Udruga Antifašista Zaprešić

06/08/2026

Tvrtke nazvane po narodnim herojima NOB-a KRAŠ i KONČAR grade svoje nove proizvodne pogone u Zaprešiću.
Tko je bio Josip Kraš po kojem tvornica KRAŠ danas nosi ime❓

Josip Kraš (Vuglovec kraj Ivanca, 26. ožujka 1900. – Karlovac, 18. listopada 1941.), bio je hrvatski komunist, sindikalni aktivist i narodni heroj SFRJ. Poznat je bio po aktivnosti u časopisima "Borba" i "Radnik" te sindikalnoj borbi za radnička prava u Kraljevini Jugoslaviji, pogotovo u organiziranju štrajkova rudara i pekara. Zbog tih aktivnosti, često je bio uhićivan. Tijekom petogodišnjeg boravka u zatvoru u Sremskoj Mitrovici stiječe marksističko obrazovanje te nakon izlaska iz zatvora biva aktivan u Ujedinjenom radničkom sindikalnom savezu Jugoslavije (URSSJ), te postaje član najviših rukovodnih tijela KPH i KPJ. Nakon njemačke invazije na Jugoslaviju u travnju 1941. godine, organizirava partizanske odrede na području Korduna, Banovine i Gorskog Kotra. 18. listopada 1941. godine biva ubijen iz ustaške zasjede u Karlovcu.

Josip Kraš rođen je 26. ožujka 1900. godine u Vuglovcu kraj Ivanca u siromašnoj i brojnoj obitelji Valenta Kraša, rudara i Bare Kraš (rođ. Videc). U petnaestoj godini započinje učenje pekarskog zanata kod Julija Husnjaka u Gundulićevoj ulici u Varaždinu, nakon čega odlazi u Zagreb i zapošljava se kao pekarski radnik.

Nakon Prvoga svjetskog rata uključio se u radnički pokret i postao sindikalni aktivist. Godine 1920. postao je član uprave Sindikata prehrambenih radnika u Zagrebu. Uređivao je list i "Borba", a ujedno i bio raznosač i prodavač te bi je često u posljedni čas ilegalno izvlačio iz štamparije. Stalno je proganjan od policije, 11 p**a uhapšen, a nakon što je uvedena Šestosiječanjska diktatura, a časopis "Borba" bio definitivno zabranjen, osuđen je od Suda za zaštitu države na 5 godina zatvorske kazne, koju je izdržavao u Srijemskoj Mitrovici.

U razdoblju nakon izlaska iz zatvora uređivao je list "Radnik" od 1936. godine do 1938. godine te surađivao s lijevo orijentiranim intelektualcima Zagreba: Božidarom Adžija, Ognjenom Prica, dr. Mladenom Ivekovićem, Većeslavom Holjevcem i drugima. Radi blage naravi, načelnosti, ustrajnosti i dosljednosti iz zatvora, dobio je nadimak Papa.

Nakon izlaska iz zatvora, ponovno se aktivirao u Ujedinjenom radničkom sindikalnom savezu Jugoslavije u Zagrebu, a istovremeno je organizirao rudarske štrajkove u Ivancu, nakon čega su poboljšani uvjeti rada u rudnicima. Od 1937. godine bio je član najviših rukovodnih tijela KPH i KPJ. Na Osnivačkom kongresu Komunističke partije Hrvatske, 1937. godine, bio je izabran za člana Centralnog komiteta KP Hrvatske, a na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ u Zagrebu, održanoj u listopadu 1940. godine, za člana Centralnog komiteta KPJ.
Pred kraj 1939. godine upućen je u zatvor u Lepoglavu, ali je ubrzo pušten. Godine 1940. zbog organizacije štrajka pekarskih radnika u Zagrebu opet je uhićen.

Nakon početka Drugoga svjetskog rata bio je organizator antifašističke borbe za Banovinu, Kordun, Gorski kotar i Hrvatsko primorje. U danima neposredno nakon napada nacističke Njemačke na Jugoslaviju, zajedno s Vladimirom Bakarićem, Kraš je posjetio podbana dr. Svetozara Ivkovića i tražio da se svim radnicima i antifašistima podijeli oružje zbog obrane zemlje, međutim bio je odbijen.

