Oštra Nula

24/06/2026

Puna podrška građanima i građankama Mostara, našim prijateljima i saradnicima, koji godinama upozoravaju da Uborak nije samo lokalni problem, nego pitanje javnog zdravlja, odgovornosti institucija i elementarnog prava na život u sigurnoj sredini.

Solidarnost sa svima koji ne pristaju da se ekološke bombe, nebriga vlasti i institucionalna šutnja normalizuju kao svakodnevica.

"☠️ Uborak je postao sjecište političke nepravde i neodgovornosti vlasti, bez obzira da li se radi o federalnom ili nižim nivoima organiziranja, ali i dugogodišnjeg zanemarivanja problema odvoza smeća regije Hercegovine i Grada Mostara. Mostarskom deponijom se bavila vlast u Beogradu još u vrijeme SFRJ, Skupština SR BiH, a nakon rata, izvršna i zakonodavna vlast na nivou FBiH, te sve strukture vlasti Hercegovine i Grada Mostara. Uborak je višedecenijski problem koji ni do danas nema svoj epilog.

U prvoj, od tri radijske reportaže, vratićemo se u osamdesete godine XX. stoljeća kako bismo slušateljima mogli što zornije približiti ozbiljnost ovog problema koji je i danas često nazivan „ekološkom bombom“ koja prijeti zdravlju građana, rijekama Hercegovine i Jadranskom moru.
🔊 Deponija Uborak 1/3 - Odlaganje otpada u Mostaru:
https://abrasradio.info/deponija-uborak-i-odlaganje.../
Drugi dio naše radijske priče o deponiji Uborak, nadomak Mostara, ovaj put će kronološki proći kroz vrijeme sredine devedestih godina XX. stoljeća, dakle odmah nakon stravičnih ratnih dešavanja koja su kroz dvije godine opustošila Grad.
🔊 Deponija Uborak 2/3 - Nova-stara deponija: https://abrasradio.info/deponija-uborak-ii-nova-stara.../
Ulaskom u treću deceniju XXI. stoljeća, deponija Uborak, promatrajući je s poprilične udaljenosti, podsjeća na brežuljak šarenog i haotično nabacanog otpada. Na samo jednoj mjestu, od tri bazena za odlaganje smeća iz cijele Hercegovine, izdiže se brdo visoko 35 metara, brdo nastalo višedecenijskim odlaganjem otpada, bez reda, nasumično i nezakonito. Zastarjela regionalna deponija predviđena za odlaganje isključivo komunalnog otpada iz Mostara i okolnih gradova regije, prijetnja je po okoliš i ljude već dugo vremena. Osim što su gradske vlasti zahtjeve za izmještanjem ovog nezbrinutog i nesnošljivog brda smrada dugi niz godina ignorirale, ispostavilo se i da se tu nesmetano odlagao ne samo toksični dehidrirani mulj sa mostarskih prečistača, nego i leševi ubijenih pasa lutalica i brucelozom zaraženih ovaca, te sanitarni i medicinski otpad.
🔊 Deponija Uborak 3/3 - Prijetnja Mostaru, Hercegovini i Jadranskom moru:
https://abrasradio.info/deponija-uborak-iii-prijetnja.../ "

☠️ Uborak je postao sjecište političke nepravde i neodgovornosti vlasti, bez obzira da li se radi o federalnom ili nižim nivoima organiziranja, ali i dugogodišnjeg zanemarivanja problema odvoza smeća regije Hercegovine i Grada Mostara. Mostarskom deponijom se bavila vlast u Beogradu još u vrijeme SFRJ, Skupština SR BiH, a nakon rata, izvršna i zakonodavna vlast na nivou FBiH, te sve strukture vlasti Hercegovine i Grada Mostara. Uborak je višedecenijski problem koji ni do danas nema svoj epilog.

U prvoj, od tri radijske reportaže, vratićemo se u osamdesete godine XX. stoljeća kako bismo slušateljima mogli što zornije približiti ozbiljnost ovog problema koji je i danas često nazivan „ekološkom bombom“ koja prijeti zdravlju građana, rijekama Hercegovine i Jadranskom moru.

🔊 Deponija Uborak 1/3 - Odlaganje otpada u Mostaru:
https://abrasradio.info/deponija-uborak-i-odlaganje-otpada-u-mostaru-husein-orucevic/

Drugi dio naše radijske priče o deponiji Uborak, nadomak Mostara, ovaj put će kronološki proći kroz vrijeme sredine devedestih godina XX. stoljeća, dakle odmah nakon stravičnih ratnih dešavanja koja su kroz dvije godine opustošila Grad.

