25/07/2025
Znam da nije uvijek lako objasniti kako se osjećaš. I da nema riječi koje bi tačno opisale sav taj prostor između onoga što je bilo i onoga što pokušavaš postati. Znam da postoje dani kada izgleda kao da ništa ne ide naprijed, a i oni drugi, kada se iznenadiš koliko si iznutra ojačala.
I zato ti pišem, da te podsjetim:
Iskustvo boli ne poništava tvoju snagu. Ono je njen dokaz.
Iscjeljenje ne dolazi na vrijeme, dolazi u slojevima. I ne traži od tebe da zaboraviš, nego da naučiš kako da hodaš dalje dok u sebi nosiš sve ono što si preživjela.
Možda ti se ponekad čini da stojiš u mjestu, ali istina je da se mijenjaš.
Kad zastaneš i obratiš pažnju, možda ćeš primijetiti da neki trenuci boli traju kraće. Da neke riječi više ne dotiču kao prije. Da neke situacije ne izazivaju više istu lavinu. To su tihi znakovi tvoje snage. Znakovi da se ne predaješ, već prepoznaješ.
Ne moraš žuriti. Ne moraš biti gotova.
Ne moraš čak ni znati kuda ideš.
Samo ostani uz sebe.
Jer, draga,
već sada u tebi živi obnovljena žena, ona koja je odrasla, koja zna slušati, čekati, i ne odustajati.
Ona koja se sada brine za sve tvoje ranije verzije, za onu koja je bila tiha, za onu koja je plakala u tišini,
za onu koja je samo željela da je neko primijeti, zagrli, razumije.
Ta nova ti sada drži ruku svakoj od njih.
Ne da ih izbriše, već da ih konačno zaštiti, razumije, oslobodi.
Ona zna da nije savršena, ali je prisutna.
I to je ono što ti je oduvijek trebalo:
da neko bude uz tebe.
Sada to možeš biti ti.
Možda je ti još u potpunosti ne vidiš.
Ali ona već zna kako da te drži kad ti zadrhti glas.
Kako da te podigne kad se umoriš.
Kako da te nasmije dok ti se još plače.
Pusti je da raste.