Poslije okupacije Jugoslavije otišao je u Karlovac kao delegat Centralnog komiteta KP Hrvatske izvršiti pripreme za oružani ustanak. Tu je osnovao Vojni komitet za Kordun, Baniju i Gorski kotar. Nedugo nakon njegovog dolaska u Karlovac u gradu su bile formirane udarne omladinske trupe i počele oružane akcije. Oštećen je dalekovod Ozalj – Karlovac – Zagreb, srušena pruga između Mostanja i Duge Rese, organizirana pobuna u domobranskom garnizonu, a istodobno su radnici i omladinci upućivani u prve partizanske odrede.

Poginuo je u uličnoj borbi s ustašama u Karlovcu 18. listopada 1941. godine.
Za narodnog heroja Jugoslavije proglašen je 26. srpnja 1945. godine.
Pokopan je u Grobnici narodnih heroja na Zagrebačkom groblju Mirogoju.

Po njemu je 1950. godine nazvan zagrebačka tvornica keksa i čokolade "Josip Kraš", a od 1992. godine zove se "Kraš". Godine 1965. njegova rodna kuća u Vuglovcu uređena je u memorijalni muzej.

04/08/2026

Tvrtke nazvane po narodnim herojima NOB-a KONČAR i KRAŠ grade svoje nove proizvodne pogone u Zaprešiću.
Tko je bio Rade Končar po kojem tvrtka KONČAR danas nosi ime❓

Rade Končar (Končarev Kraj, Korenica, 28. listopada 1911. – Šibenik, 22. svibnja 1942.) bio je revolucionar, sekretar Komunističke partije Hrvatske, organizator partizanskih odreda u Hrvatskoj 1941. godine i prvi narodni heroj Jugoslavije. Nakon što su ga u 31. godini života pogubili talijanski okupatori ubrzo je postao jedan od simbola partizanskog pokreta i potom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Rođen je u selu Končarev Kraj kraj Plitvičkih jezera u srpskoj obitelji. Poslije završene osnovne škole izučio je strojobravarski zanat u Beogradu i Leskovcu. Godine 1934. postao je član Komunističke partije Jugoslavije. Zaposlio se u beogradskoj elektrodistribuciji. Godine 1936. uhitila ga je policija Kraljevine Jugoslavije i osuđen je na godinu dana zatvora zbog komunističkog djelovanja. Poslije odslužene kazne, odlazi u Zagreb gdje se zapošljava u tvornici 'Siemens AG' (danas 'Končar'). Tu je organizirao Partijsku ćeliju i štrajkaški odbor. Godine 1938. postaje član Mjesnoga komiteta u Zagrebu, a 1939. na Partijskomu savjetovanju, na kojemu je smijenjen Centralni komitet KP Hrvatske koji je bio izabran na Osnivačkom kongresu KPH održanom u Anindolu 14. travnja 1937. godine, postao je član novog Centralnoga komiteta KP Hrvatske. Poslije uhićenja gotovo čitavoga CK KPH, na Prvoj redovitoj konferenciji KP Hrvatske, koja je održana kolovoza 1940. godine u zagrebačkoj Dubravi, bio je izabran za političkoga sekretara KP Hrvatske. Sredinom listopada 1940. godine na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ u Zagrebu postaje član Politbiroa KPJ.

Nakon što su Sile osovine 1941. godine okupirale Jugoslaviju, u suradnji sa sovjetskom obavještajnom službom priprema Končar diverzante koji bi mogli u slučaju prestanka sovjetsko-njemačkog saveza djelovati protiv njemačkog saveznika NDH i time otežavati opskrbu njemačke vojne sile.