🔊 Deponija Uborak 2/3 - Nova-stara deponija: https://abrasradio.info/deponija-uborak-ii-nova-stara-deponija-husein-orucevic/

Ulaskom u treću deceniju XXI. stoljeća, deponija Uborak, promatrajući je s poprilične udaljenosti, podsjeća na brežuljak šarenog i haotično nabacanog otpada. Na samo jednoj mjestu, od tri bazena za odlaganje smeća iz cijele Hercegovine, izdiže se brdo visoko 35 metara, brdo nastalo višedecenijskim odlaganjem otpada, bez reda, nasumično i nezakonito. Zastarjela regionalna deponija predviđena za odlaganje isključivo komunalnog otpada iz Mostara i okolnih gradova regije, prijetnja je po okoliš i ljude već dugo vremena. Osim što su gradske vlasti zahtjeve za izmještanjem ovog nezbrinutog i nesnošljivog brda smrada dugi niz godina ignorirale, ispostavilo se i da se tu nesmetano odlagao ne samo toksični dehidrirani mulj sa mostarskih prečistača, nego i leševi ubijenih pasa lutalica i brucelozom zaraženih ovaca, te sanitarni i medicinski otpad.

🔊 Deponija Uborak 3/3 - Prijetnja Mostaru, Hercegovini i Jadranskom moru:

https://abrasradio.info/deponija-uborak-iii-prijetnja-mostaru-hercegovini-jadranskom-moru-husein-orucevic/

23/06/2026

"...paralelno s krizom na Uborku jutros počelo odlaganje otpada na drugoj lokaciji u blizini deponije, na prostoru nikada izgrađenih bazena u naselju Vrapčići, u neposrednoj blizini jezera i rijeke Neretve.

Prema navodima, riječ je o privremenom rješenju koje je doneseno u skladu s odlukom Kriznog štaba, prema kojoj se smeće s mostarskih ulica prikuplja i odvozi na ovu lokaciju, odakle bi trebalo biti pretovareno i transportovano na deponije u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Međutim, ovakva odluka izazvala je bunt građana koji strahuju da bi nova lokacija mogla biti preopterećena otpadom, što bi dodatno produbilo već postojeću ekološku krizu u Mostaru." - piše Buka.

https://6yka.com/izdvojeno/pozar-i-dim-guse-mostar-gradjani-blokirali-kamione-sa-otpadom-intervenisala-policija-video/?fbclid=IwdGRjcASnhWpjbGNrBKeFCGV4dG4DYWVtAjExAHNydGMGYXBwX2lkDDM1MDY4NTUzMTcyOAABHpq2llWyQ7C81DejzxGcUvbw4kPmxxUkfkbYcTeIXuybw15GOLTQXFYDawcq_aem_ezSJ0GHHCuulTrvJDELS8w

23/06/2026

Memory walk kroz Banja Luku u okviru radionice "Kako nastaje sjećanje" je mladima pružila nove perspektive o percepciji rata, žrtvama i herojima.

22/06/2026

Sredinom juna 1992. godine oko 27 civila bošnjačke nacionalnosti, većinom žena i djece, ubijeno je u etnički miješanom naselju Čohodor Mahala.

Selo Jeleč u blizini Miljevine su srpske snage granatirale, napale pješadijom, a zatim zauzele početkom maja, dok su stanovnici koji su ostali u svojim kućama poginuli, a drugi muškarci mještani ovog sela su uhvaćeni i zatočeni u kasarnama u Kalinoviku i Bileći, a zatim prebačeni u KP (Kazneno-popravni) dom u Foči.

Od 15 muškaraca iz sela Trnovača koji su 22. juna 1992. odvedeni na most na Drini u dijelu Foče koji se zove Brod, njih 14 je na toj lokaciji i ubijeno.

Konstatirano je da su 26. juna 1992., autobusom i policijskim kolima, žene zatočene u motelu “Bukovica” odvezene u Novi Pazar u Srbiji.

Masovni egzodus (juni 1992) Sudski je utvrđeno da je sistematskim granatiranjem civilnih naselja, masovnim ubistvima, hapšenjima muškaraca i organizovanim silovanjima stvoren opšti teror.

Zbog toga je do kraja juna i sredine jula 1992. godine kompletno bošnjačko stanovništvo zbrisano sa ovog područja.

