Udruženje žrtava rata Foča 92-95

13/06/2026

Predsjednica Udruženja žrtava rata Foča 1992–1995 Midheta Kaloper najavila je danas u Sarajevu program obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv seksualnog nasilja u ratu, koji će 19. juna biti održan u Foči pod sloganom „FOČA PAMTI – Šutnja ne smije biti jača od istine“.

12/06/2026

12/06/2026

https://detektor.ba/2026/06/12/prezivjeli-pozivaju-na-dolazak-u-focu-19-juna-na-dan-borbe-protiv-seksualnog-nasilja-u-ratu/

10/06/2026

FOČA PAMTI – 19. JUNI, 11h ispred Sportske dvorane " Partizan"
Povodom Međunarodnog dana borbe protiv seksualnog nasilja u ratu, pozivamo građane Bosne i Hercegovine, predstavnike institucija, međunarodne zajednice, političkih stranaka, organizacija civilnog društva i medija da nam se pridruže u Foči 19. juna.
Na mjestu koje je postalo simbol jednog od najtežih ratnih zločina nad ženama u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, zajedno ćemo odati počast žrtvama i poslati poruku da istina, sjećanje i pravda ne smiju biti zaboravljeni.
Prisustvo ovom događaju nije samo čin podrške preživjelima. To je i pokazatelj vašeg odnosa prema ljudskom dostojanstvu, prema istini i prema odgovornosti da se takvi zločini nikada i nikome ne ponove.
Dok godine prolaze, broj onih koji svjedoče o počinjenim zločinima postaje sve manji. Zato je važno da nas bude što više. Šutnja i odsustvo ne pomažu izgradnji društva koje poštuje žrtve, dok prisustvo predstavlja jasan znak da patnja preživjelih nije zaboravljena.
Dođite u Foču 19. juna. Budimo zajedno glas onih kojima je glas nasilno oduziman.
Foča pamti. Bosna i Hercegovina mora pamtiti. Svijet mora pamtiti.
Historija će pamtiti da li ste tog dana bili uz žrtve – ili ste okrenuli glavu.

09/06/2026

FOČA PAMTI – 19. JUNI
Postoje datumi koji nisu samo dio kalendara. Oni su dio savjesti jednog društva. Dana 19. juna, na Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u ratu, okupljamo se da odamo počast ženama koje su preživjele nezamislivu patnju,nezamisliv zločin, da se sjetimo onih koje više nisu među nama i da pošaljemo poruku da istina ne smije biti zaboravljena.
Zapamtite,sjećanje nije obaveza samo preživjelih. Ono pripada svima vama. Svaki dolazak je znak poštovanja, ljudskosti i solidarnosti. Svako prisustvo govori da žrtve nisu same i da njihova bol nije prepuštena zaboravu.
U vremenu kada često nalazimo razloge da ne budemo tamo gdje je potrebno, važno je zapitati se: ako nećemo stati uz istinu i dostojanstvo žrtava, uz šta ćemo stati? Ako zaboravimo Almiru, djevojčicu od 12.godina koja je brutalno silovana i mnoge druge djevojčice, šta će nam/vam onda život.
Zato vas pozivamo da 19. juna budete dio obilježavanja u Foči. Ne zbog formalnosti, već zbog odgovornosti prema prošlosti i budućnosti.
Budimo glasniji... ispred Sportske dvorane "Partizan" 11h, Foča.

27/05/2026

Svim našim majkama, porodicama šehida, našim herojinama, prijateljima i svim članovima Udruženja želimo da bajramske dane provedu u miru, zdravlju, zajedništvu, poštovanju i u krugu svojih najmilijih.
S posebnim poštovanjem sjećamo se onih koji nisu s nama, a čije mjesto zauvijek ostaje u našim srcima. Nek' im je vječni rahmet.
Bajram šerif mubarek olsun!

21/05/2026

Nakon 34 godine tišine, zemlja je progovorila.
Pronađeni su posmrtni ostaci dječaka koji je imao samo 14 godina kada mu je prekinuto djetinjstvo, snovi i pravo na život.
Bio je samo dijete.
Dijete koje je trebalo da raste uz svoje roditelje, da sanja budućnost i da odraste. Umjesto toga, svirepo je ubijen u vihoru mržnje koju nije mogao ni razumjeti.
Tri decenije i više njegova porodica živjela je između gubitka i boli čekajući jedan trag, jednu istinu, jedno mjesto na kojem će mu moći proučiti Fatihu. Danas je ta bol dobila ime, ali nije dobila mir. Jer nema mira u činjenici da je jedno dijete moralo čekati 34 godine da bude pronađeno i dostojanstveno ukopano.
Ovo nije samo ekshumacija kostiju.
Ovo je ekshumacija tuge, nepravde i opomene čovječanstvu.
Neka nas njegova tišina zauvijek podsjeća koliko je strašno kada se izgubi ljudskost, a koliko je važno da pamtimo, govorimo istinu i ne dozvolimo zaborav.
Neka mu dragi Allah podari najljepše mjesto u Džennetu, a njegovoj porodici sabur i snagu da izdrže bol koja nikada, zasigurno,nije prestala.
Neka se nikada i nikome više ne ponovi.