Gojko Vezmar ukazuje 1987. godine da je Rade Končar bio uključen u organiziranje ustanka protiv NDH u Lici 1941. godine, koji je izbio krajem srpnja 1941. U mjesecima gdje su se u zapovjedništvu ustanika našli zajedno komunisti i pobornici četničkog pokreta, Končar se odlučno zauzeo da i Hrvati pristupe postrojbama ustanika, te da one postanu antifašistički partizani koji će se boriti također i protiv okupatorskih postrojbi - umjesto da pod vodstvom četnika završe u koloboraciji s Talijanima kakvu će prije kraja 1941. godine doista ostvariti dio ustanika koji se uključio u Dinarsku četničku diviziju i druge četničke postrojbe. Među komunistima, tada su Končara oslovljavali konspirativnim imenom Brko.

Rade Končar sudjelovao je 26. – 27. rujna 1941. godine na konferenciji partizanskih vođa u mjestu Stolice (kod Krupnja na zapadu Srbije); gdje je donesena odluka da će se za borce koje predvode komunisti koristiti naziv "partizani", da će se za njihovo označavanje koristiti crvena petokraka, te da će postrojbe ("jedinice") osim zapovjednika ("komandanta" u bataljunima i većim odredima, odnosno "komandiri" u četama) imati - prema sovjetskom uzoru - također i političke komesare.

Nakon boravka u Splitu krajem kolovoza 1941. godine organizirajući ilegalni rad komunista, po povratku iz Stolica 4. listopada 1941. godine ponovno dolazi u Split, nastojeći slomiti dvoumljenja među komunistima koji se još nisu upustili u oružanu borbu. Ne smjenjuje ipak lokalno komunističko vodstvo, izražavajući uvjerenje da će nakon oštre kritike ipak uspjeti s dizanjem ustanka. Pod njegovim vodstvom, Pokrajinski komitet KPH izdaje 20. listopada 1941. godine proglas »Radnicima, seljacima, građanima, intelektualcima, omladini, rodoljubima porobljene Dalmacije« koji završava riječima: »Diži se, narode u Dalmaciji! Mi ne smijemo zaostati! Stupajmo složno u JNOF s ostalim narodima Jugoslavije!(...) Ulazimo u partizanske odrede! Dižimo oružani ustanak !« Organizirane su razne sabotaže na brodovima, a 9. studenoga su bačene bombe na talijansku vojnu glazbu u Splitu. Naoružavaju i organiziraju komunisti prve oružane odrede i zapovjedništva na području Dalmacije nastanjenom uglavnom Hrvatima, te će se prva grupa Splićana na Dinaru uputiti 15. prosinca 1941. godine.

U to su vrijeme vlasti NDH tvrdile da one u područjima koje vojno kontroliraju Talijani ne uspijevaju izaći na kraj s ustanicima, jer ih Talijani onemogućavaju u borbenim aktivnostima. Među ustanicima, dolazi do napetosti između četnika i komunista, koji i jedni i drugi nastoje ostvariti kontrolu nad ustankom. U Splitu gdje komuniste predvodi Rade Končar, bilten Naš izvještaj Pokrajinskog komiteta Komunističke partije Jugoslavije za Dalmaciju od 20. listopada 1941. godine piše o suradnji četničkih vođa s Talijanima u Splitu: "Kako saznajemo, tzv. Srpski komitet u Splitu, koji, među ostalima, sačinjavaju Urukalo, Jevđević, Buić, Birčanin, Grđić i drugi, složio se s talijanskim okupatorskim vlastima u tome, da će pomoći okupatorima da 'mire' srpski živalj u Bosni, Lici i ostalim hrvatskim krajevima, ako Talijani okupiraju te krajeve. Ove stare izdajice misle opet prevariti srpski narod i uvesti ga u 'novi red' zaobilaznim putem. Dok narod ustaje u borbu s oružjem u ruci, oni hoće da narodu zabiju nož u leđa, ali srpski narod neće nasjesti ovoj izdajničkoj raboti, on će se s hrvatskim narodom boriti do potpunog oslobođenja domovine od stranih okupatora i njihovih domaćih slugu. Izdajice će stići zaslužena sudbina." Četnici krajem listopada 1941. godine ustrojavaju na područjima oko Knina zapovjedništva Dinarske četničke divizije, koja će u studenom sklopiti sporazume o suradnji s talijanskim okupatorom.