Više od 21.000 Bošnjaka iz grada i okolnih sela prisilno je protjerano ili deportovano autobusima van teritorije pod kontrolom srpskih snaga.

Foča je nakon toga privremeno preimenovana u "Srbinje", čime je i administrativno pokušan biti uklonjen trag postojanja nesrpskog stanovništva.

Istorijska presuda "Kunarac, Kovač i Vuković" najdetaljnije opisuje strahote počinjene nad ženama i djevojčicama tokom juna 1992. godine. Sud je utvrdio da su optuženi u tom periodu formirali vojne baze i logore te sistematski vršili mučenja.

-Dragoljub Kunarac (Žaga)- Osuđen na 28 godina zatvora. Dokazano je da je od juna 1992. godine, kao komandir specijalne jedinice VRS-a, lično učestvovao i naređivao sistematska silovanja, vođenje u seksualno ropstvo i mučenje Bošnjakinja.

- Radomir Kovač- Osuđen na 20 godina zatvora. Proglašen je krivim za porobljavanje i silovanje djevojaka u Foči. Tokom juna i jula 1992. držao je zatočene žene u stanovima kao seksualne robinje.

- Zoran Vuković- Osuđen na 12 godina zatvora zbog učešća u progonu, silovanju i mučenju civilnog stanovništva u junu 1992. godine

21/06/2026

Ovako je bilo na radionici "Kako nastaje sjećanje - mladi, narativi i dijalog o kulturi sjećanja" u Banjoj Luci 🙌🏻

20/06/2026

Povodom Međunarodnog dana borbe protiv seksualnog nasilja u sukobima u sklopu radionica "Kako nastaje sjećanje" predstavljamo priručnik Nevidljiva djeca: Pravni status djece rođene iz čina ratnog seksualnog nasilja u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj.

Publikacija, koju su pripremili alumniji Global Campus of Human Rights u suradnji s ekspertkinjama iz ovog područja, bavi se pravnim položajem djece rođene zbog rata u BiH i Hrvatskoj. Priručnik nastoji otvoriti prostor za dijalog, istraživanje i zagovaranje boljih institucionalnih rješenja za ovu nevidljivu skupinu civilnih žrtava rata.

Radionicu vodi: Iris Knežević
ERMA Global Campus Southeast Europe

20/06/2026

Tokom rata devedesetih više od 2,2 miliona ljudi (polovina prijeratnog stanovništva) bilo je prisiljeno napustiti domove.

Oko 95.000 osoba formalno se vodi u statusu raseljenih lica jer se nisu trajno vratili u prijeratna mjesta boravka.

Istovremeno, oko 16.000 građana_ki porijeklom iz BiH još uvijek ima formalni izbjeglički status širom svijeta.

Zakon o napuštenoj imovini prisilio je privremene korisnike da napuste tuđe stanove i kuće.

Veliki broj građana_ki je vratio svoju imovinu samo da bi je prodao ili zamijenio.

Povratnicima je godinama sistemski otežavan pristup zapošljavanju u javnom sektoru, elektrodistributivnoj, vodovodnoj mreži, postojanje školskog sistema “dvije škole pod jednim krovom” pa im je život postao još više otežavajući, gorči i neuslovan.

Najveći broj građana porijeklom iz BiH danas živi u Njemačkoj (koja je i tokom rata primila najviše, oko 350.000 ljudi), Austriji, SAD-u, Kanadi, Hrvatskoj, Srbiji, Švedskoj, Švicarskoj i Sloveniji.

Etnonacionalne bosanskohercegovačke političke elite su razvile “parazitski odnos” prema dijaspori koja je nastala iz ratnog egzodusa.

Sa jedne strane imamo zalaganje etnonacionalnih političara za “patriotsko djelovanje” naročito u izbornim godinama , “ekonomsko poboljšanje”, “političku stabilnost”, dok sa druge strane dijaspora svake godine šalje milijarde maraka kroz doznake svojim porodicama u BiH. Posljednji podaci navode da se pošalje 4,46 milijardi maraka.

Prognani građani su tako pretvoreni u “ekonomske donatore” koji finansiraju sistem koji ih je prvobitno otjerao i raselio, tako da ovaj priliv čini preko 10% ukupnog bruto domaćeg proizvoda (BDP-a) BiH.

Prema najnovijim podacima UNHCR-a, broj prisilno raseljenih ljudi u svijetu iznosi oko 117,8 miliona.

