23/08/2026
Dana 14. avgusta 2026. godine domaćin Milan Savanović iz zaseoka Lokvari, Stričići, Banja Luka, primijetio je da mu nedostaje jedan bik iz stada. Pretpostavio je da je životinja najvjerovatnije upala u jamu koja se prije približno tri godine otvorila na rubu livade u Banavinoj dolini.
Milan Savanović je sam obišao lokaciju i na rubu jame uočio tragove koji su upućivali na mogućnost da je bik upao u jamu.
Preko njegovog rođaka Branislava Rađevića ostvaren je kontakt sa Speleološkim društvom „Ponir“ iz Banje Luke.
Sedam dana nakon nestanka bika, jedan član Speleološkog društva „Ponir“ izašao je na teren i izvršio spuštanje u jamu. Već sam ulaz u jamu ukazivao je na to da se radi o novonastaloj jami, odnosno kaverni. Ulaz se nalazi na rubu livade, a prvih približno pet metara čini debeli sloj zemlje, gotovo bez kamenitog materijala, koji se i dalje povremeno obrušava. Ovaj podatak, kao i činjenica da je prema navodima domaćina ulaz u jamu nastao prije otprilike tri godine, ukazuju na relativno novonastalu urušnu strukturu.
Ulazni otvor je približno kružnog oblika, prečnika oko 5 metara. Na dubini od približno 5 metara, gdje počinje kompaktna stijenska masa, jama se naglo sužava na približno 1 × 1 metar, nakon čega se nastavlja vertikalnim kanalom sve do dna.
Do dubine od oko 40 metara jama zadržava približno pravougaoni oblik, dimenzija oko 7 × 1,2 metra. Na dubini od 40 metara kanal se proširuje na približno 13 × 1,2 metra i takav oblik zadržava sve do dna. Na samom dnu jama se dodatno proširuje, dostižući dimenzije približno 13 × 3 metra.
Ukupna izmjerena dubina jame iznosi približno 65 metara. Na dnu je u jednom uglu uočen uginuli bik. Na osnovu položaja tijela, pretpostavlja se da je bik nakon pada u jamu uspio da se pomjeri do tog dijela dna, gdje je naknadno uginuo.
Bik je fotografisan radi dokumentovanja nalaza. Po povratku iz jame izvršeno je i topografsko snimanje, odnosno izrada topografskog nacrta jame, kojim su zabilježeni njen osnovni oblik, dimenzije i dubina, a jama je dobila oznaku PBL230.
Preporuka za obezbjeđivanje jame
Zbog nestabilnosti terena i opasnosti od daljeg urušavanja, neophodno je jamu adekvatno ograditi i fizički onemogućiti pristup njenom rubu. Ogradu je potrebno postaviti najmanje 2 metra od samog ruba jame, kako bi se smanjila opasnost od urušavanja i pada ljudi ili životinja.
Posebnu pažnju potrebno je obratiti na jednu stranu jame, gdje se iznad podzemnog prostora nalazi svega oko 10 cm zemlje i travnatog pokrivača, dok se neposredno ispod nalazi šupljina odnosno uvlaka dubine oko 0,5 metara. Ovaj dio terena je izrazito nestabilan i postoji realna mogućnost njegovog daljeg urušavanja. Pitanje je samo vremena kada će i ovaj dio popustiti, naročito pod djelovanjem padavina, smrzavanja i težine ljudi ili životinja.
❗Zbog navedenih razloga, strogo je zabranjeno nadvirivanje nad jamu, približavanje samom rubu i pokušaj zavirivanja u otvor bez odgovarajućeg osiguranja i vezivanja. Pristup jami i bilo kakvo dalje istraživanje treba dozvoliti isključivo uz primjenu odgovarajuće speleološke zaštitne opreme i tehnika sigurnog rada.❗
