18/05/2026
Bježeći sa zaprešićkog područja, ustaše su u svibnju 1945. minirali i zapalili dvorac Januševec i okolne zgrade.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata u dvorcu Januševec i gospodarskim zgradama bila je smještena ustaška vojska, koja ga je prilikom povlačenja minirala i teško ga oštetila, i to nakon masakra nad civilima kojeg su počinili u obližnjem selu Hrastina (Marija Gorica).
Sagrađen u 19. stoljeću na padini iznad savske doline, između naselja Brdovec i Prigorje Brdovečko, dvorac Januševec smatra se jednim od najvažnijih djela klasicističke arhitekture u Hrvatskoj.
Nakon poraza Prvog partizanskog odreda u svibnju 1942., u dvorcu Januševcu u Prigorju Brdovečkom stacionirale su se ustaške jedinice, a pred kraj 1942. godine osnovana je i oružnička (žandarska) škola, tj. odvojak Središnje redarstvene škole koju su partizani nazivali Crna škola. Ta je škola predstavljala najveću opasnost i smetnju razvoju narodnooslobodilačkog pokreta u cijelom brdovečkom kraju. S obzirom na to da nije bilo dovoljno prostora u dvorcu, pokraj su izgrađene barake u kojima su bili smješteni pripadnici jedinica. Prilikom povlačenja ustaše su te barake i dvorac Januševec minirali i spalili.
Nakon razaranja u posljednjim danima Drugog svjetskog rata, ostala je ruševina bez krova i stropnih konstrukcija koja je svakim danom bila u sve lošijem stanju. Konzervator Ljubo Karaman i Sekcija arhitekata Društva inženjera i tehničara Hrvatske uputili su pismo Josipu Brozu Titu sa zamolbom da spriječi rušenje i tada je stigla naredba o zabrani rušenja.
Do kraja 1950-ih godina konzervatori poduzimaju sve da spriječe daljnje uništavanje dvorca i kad je 1961. osnovan Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Zagreba pod vodstvom Marije Baltić, doneseno je novo rješenje o zaštiti i pokrenut proces obnove.
Bila je to jedna od najtežih aktivnosti u službi zaštite spomenika kulture u Hrvatskoj. Zbog ograničenih financijskih sredstava, obnova i rekonstrukcija dvorca trajala je od 1961. do 1988. godine, obnovljena su pročelja i djelomično je rekonstruirana središnja okrugla dvorana. Godine 1984. odlučeno je da se u dvorac smjesti dio arhivske građe Državnog arhiva što je ubrzalo završetak građevne obnove.
Dvorac je bio spomenik nulte kategorije, a danas je pod oznakom Z-2251 zaveden kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra.
