KANA / ko ako ne arhitekt

17/09/2026

TLDR: Ajmo malo buke za kulturu u Crnoj Gori, ne bilo vam zapovijeđeno!

Skrećemo pažnju na to da je u toku javna rasprava o Nacrtu zakona o kulturi, i da taj nacrt sadrži odredbe koje dodatno otežavaju nevladinim organizacijama u kulturi da rade svoj posao - a često je baš njihov posao da kulturni život Crne Gore drže u životu.

Stvar je u tome da Nacrt novog zakona neće da prepozna da ogroman dio važnog kulturnog rada u zemlji nastaje van javnih ustanova, na nezavisnoj kulturnoj sceni, upravo kroz nevladine organizacije koje proizvode kulturne programe, istražuju, obrazuju, pišu i izdaju knjige, rade sa lokalnim zajednicama, čuvaju i interpretiraju kulturnu baštinu, razvijaju nove umjetničke i kulturne prakse i otvaraju teme kojima se institucije često ne bave.

Iako je ovo realnost - svi ovo znamo, svi učestvujemo i uživamo u programima nezaviske kulturne scene, a dosta nas ga i proizvodi i podržava - Zakon je, tokom poslednjih deceniju i po, propisivao da se NVO ne mogu prijavljivati na konkurse Ministarstva kulture. Ovaj novi Zakon, čiji je Nacrt sad na javnoj raspravi, neće to da ispravi i da ljudima olakša stvaranje kudikamo normalnih uslova za rad, nego još pooštrava, i predlaže da se NVO isključe i sa konkursa nadležnih organa lokalne uprave. Znači, u suštini - pravite nam kulturu, super je to, samo nećete iz javnih budžeta. Zašto??? Doslovno mislimo da nema osobe u Crnoj Gori koja na bilo koji način učestvuje u javnom životu, a da nije bila korisnica/korisnik, publika, učesnica u nekom kulturnom programu proizvedenom od strane NVO u kulturi. Zašto ne dati ljudima uslove da rade? Šta je argument Ministarstva - hoće li opet biti ljepše da nam Vlada sve organizuje s vrha, kao prije desetak godina kad su se uhvatili centralizacije planiranja prostora? Vidjeli smo kako je to prošlo 🥶

Vašoj pažnji preporučujemo istraživanje o uslovima za rad organizacija koje se bave kulturnom baštinom, koje je prije nekoliko godina uradio i objavio Expeditio, a koje je pokazalo da većina ovih organizacija radi sa budžetom manjim od 10.000Eur godišnje. To je oko 800Eur mjesečno; to nije ni jedna plata - i upravo, ove organizacije uglavnom ni nemaju zaposlene, ne mogu da ih imaju, ne mogu da ih priušte, i to ne zato što to što rade nije dobro ili nije bitno, nego zato što je sistem podešen tako da ne mogu da se ustabile, osnaže, rastu. A kad se najveći dio nezavisne kulturne scene muči da spoji kraj s krajem i prvi s prvim, nema mjesta ni vremena da se dogovara širi front zahtjeva za boljim uslovima za sve one koji rade u kulturi. Mora da je to negdje računica i ovakvih "inovacija" u politici "razvoja" kulture kakve predlaže ovaj Nacrt novog zakona.

Preporučujemo i "Analizu primjene i potrebe inoviranja zakona o kulturi" koju je naručilo samo Ministarstvo, eno je stoji na sajtu, skenirana, stavićemo link u komentar. Tamo piše da bi trebalo da se kroz novi Zakon radi na stvaranju jasnog pravnog okvira za nezavisnu kulturnu scenu i za njeno finansiranje i organizacioni razvoj, kao i na jačanju participativnog odlučivanja i diversifikaciji izvora finansiranja - uz obezbjeđivanje *stabilnih državnih i lokalnih budžetskih sredstava.* Još jedna analiza koju je Ministartvo platilo iz *javnog budžeta* i onda zaboravilo da posluša.

