08/10/2026
Beizlaznost, “zaleđenost progresa”, vještačko proizvođenje etnonacionalnih tenzija, “ping-pong partijske odluke” demotivišu, odbijaju i na samom kraju primoravaju mlade da odu iz države.
Procjenjuje se da BiH na godišnjem nivou napusti između 35-45 hiljada najsposobnijih, mladih ljudi, pa se pitamo ko će na samom kraju i ostati da živi u BiH?
Označava masovnu emigraciju visokoobrazovanih, stručnih i talentovanih mladih ljudi iz matične zemlje u potrazi za boljim životnim i profesionalnim prilikama.
Karakterističan je za zemlje koje su u razvoju, “tranzicijske države”, siromašne, korumpirane, gdje su prisutni partokratski sistemi.
Sa druge strane razvijene države koje su mladim ljudima posljednja i željena životna stanica, dobijaju gotovu i kvalifikovanu radnu snagu bez ulaganja u njihovo školovanje.
Razlozi odlaska i doslovnog bijega mladih su:
- ekonomska nesigurnost u vidu niskih plata,
- nemogućnosti pronalaska poslova za koje su se školovali, besperspektivnost,
- nemogućnost napredovanja u karijeri bez traženih partijskih knjižica, stručnog usavršavanja,
- osjećaj kontinuirane nesigurnosti usljed raznoraznih političkih opstrukcija.
Klijentelističke mreže, nestabilna politička klima, koruptivni modeli zapošljavanja i rada su sve ono što državu čini odbijajućom, nesigurnom i nedemokratskom.
Nesklad između sistema obrazovanja i realnih potreba tržišta rada, kao i loš zdravstveni sistem su odlike cjelokupne BiH.
Redovi čekanja koji mogu da odvedu u smrt, nemanje osnovnih uslova za rad, “razlike u kovertama”, nedostatak lijekova za najteže oboljele, koruptivne metode funkcionisanja cjelokupnog državnog aparata su sve ono što mlade odbija i ne žele da provode najproduktivnije i najsposobnije godine u takvim mizernim uslovima.
Kreiranje kvalitetnih i stabilnih poslova za mlade stručnjake, vrednovanje rada, truda i visokog obrazovanja, finansijski podsticaji za start-up kompanije i naučne projekte, smanjenje korupcije i uvođenje zapošljavanja isključivo na osnovu sposobnosti mogu da utiču na “neki oblik promjene”.
Do tada ćemo i dalje svjedočiti nekontrolisanom, povećanom odlasku najposobnijeg mladog stanovništva, koje treba da bude stub razvoja, održanja i napretka jednog društva.
