeglasnoj improvizaciji u skladu s glazbenim traktatom iz istoga trebnika.

-fra Domagoj Runje, KBF Split – Pravilo Trećega reda sv. Franje (laika) pape Nikole IV. (1289.). Povodom otkrića hrvatskoga prijevoda Marka Marulića (1489.)

-fra Stipe Nosić, Samostan sv. Frane Zadar – Zašto su i komu danas uopće zanimljive inkunabule? Na primjeru 600 inkunabula Franjevačke Provincije/Kustodije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri

-Zvonko Pandžić, Mala Duba/Würzburg – Kako je u raju? Kazuju, u Trogiru su se sreli, Jeronim, Dante i Marulić

Razgovor predavača i posjetitelja.

08/06/2026

Svi ste pozvani i dobro došli!

04/06/2026

TIJELOVO – BRAŠANČEVO
SVETKOVINA PRESVETOG TIJELA I KRVI KRISTOVE

Sretna vam svetkovina!

Svetkovina Tijelova se punim imenom naziva Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove. U Hrvata, pa tako i u nas još se udomaćio i naziv Brašančevo, a potječe od naši starih iz 18. stoljeća. Naime, riječ Brašančevo dolazi od riječi brašno, od čega se mijesi tijesto i pravi kruh, a kruh u pretvorbi u sv. Misi postaje Tijelo Kristovo. Stoga je ovaj naziv u našem narodu duboko simbolički utemeljen.
Svetkovina se Tijelova slavi u četvrtak po Presvetom Trojstvu. Svoje korijenje vuče još iz 13. stoljeća. Papa Urban IV. Papinskom bulom 8. IX. 1264. godine ustanovio je svetkovinu Tijelova, koja se od tada proširila po čitavome svijetu gdje je Katolička crkva pustila svoje korijenje.
Ova svetkovina spada u tzv. 'pomične' svetkovine u Crkvi. To znači da dan njezina slavlja ovisi o svetkovini Presvetog Trojstva, odnosno o svetkovini Uskrsa. A svetkovina se Uskrsa određuje prema mjesečevoj mijeni.

Tijelovska procesija

Svetkovina Tijelova je nerazdvojiva od Tijelovske procesije. A ona se prvi put dogodila u Kölnu, u Njemačkoj sedamdesetih godina 13. stoljeća. Te se u 14. stoljeću raširila po mnogim katoličkim zemljama i poprimila veličanstveno obilježje. Posvećena se hostija nosila u monstranci (pokaznici) koja je bila napravljena od zlata i veoma raskošno urešena. Svećenik bi nosio Hostiju, puk bi pjevao i molio, a djeca i mladi bi posipali cvijeće tamo kuda bi Presveto Tijelo Kristovo prolazilo. I danas se u nekim mjestima zadržao ovaj hvalevrijedan liturgijski običaj.

03/06/2026

Pokojnom Toniju neka dragi Bog podari vječni pokoj u svom Kraljevstvu!
Iskrena sućut njegovoj obitelji!

30/05/2026

KAD BI BILA ŠKRIP ZEMLJE

Kad bi bila škrip zemlje iz koje raste samo jedna loza, samo jedna maslina, jedna smokva, opet bi bila moja velika domovina.
Kad bi bila samo lubanja moga pradjeda, u lubanji očna jama, iz očne jame žut maslačak kojim moj pradjed, kroz maslačak, kroz svoj cvjetni teleskop, gleda Sunce i ptice, opet bi bila velika, moja domovina.
Kad bi bila dlan kamena (kameni dlan) kraj ognjišta mojih djedova, u jadranskim brdima, u Podosoju, u koji sam plivajući na ovaj svijet udario čelom. Kad bi bila samo taj kamen koji je obasjala materina krv, kad je pljusnula sa mnom iz materina, iz krškoga podzemlja i obasjala našu kuću, ti bi bila velika, bila bi moja domovina.
Kad bi bila konjska ploča kojom se u jadranskim visinama potkivaju brdski konji, kojom se potkivaju magarad i mazge, izgubljena, izlizana, koja miriše na konjsku i kozju mokraću, na gromove i cmilje, kad bi bila izlizana konjska ploča (izlizana Mjesečeva ploča, natrljana majčinom dušicom i rutvom) koja je obašla sve p**e i stranputice, od Cetine do Neretve, od Jadranskoga mora do Save i koju ja sada, nađenu na putu, mirisnu od konjske mokraće i daljina, prislanjam na lice, na čelo, kad bi bila samo ta izlizana konjska ploča u cmilju, ti bi bila moja velika domovina.
Kad bi bila samo toliko zemlje, toliko vode i toliko svjetlosti, koliko može pojesti i popiti jedan jadranski bajam do podne i do večeri naliti i zakovati u svoj koštani plod, kad bi bila samo bajamov doručak i ručak, ti bi bila velika, moja bajamova domovina.
Kad bi sva stala u jedne ptičje oči, koje lete s malo perja i kosti, ti bi bila velika, moja, sva moja domovino u prepeličjim, u jarebičjim, u jastrebovim očima. I kad bi na moj dlan iscurile jarebičje, prepeličje i jastrebove oči, ti bi, sva moja domovino, bila na mom dlanu. Domovino koju vidim, domovino koja me vidiš.
Kad bi se slila sva u jedno riblje, u jedno jadransko, u jedno djevojačko oko po kojem iskri Krk, Hvar, Mljet, ti bi bila velika zemlja i voda, moja morska, očna i otočna domovina.
Kad bi moja domovina bila samo jedna dinarska zmija, poskok, crnostrig, i kad bi se ta jedna dinarska zmija svila oko moga grla i glavu naslonila na moje srce, to bi bila ti, moja velika zemljo, moja velika zmijo, moja domovino.
Kad bi sva tvoja zemlja bila samo ova zemlja koju ja nosim u svom tijelu, kad bi sve tvoje zemne, podzemne i nadzemne rijeke bile samo ove što teku kroz moje srce i izviru na moje oči, kad bi tvoja najveća litica bilo moje čelo a moje tjeme tvoj najviši planinski vrh oko kojega igraju munje i zvijezde, u koji pucaju gromovi, ti bi bila moja prastara zemlja, moja velika domovina.