Poenta ove priče je da je pitanje novog Zakona o kulturi važno za cijelu zajednicu i da ne treba organizacije u kulturi ostaviti da se same bore i ubjeđuju sa Ministarstvom koje neće da čuje, a onda očekivati da će nam i u sledećoj sezoni praviti radionice, izložbe, koncerte, tribine, filmove, predstave, festivale i sva čuda koja inače prave. Ajmo malo buke za kulturu u Crnoj Gori, ne bilo vam zapovijeđeno!

[Ovaj tekst pišemo iz stanja *previše posla i premalo vremena*, u kojem naša grupa i inače živi i radi (kao i većina ove scene), te nemojte zamjeriti ovu neformalnost u tonu i obraćanju. Kačimo lijepo i dobro formulisane primjedbe i predloge Expeditio u komentaru, možda ih pošaljite i vi Ministarstvu kulture, ili stavite na story, ili snimite neku poruku podrške, šta god vam je najlakše - samo da ova priča dobije bolji zamah i veći domet!]

11/09/2026

Anketa o efektima i posljedicama planiranja prostora i izgradnje u Podgorici i dalje je aktivna - link je u komentaru, popunite ako već nijeste! Ako pratite našu stranicu i šta inače radimo, znamo da vas tema zanima i da imate šta da kažete ⤵⤵⤵

31/08/2026

Ovaj čovjek, suvlasnik firme “Bjelasica invest" i bivši v.d. državnog sekretara u Ministarstvu prostornog planiranja i državne imovine (bio na funkciji do pred kraj prošle godine) - dakle, ovaj bivši javni funcioner, je mrtav 'ladan sebi podigao bedem na raskrsnici na ulazu u Kolašin, prekršio spratnost i namjenu, zauzeo nedužni trotoar, izarmir'o stepenice preko dotičnog trotoara, i sad, evo, po svoj prilici, dograđuje preko trotoara zid tako da mu prizemlje izgleda *prizemnije* i da se ne vidi da je ikakvog trotoara tu ikada bilo.
Krađa javne infrastrukture i brisanje javnog prostora iz kolektivne memorije: pokazni primjer. Institucije nađene iznenađene i nesnađene.

27/08/2026

Početkom ove nedjelje pokrenuli smo anketu o procesima i rezultatima planiranja u Podgorici - evo nekih od komentara koje ste upisali u upitnik; hvala vam na vremenu i pažnji! Ponavljaju se, kako vidimo, teme kojima se ovdje bavimo godinama, što nije iznenađujuće, jer se pristup odgovornih i nadležnih ne mijenja, dok se problemi gomilaju i usložnjavaju. Pripremamo izvještaje o tome - podržite nas tako što ćete popuniti anketu, ako već nijeste! Link je u komentaru:

24/08/2026

Ne radimo ankete često - ali kad god radimo, date nam važne & vrijedne informacije! Odvojite nekoliko minuta i ovog p**a - link je u komentaru:

10/06/2026

U maju je u Galeriji Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore otvorena izložba "Prenamjena: prostor i riječ" umjetnice Irene Lagator Pejović. Galerija se nalazi u zgradi Leksikografskog zavoda Crne Gore, koju je projektovala Kana Radević, čijim se djelom i zaostavštinom bavi i sama izložba. Kako stoji u najavi:

"Projekat istražuje stvarno stanje manje vidljivih projekata Svetlane Kane Radević - realizovanih u sprezi sa društvenim preduzećima poput Duvanskog kombinata i Vodovoda i kanalizacije Titograda, Leksikografski zavod Crne Gore (galerija u kojoj se izložba događa) - ukazujući na arhitekturu kao praksu koja nastaje unutar specifičnih proizvodnih i društvenih uslova. U tom smislu, fokus se pomjera sa kanonizovanih i nagrađivanih djela arhitektice, ka ostvarenjima koja svjedoče o kompleksnim vezama između rada, institucija i javnog dobra."