14/05/2026

U susret 19.Jun, Međunarodnom danu borbe protiv seksualnog nasilja u ratu...Foča pamti...

Almira...

U očima djevojčice svijet je pao.
Potpisao je omču žrtvi,
a zlikovca nagradio slobodom
i novim životom.

Majčina ruka ostala je prazna.
Otrgnuli su Almiru i odveli je
kao bijelo roblje
silovanu, poniženu, prodanu.

Dvanaest godina, kao nedovršena pjesma
među dvije korice,
nedovršen ciklus žene u djevojčici.

Foča, naslonjena na obalu Drine,
natopljena je mastilom crvenim.
Život je stao
kao prekinuti animirani film.

Almira iz pakla izlazi na pijacu.
Mladost joj prodaju za sitniš.
Nestala je u tišini, kao da je stvar,
a bila je život,
bila je samo dijete.

U jednoj ruci plastična lutka,
u drugoj smrt.
Kosti prosute po kamenu Crne Gore.

Danas se zlikovac šepuri
sa šajkačom i kokardom,
u centru, među trgovinama,
među srpskom djecom.

Sjena krvnika prolazi
dok publika kliče i pozdravlja:
„Živio srpski heroj, osuđen u Hagu.“

Pravda šuti.Ulice šute.
Foča je zanijemila po drugi put.
Ubili su je ponovo šutnjom.

Dok ja vrištim po hartiji
i prozivam zlikovca,
ne dam zaboravu da pobijedi.

Prozivam srpsku djecu
da dignu svoj glas za Almiru,
za svu djecu
i sve žrtve rata.

Almira je živa.
Njen pogled prati vas u stopu.
Njena teka i đačka torba
još govore,
opominju tišinom
mene, tebe, nas, vas, svijet
da pišu i prenose pokoljenjima
o nepravdi,
o zločinu i genocidu,
o tišini i boli,
o imenu zlikovca
koje ne smije nestati.

Njegovo ime uklešite
u srž kičme,
da nikada ne izblijedi
iz bukvara.Dragoljub Kunarac

Autor -Rabija A.Hamidović 11-05-2026

27/01/2026

JADRANKA ŽDRALO.
Jedna šesnaestogodišnja djevojka o danima kad je svakodnevno silovana u Foči govori:
„Data sam nekom crnogorskom vojniku. Starijem čovjeku. A u kućama se pojavila žena koja se zvala Jadranka Ždralo. Ona je određivala koja djevojka će pripasti kom vojniku. Ovo nisam nikad rekla. Nikome osim psihologu. Ja krivim sebe za sve što mi se dešavalo. Zašto? Jer nisam imala snage da se opirem. Nisam se opirala. Čitav život sebe krivim što se nisam branila i tukla svaki put kada su me silovali.
Jadranka je nakon dolaska došla sa krvavom uniformom i rekla nam da peremo krv, da na uniformi ne smije biti ni kapi krvi. Prale smo cijeli dan.
Noću su dolazili vojnici, birali sebi djevojke, a Crnogorac je rekao da samo on smije biti sa mnom. Jadranki se to nije sviđalo. Jednom kada je Crnogorac bio na terenu zaključala me u sobu i u nju ubacila vojnika. Zvali su ga Fantom, imao je ožiljak na licu. Bio je to treći čovjek koji me silovao. Crnogorac se vratio i pitao Jadranku s kim je bila. Pitao je i mene s kim sam bila. Jadranka mi je iza njegovih leđa pokazivala da će me zaklati ako išta kažem. Ćutala sam, a Crnogorac je Jadranki opalio šamar. Nakon toga Jadranka me svaki dan premlaćivala, jer je pitala ko sam ja da ona radi mene dobije šamar? Ona me zlostavljala psihički i fizički, ali je ono prvo bilo gore. Stalno smo jeli svinjetinu, a oni govorili: ‘svi ćete vi svinjetinu za ramazan jesti’.
:"Svako vrijeme ima svoje breme. Sad je vrijeme da se skine breme..."