Po up**ama koje su djelomično primali izravno od Josipa Broza Tita hrvatski komunisti nastoje preuzeti kontrolu nad ustanicima, tj. "gerilcima", čije postrojbe od sredine rujna 1941. godine sve više koriste naziv "partizani" i "narodnooslobodilački partizanski odredi". Mjeseci dok KPH predvodi Rade Končar obilježeni su nastojanjem da se ne dopusti suradnja ustanika s talijanskim okupatorom i naposljetku diferencijacijom između ustanika, od kojih su neki postali četnici, a oni pod kontrolom zapovjednika iz redova KPH - partizani. Rukovodstvo KPH u Lici radi na tome da se partizani odlučno upuste u borbu s talijanskim okupatorom.

Končara su 17. studenoga 1941. godine uhitili Talijani iako izgleda nisu znali tko je on. Podvrgnut je mučenju, ali je odbio odati svoj identitet. U vrijeme kada su ga istražitelji brutalno mučili, skočio je 22. studenoga 1941. godine s drugog kata bolnice. Tom je prigodom vrlo teško ozlijeđen. Nakon što je kod samog uhićenja pretrpio ranjavanje metkom i lom noge, kod pada u bolnici mu je lubanja napukla na dva mjesta. Tek nakon Končarevog pada s drugog kata bolnice, talijanske vlasti potvrdile su njegovo ime i funkciju u KPJ od redarstvenih tijela NDH u Zagrebu, koje su se mogle poslužiti sačuvanom policijskom dokumentacijom Kraljevine Jugoslavije. Posebni talijanski sud za Dalmaciju osudio ga je na smrt.

Kako bi Končara izbavili iz talijanskog zatočeništva, dalmatinski partizani su ga htjeli zamijeniti s fašističkim časnikom Antonijem Vivarelijem, kojega su bili zarobili 8. travnja 1942. godine; međutim je tog zarobljenog časnika jedan partizan samoinicijativno ubio.

Rade Končar je strijeljan u Šibeniku, na Šubićevcu, 22. svibnja 1942. godine, s 25 drugih antifašista. U trenutku pogibije imao je 30 godina.

Mladi, energični i sposobni Končar ni pod mučenjima nije nikoga odao. Ubrzo postaje jedna od najvećih partizanskih ikona. U kolovozu 1942. prvi je proglašen narodnim herojem Jugoslavije. Nekoliko mjeseci kasnije, u prosincu 1942., 13. proleterska brigada Narodnooslobodilačke vojske dobila je ime po njemu, kao simbolu jedinstva Hrvata i Srba u partizanskom pokretu. Do kraja socijalističke vladavine, on predstavlja jednu od skoro mitskih figura narodnooslobodilačke borbe. U tom sklopu, ponavljale su se njegove riječi talijanskim sucima: "Milosti ne tražim, niti bih je imao prema vama"; te egzekutorima koji su ga svezali za stup i pucali mu u leđa: “Pucajte u prsa kukavice”.

Veliki broj tvrtki, od kojih neke i danas postoje, prozvane su po njemu; najpoznatija od njih je Končar Elektroindustrija d.d. iz Zagreba. Po njemu su dobivale ime mnoge ulice i trgovi. Više srednjih škola (mahom tehničkih i elektrotehničkih) na prostoru bivše Jugoslavije, također nosi njegovo ime.

Dragica Končar, supruga Rade Končara, nastavila je ilegalno djelovati u Zagrebu. Ustaški agenti su je ondje uhitili i ubili u kolovozu 1942. godine.

29/07/2026

Što je bio HOS (i zašto je raspušten 1992. godine)❓

ZAGREB, 4.11.1991.