Pozdravljamo ovaj pristup i pozivamo sve koji se nađu u Podgorici da posjete izložbu - biće otvorena do 21. juna. Raduje nas što izložba uključuje i inicijativu ka Upravi za zaštitu kulturnih dobara da još jedan, manje poznat Kanin autorski kompleks na periferiji Podgorice, bude prepoznat i zaštićen kao kulturno dobro. Tu su i reference na važne dokumente koji su se bavili prostorom i urbanizmom Crne Gore i okvire u kojima su nastajali, među kojima je i "Prostorni plan socijalističke republike Crne Gore do 2000. godine", koji potpisuju Republički zavod za urbanizam i projektovanje - Titograd, Centar Ujedinjenih nacija za ljudska naselja (UNCHS) - Najrobi, i Služba Ujedninjenih nacija za otklanjanje posledica katastrofa (UNDRO) - Ženeva. Uglavnom, pođite i pogledajte izložbu, vrijedi.

P.S - Zanimljivo je kako se izložba odnosi prema prostoru galerije u kojoj je postavljena, vidjećete.

P.P.S - U kontekstu promišnjanja proizvodnih i vlasničkih odnosa koji nam određuju budućnost - a i prošlost - zanimljivo je i to da je prostor galerije (koji je, kako već rekosmo, '80ih projektovala Kana Radević, u okviru zgrade Leksikografskog zavoda) danas u vlasništvu aktuelnog ministra urbanizma, Slavena Radunovića, i njegove porodice.

Fotografije: MSU CG, kao i naše, nastale tokom nedavne posjete izložbi.

09/06/2026

Prošle srijede je naša Sonja Dragovic gostovala u emisiji "Radar" televizije Vijesti, autora Marka Mišića. Gošća je bila i Glavna gradska arhitektica, arh. Duška Mačić. Snimak možete pogledati na linku u komentaru, preporučujemo - razgovarali smo, između ostalog, o tome ima li prostora za život na Zagoriču; zašto nema javne infrastrukture u novim kvartovima na Zabjelu; ko je (i ko nije) bio iznenađen kad novi hoteli u Kolašinu nijesu imali kanalizacionu mrežu na koju bi se mogli prikačiti i početi sa radom; da li je arhitektonska i planerska profesija tokom proteklih decenija prosto zaboravila kako se planira i gradi grad za život (spoiler alert: nije); da li će cijene stanova u Podgorici dramatično da padnu ako se ljudi masovno odsele u predgrađa, kao što su već počeli da se sele (spoiler alert: neće).
Zahvalne smo na pozivu i na prostoru koju je ova tema dobila - očekujemo nove prilike, razgovore i glasove, jer su problemi veliki, ima ih mnogo, i naše društvo ih mahom ignoriše.

Posebno smo zahvalne novinaru Mišiću koji, inače, već godinama istražuje kako se u Crnoj Gori proizvodi prostor, za koga, i koje su posljedice. Materijal koji je pripremio za ovu epizodu, čiji su djelovi iskopani iz arhive od prije desetak godina, komotno bi mogao biti knjiga - etnografski zapis o tome kako savremeni podgorički urbanizam istjeruje ljude iz grada i čini sve aspekte života ovdje (osim profitiranja od stanogradnje, naravno) težim i ružnijim. Mnogo je važno da to vidimo i da se nanovo suočimo sa odlukama koje stoje iza ovakvog stanja u prostoru, i svaka čast za novinare koji to suočavanje čine mogućim kroz ovako uporan i kvalitetan rad.

24/04/2026

Zašto je "Velje Brdo" em loša, em neizvodljiva ideja - još jednom, sve na jednom mjestu ⤵️⤵️⤵️