Situacija u državama koje su devastirane od rata poput Sirije i Sudana gdje su milioni ljudi prisilno “izbrisani” iz izbjegličke statistike jer su zbog siromaštva i nedostatka pomoći u kampovima bili natjerani na preuranjeni povratak u potpuno razrušene i nesigurne domovine.

Svako buđenje u izbjeglištvu donosi novi strah od zatvaranja granica, ukidanja osnovnih obroka ili administrativnog brisanja njihovog postojanja, pretvarajući njihovu svakodnevicu u agoniju stalnog čekanja na tuđu milost.

19/06/2026

Nakon rata u BiH, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) je prepoznao seksualno nasilje kao oružje rata.

Procjenjuje se da je između 20.000 i 50.000 žena, djevojčica, ali i određenog broja muškaraca bilo izloženo silovanju i drugim oblicima seksualnog nasilja tokom rata u BiH (1992–1995).

Naposlijetku svega preživljenog tek je više od hiljadu žrtava rata dobilo status civilne žrtve u službenim registrima entitetskih ministarstava.

Na državnom nivou BiH ne postoji zakon koji direktno reguliše status i materijalna prava civilnih žrtava rata ili preživjelih seksualnog nasilja.

U FBiH je oblast uređena Zakonom o zaštiti civilnih žrtava rata u FBiH, koji je stupio na snagu 1. januara 2024. godine.

Civilne žrtve rata ovim zakonom ostvaruju i prava na više vrsta novčane naknade, od lične invalidnine, u zavisnosti od stepena invalidnosti, preko pomoći za tuđu njegu i brigu do prava na nabavku ortopedskih pomagala.

Njime je predviđeno ukidanje vremenskog roka za podnošenje zahtjeva, što znači da žrtve mogu prijaviti zločin i tražiti status bilo kada tokom života.

FBiH je zakonski priznala djecu rođenu nakon ratnog seksualnog nasilja kao posebnu kategoriju civilnih žrtava rata, omogućivši im lične invalidnine i prednost pri školovanju i zapošljavanju.

Zakon o zaštiti žrtava ratne torture RS eksplicitno prepoznaje preživjele ratnog seksualnog nasilja kao posebnu podkategoriju civilnih žrtava rata.

Zakon o civilnim žrtvama rata Brčko distrikta BiH, usvojen je u julu 2022. godine, prepoznaje preživjele žrtve seksualnog zlostavljanja kao posebnu podkategoriju civilnih žrtava rata.

Za razliku od entiteta RS, zakon u Brčko distriktu ne sadrži vremensko ograničenje za podnošenje zahtjeva za žrtve seksualnog nasilja.

U mnogim postkonfliktnim, tranzicionim društvima, uključujući i BiH, preživjele žene suočavaju se s duboko ukorijenjenim patrijarhalno-konzervativnim obrascima koji krivicu za pretrpljeno nasilje prebacuju na samu žrtvu.

Pogrešan mačističko-šovinistički pristup uvijek teži ka tome da žrtvu još više minorizuju, povrijede i dodatno oblate, gdje postaje nemoguće da se izdejstvuje bilo kakav vid kazne za počinioca zločina.

19/06/2026

"Političari i političarke se primarno obraćaju najodanijim glasačima iz njihovih etnonacionalnih grupa, i tu, uglavnom, dominira populistička retorika u vidu tzv. zaštite vitalnog nacionalnog interesa, naročito u predizbornoj kampanji. Ono što čini razliku između redovnog komuniciranja i kampanje jeste žustrina navodne odbrane stranačkih ideja i 'realizacija', te partijska samopromocija. Te igre političkih prijestolja i prezentacije njihovog navodno mukotrpnog rada i zalaganja svodi se, uglavnom, na promociju njih samih kroz fokusiranje na preskupe infrastrukturne projekte koji se grade godinama, i to donacijama izvana, potom kroz dodijeljenu socijalnu pomoć koja je diskutabilna, i na kraju – kroz navodno rješavanje komunalnih pitanja. Tu su priče o velikom povećanju plata, penzija, socijalnih davanja, kako se ne bi priznala stopa inflacije koja je među najvišim u Evropi“, kaže sagovornica Tamara Miščević.

Najveći rashodi političkih subjekata su režijsko-administrativni troškovi i troškovi propagande

17/06/2026

Sa promocije u Zagrebu 🙌🏻