U priopćenju, kojeg prenosimo u cijelosti, Ministarstvo obrane i Ministarstvo unutarnjih poslova ističu da su, „nakon učestalih izazova, širenja lažnih vijesti, kriminalnih djela i neprimjerene političke propagande dijela Hrvatske stranke prava, a posebno njezinog vođe Dobroslava Parage, dužni javnost izvijestiti o sljedećem“:

„Poznato je da Zakon o političkim strankama Republike Hrvatske dopušta aktivnosti svim političkim strankama koje se demokratskim i drugim političkim sredstvima bore za ostvarenje svojih političkih ciljeva. Jednako tako Zakon o narodnoj obrani Republike Hrvatske određuje sastav, namjenu i uporabu oružanih snaga Republike“, kaže se u priopćenju Ministarstva obrane i MUP-a Republike Hrvatske i dodaje:

„Na sve ove činjenice, Vlada Republike Hrvatske u ova ratna vremena ukazala je svim političkim subjektima na neophodnost jedinstvenog organiziranja oružane borbe. To podrazumijeva da sve do sada samoorganizirane oružane formacije ulaze u jedinstvene snage obrane Republike Hrvatske.

Ovakve obrambene napore Vlade, u cilju što efikasnije obrane suvereniteta i integriteta Republike, prihvatile su sve političke stranke.

Međutim, HSP, unatoč istaknutom načelu u svom statutu da se „za ostvarenje svojih ciljeva bori mirnim, nenasilnim sredstvima“ (članak 5. Statuta), pojačava aktivnosti na formiranju vlastitih oružanih formacija – stranačke vojske, tzv. HOS-a – čiji samozvani zapovjednici nastoje očuvati samostalnost, najčešće samovolju i nestručnost.

Kao stranačka vojska, ove oružane formacije nemaju unutarnjeg ustrojstva, neophodne vojne discipline te nisu upotrebljive, a do sada nisu korištene u organiziranim obrambenim aktivnostima na obrani suvereniteta Republike. Štoviše, radi samovolje samozvanih zapovjednika i nestručnosti u vojnim poslovima, pojava i prisutnost takvih jedinica destruira obrambene napore organiziranih oružanih snaga Republike Hrvatske.“

Krivična djela HOS-ovaca

„Kada je riječ o HOS-u – stranačkoj vojsci – jasan je i razlog zašto na taj način regrutirani pojedinci ne prihvaćaju neophodnu vojnu subordinaciju u obrambenim naporima Republike.

Taj razlog jest: vojni napori od svakoga zahtijevaju požrtvovanje i disciplinu, koju na bojištima diljem Republike svakodnevno dokazuju hrvatski borci. Međutim, tu HOS-ovaca nema.

HOS-ovci ratuju u gostionicama, HOS-ovci su izvan ratnih zona, HOS-ovci su vrela alarmantnih kalkulacija, demonstrativna sila kvazipolitičke moći HSP.

Štoviše, HOS-ovci su izvršitelji niza protuzakonitih radnji – od profiterstva na nabavci oružja, krađe oružja u cilju stjecanja osobnih materijalnih koristi – HOS-ovci su izvršitelji teških krivičnih djela kao što su narušavanje nepovredivosti stana, protuzakonite pretrage stanova s oduzimanjem imovine građana, teške provale, krađe, razbojstva, ubojstva i zločini nad civilnim stanovništvom.“

U priopćenju Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova dalje se navodi:

„U posljednje vrijeme počinitelji u uniformama HOS-a izvršili su više od 300 takvih krivičnih djela.

Ova krivična djela HOS-ovci čine u uniformama sličnima uniformama boraca koji časnošću na frontovima dokazuju hrabrost i domoljublje.

Treba podvući i subverzivno prikrivanje vodstva tzv. HOS-a, koje pripadnike HOS-a nastoji ugraditi u obrambene snage Republike – Zbor narodne garde i snage Ministarstva unutarnjih poslova.