"Državna Strategija stambene politike navodi da je za 2025. godinu za Velje Brdo opredijeljeno 10 miliona eura, dok je za 2026. iz državnog bužeta planirano svega 105.490 eura. Sa druge strane, prema UNECE izvještaju, ukupan trošak izgradnje čitavog naselja procijenjen je na oko 3,5 milijardi eura, što možemo prevesti ovako: ako bi Crna Gora svake godine odvajala 100 miliona eura isključivo za “Velje Brdo”, što je za našu malu ekonomju ogroman iznos, bilo bi nam potrebno 35 godina da pokrijemo samo troškove izgradnje."
&
"Ako se nekako i desi da neki stanovi budu izgrađeni na ovom prostoru, to će biti sa više godina zakašnjenja, jer tehnički ne može onoliko brzo koliko Vlada kaže da može, i bez adekvatne infrastrukture - već znamo da su predviđene septičke jame i da se ne zna odakle će doći voda; znači, sve i kad bi se ovo desilo nekad u narednoj deceniji, kvalitet stanovanja bio bi daleko ispod obećanog. Onda će se postaviti pitanje ko je odgovoran prema ljudima koji su čekali, koji su možda propustili druge opcije za rješavanje stambenog pitanja, i koji su svoje važne životne izbore vezali za ovo obećanje."
&
"Koliko je nama poznato, u zakonu ne postoji stavka o tome kako kazniti, i koga kazniti, ako Vlada bez ekonomske analize i studije izvodljivosti pokrene ogroman građevinski poduhvat na rubu zaštićenog područja. Ako se desi ono što ima najviše izgleda da se desi - da projekat propadne i da stanovi, ako uopšte ijedna zgrada bude izgrađena, budu neuslovni - odgovornost će biti difuzna, svi će upirati prstom jedni u druge, a građani, priroda i javni budžet će ostati da snose posljedice."

Građanima se obećava vlasništvo nad jeftinim stanovima, dok strateški dokumenti predviđaju model trajnog zakupaSonja Dragović (KANA) za Portal ETV: Velje Brdo je obmana – 3,5 milijardi za iluziju bez pokrića24. april 2026, 07:00Miraš Dušević Sonja DragovićU trenutku kada vlast projekat ...

20/04/2026

Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine je ipak radilo za vikend, i na naš formalni dopis odgovorilo saopštenjem za medije u kome naše djelovanje naziva "zlonamjernim". Smatramo da javnost zaslužuje da vidi zašto ministarsko obrazloženje ne drži vodu, i zašto ćemo nastaviti da ga osporavamo.

🔴 Prvo, što se tiče argumenta “ma ljudi samo imaju istog poslodavca”:

Ministarstvo tvrdi da vanredna profesorka Šišović i asistentkinja Dukanac nijesu zaposlene "kod" dekana Lojanice, nego zajedno s njim kod istog poslodavca - Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Ovo u prvi mah zvuči kao da možda ima smisla, ali promašuje samu svrhu pravila o kojima ovdje govorimo.

Pitanje nije da li je prof. Lojanica bio lično pristrasan. Možda jeste, možda nije, mi to ne znamo i ne tvrdimo. Pitanje je potpuno drugo: da li je situacija bila takva da je mogla stvoriti pristrasan ishod? Apsolutno jeste. Upravo iz tog razloga postoje pravila o sukobu interesa: da spriječe i samu mogućnost da dođe do nepravilnosti. Statut Arhitektonskog fakulteta u Beogradu propisuje da dekan zaključuje ugovore u ime Fakulteta (član 22) i da predsjedava tijelom koje odlučuje o izboru i napredovanju zaposlenih (član 45). Dekan je rukovodilac na fakultetu, sa direktnim uticajem na radni status i karijerni razvoj zaposlenih. Pored toga, javno dostupna akademska dokumentacija Arhitektonskog fakulteta u Beogradu potvrđuje da je prof. Lojanica bio mentor doktorske disertacije Dalije Dukanac, odbranjene 2023. godine, kao i da Lojanica rukovodi istraživačkom laboratorijom u kojoj Dukanac radi. Kada se neko nalazi u takvom odnosu prema nekom od učesnika konkursa, stvoreni su uslovi koji kompromituju načelo jednakosti i nepristrasnosti konkursa.

Tačka 2.3 Raspisa, koju je Ministarstvo samo napisalo, zabranjuje učešće lica “u radnom odnosu sa članovima žirija” upravo da bi se ovakve situacije unaprijed spriječile. Standard koji je Ministarstvo sebi propisalo nije ispunjen, i to je problem koji ostaje bez obzira na to kako se formuliše odnos između dekana i zaposlenih fakulteta, a naročito između mentora i doktoranda.