Petar Gudelj

26/05/2026

26/05/2026

Gostovanje Matice hrvatske Grude na V. festivalu knjige u Matici hrvatskoj u Zagrebu

Na V. festivalu knjige u Matici hrvatskoj u Zagrebu predstavljena je knjiga Ivana Šimića Iveka: "Dragićina – rodoslovlja, povijest, sudbine”. Knjiga je izašla u nakladi Matice hrvatske Ogranak Grude. Knjigu su na matičnoj pozornici predstavili prof. Mladen Leko i autor Ivan Šimić. Program predstavljanja je izvrsno moderirala gđa. Zrinka Turalija.
Ivanu Šimiću čestitamo na ovoj knjizi i želimo mu i ubuduće objave dobrih naslova.

Matica hrvatska - Ogranak Grude

21/05/2026

Julienne Bušić, dobra duša Hrvatske!

O, Julienne! Jedna, jedincata Julienne! Znali smo se dugo. Prijatelji smo koje je povezivala ljubav prema istini i Hrvatskoj! Nisam čvršću, slobodniju, bolju ženu nikada susreo. Čast mi je uvijek bila s njom biti. Svaki dan od nje čuti riječ. O kako je bezgranično Hrvatsku voljela! U zatvoru zbog nje. U slobodi za nju. To je ljubav. Bezgranična, bezuvjetna, bezinteresna! Pisala je, tražila je, istraživala je, borila se samo za istinu. O kako je istinu voljela! Bila ja zaista nadahnuće upravo zbog te borbe za istinu! Vrhunski intelektualac! Sjećam se godinama neumornog traženja slobode za Zvonku. Zauvijek ću biti zahvalan da sam mogao biti dio...putovanja u zatvor i svih muka i nadanja. I nakon Zvonkina odlaska nastavila je put. Iako joj bijaše jako teško, nije odustala. Nikada!

Pisala je memoare. O tako često sam napominjao i molio ju da piše, koraca naprijed. Pisala je, ali završetak će pisati povijest...

U Hrvatskoj nisu ju mnogi razumjeli. Takva je valjda sudbina velikih. Napadali su nju kao i Zvonka. Tako to valjda uvijek ideologije rade. Njih istina nikada nije ni zanimala.

Nisu joj kazali niti hvala. O kako smo u zahvalnosti škrti. O kako joj dugujemo. Njeno ime bit će ipak uvijek među najvećim ženama hrvatske povijesti. Vjerujem doći će vrijeme kada će njeno ime biti tamo gdje zaslužuje! Bog ljubi istinu. On je istina! Vjerujem da je ime Julinne Bušić u njegovu Kraljevstvu istine.

Fra Jozo GrbešJulienne Bušić, dobra duša Hrvatske!

O, Julienne! Jedna, jedincata Julienne! Znali smo se dugo. Prijatelji smo koje je povezivala ljubav prema istini i Hrvatskoj! Nisam čvršću, slobodniju, bolju ženu nikada susreo. Čast mi je uvijek bila s njom biti. Svaki dan od nje čuti riječ. O kako je bezgranično Hrvatsku voljela! U zatvoru zbog nje. U slobodi za nju. To je ljubav. Bezgranična, bezuvjetna, bezinteresna! Pisala je, tražila je, istraživala je, borila se samo za istinu. O kako je istinu voljela! Bila ja zaista nadahnuće upravo zbog te borbe za istinu! Vrhunski intelektualac! Sjećam se godinama neumornog traženja slobode za Zvonku. Zauvijek ću biti zahvalan da sam mogao biti dio...putovanja u zatvor i svih muka i nadanja. I nakon Zvonkina odlaska nastavila je put. Iako joj bijaše jako teško, nije odustala. Nikada!

Pisala je memoare. O tako često sam napominjao i molio ju da piše, koraca naprijed. Pisala je, ali završetak će pisati povijest...

U Hrvatskoj nisu ju mnogi razumjeli. Takva je valjda sudbina velikih. Napadali su nju kao i Zvonka. Tako to valjda uvijek ideologije rade. Njih istina nikada nije ni zanimala.

Nisu joj kazali niti hvala. O kako smo u zahvalnosti škrti. O kako joj dugujemo. Njeno ime bit će ipak uvijek među najvećim ženama hrvatske povijesti. Vjerujem doći će vrijeme kada će njeno ime biti tamo gdje zaslužuje! Bog ljubi istinu. On je istina! Vjerujem da je ime Julinne Bušić u njegovu Kraljevstvu istine.

Fra Jozo Grbeš