🔴Drugo: dogodilo se i u Hrvatskoj, u decembru 2025! Samo što je u tom slučaju žiri odmah reagovao; nije čekao da stručna javnost sama utvrdi činjenice.

Evo, znači, slučaja sa kojim ovo možemo direktno da uporedimo. Na arhitektonskom konkursu za proširenje gradskog groblja u Rovinju, žiri je - po otvaranju koverti - sam uočio da su nagrađeni timovi zaposleni na istom fakultetu kao i članovi žirija, i diskvalifikovao ih. Pogođeni tim se žalio, ali je Hrvatska Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave odbila tu žalbu u februaru 2026. i potvrdila diskvalifikaciju. U obrazloženju stoji da su zaposleni u istom kabinetu unutar iste katedre “toliko usko povezani u svome radu” da bi njihovo učešće “narušilo ravnopravnost ili neovisno odlučivanje ocjenjivačkog suda.”

Dakle, argument kojim se Ministarstvo brani u crnogorskom slučaju - da “nijesu zaposleni kod njega, nego sa njim, kod istog poslodavca” - isti je kao argument koji je u hrvatskom slučaju odbačen, jer je nadležni organ ocijenio da čak i kolegijalna bliskost narušava načelo ravnopravnosti. Šta bi tek rekli da je član žirija nagrađenima bio nadređeni, ili mentor, kao u našem slučaju?

🔴Treće: Pobjednici konkursa za prvi blok na Veljem brdu ne bi mogli učestvovati na ovakvom konkursu u sopstvenoj zemlji, jer etički principi o kojima mi ovdje govorimo važe i u Srbiji, a njihov konkursni pravilnik ovakvu situaciju prepoznaje kao sukob interesa.

Naime, srpski Pravilnik o urbanističko-arhitektonskom konkursu iz 2015. godine u članu 31 navodi da učesnik ne može biti lice koje neposredno sarađuje s licima angažovanim na sprovođenju konkursa, posebno - tačno ovako piše - “stalni neposredni saradnici i pretpostavljeni.” Dekan je pretpostavljeni zaposlenih na svom fakultetu. Po pravilima iz Pravilnika koji zaposleni Arhitektonskog fakulteta u Beogradu sigurno znaju i moraju da poštuju kada se prijavljuju na konkurse u Srbiji, arhitektice Šišović i Dukanac ne bi imale pravo učešća na ovom konkursu. Ali eto, u Crnoj Gori se primjenjuju neka druga etička načela.

Naravno, mi ćemo sve ovo proslijediti nadležnim organima koji su ovlašćeni da ispitaju regularnost postupka i usklađenost sa najboljim praksama i stvarnim namjerama ovako postavljenog Raspisa. Pa neka Ministarstvo njima objasni ko je zlonamjeran.

✔️E da, na kraju, o “radovanju” Ministarstva:

Ministarstvo svoje saopštenje zaključuje konstatacijom da ih “raduje” što smo “sa pozicije da je riječ o političkom marketingu i prevari građana prešli na poziciju komentarisanja procesa realizacije ovog velikog projekta.” Samo da pojasnimo da i dalje smatramo, gledajući sve raspoložive dokaze, da je “Velje Brdo” prevara, fatamorgana i čardak ni na nebu ni na zemlji. Ne zato što imamo nešto protiv Vlade, nego zato što vam, Vlado, projekat nema tehničkih, infrastrukturnih, ekonomskih ni institucionalnih preduslova za realizaciju, što bezuspješno pokušavate da pokrijete faličnim planskim dokumentima, loše organizovanim konkursima, i omalovažavanjem svih koji se usude da kažu kako jeste. Za sve to vrijeme, ovaj skupi politički marketing naplaćujete iz našeg, javnog budžeta. Zato ćemo nastaviti da vam brojimo i bilježimo greške, kojih će sigurno biti još mnogo, jer projekat koji je od početka ovako loše postavljen ne može da izađe na dobro.

////

Linkovi za obimnu dokumentaciju koja potvrđuje sve što smo ovdje rekli: u komentarima!