Cilj je dvojak: kompromitirati hrvatske borce, a sebi pripisati hrabrost i borbene uspjehe hrvatskih snaga.“

Nuđenje „spasiteljstva“

„Ovakva krivična djela koja čine pripadnici HOS-a uklapaju se, a dijelom su i poticana od agresorskih subverzivno-obavještajnih centara koji djeluju na razaranju demokratske vlasti Republike, jer je zločinstvo takvih djela evidentno, a osnovni je cilj da se cijela Republika i njezine obrambene snage prikažu kao fašistička državna tvorevina.

Čelnici HSP-a, a osobito predsjednik Dobroslav Paraga, u promotivno-propagandnim aktivnostima, kao što je njegova konferencija za tisak 1. studenoga, radi osobnih stranačkih politikantskih interesa destruira ratne napore Republike u najteže vrijeme.

Sve herojske napore hrvatske obrane proglašava izdajom Hrvatske, nudeći spasiteljstvo totalitarno-fašistoidnog sistema kao načina ostvarenja suvereniteta Republike.

U tome i jest zamka, osobito za mladež koja, nošena hrvatskim idealizmom, može uletjeti u uniforme HOS-a, a da pritom nije svjesna kako ulazi u vojnicu osobne garde samozvanca koji pokušava uvjeriti hrvatsku javnost da je upravo on taj koji će promijeniti tijek događaja u ostvarenju hrvatskog suvereniteta.“

Događaj od 30. listopada 1991.

„Najnoviji dokaz HOS-ovskog kriminalnog djelovanja jest tragični događaj koji se zbio 30. listopada 1991. godine.

Pripadnici HOS-a – ne na ratištu, nego u gradu Zagrebu – naoružani dugim oružjem izazvali su sukob, ubili pripadnika ZNG-a i teško ranili pripadnika rezervnog sastava MUP-a, dvojicu hrvatskih boraca koji su ratovali u svim bitkama na vukovarskom, okučanskom i ličkom ratištu.

Vinovnik ovog ubojstva i teškog ranjavanja je Boško Landeka, tzv. zapovjednik osobnog osiguranja Dobroslava Parage, kriminalac osumnjičen za 31 krivično djelo slične društvene opasnosti.

Tragično je što Paragini HOS-ovci prijete i vrše pripremne radnje da oružanom silom iz pravosudnih institucija oslobode vinovnika kriminalnog ubojstva Boška Landeku.“

Zaključak priopćenja

„Stranačke oružane formacije u svakom slučaju su paravojne formacije. Opstruiraju obrambenu snagu Republike Hrvatske, kompromitiraju demokratske stečevine u borbi za suverenost Republike, a u principu u borbi za vlast koriste se kriminalnim, terorističkim i anarhističkim metodama.

Hrvatske demokratske snage, organi vlasti, a osobito nadležna ministarstva unutarnjih poslova, obrane i pravosuđa, unatoč punom angažmanu u oružanom otporu spram agresora, raspolažu snagama za efikasno eliminiranje, u skladu sa zakonima, i ovakvih protuzakonitih stranačkih aktivnosti na formiranju stranačkih vojnih formacija.“

Na kraju priopćenja stoji da ga je potpisao pomoćnik ministra unutarnjih poslova Zdravko Židovec.

12/07/2026

Ako ne znaš što je crno...
U-skoro (dokumentarni film o pjevaču nazvanom po automatskom oružju, bez tona njegove glazbe)

"MPT: Cijena domoljublja" je dugometražni glazbeni dokumentarni fil...

26/06/2026

Dan antifašističke borbe obilježen na Trgu žrtava fašizma u Zaprešiću ⭐️

25/06/2026

22/06/2026

Naša udruga je tradicionalno obilježila Dan antifašističke borbe polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispred spomenika palim borcima NOB-a, žrtvama fašizma i poginulim braniteljima na širem zaprešićkom području.

18/06/2026

ANKETA:
Biste li vi pustili dijete na izlet u Kumrovec?

ŠKOLSKI izlet jednog trećeg razreda u Kumrovec otkazan je zbog prigovora dijela roditelja kojima je smetala povezanost mjesta s Josipom Brozom Titom. Ostali razredi su otputovali prema planu.

30/05/2026

Povodom Dana državnosti Republike Hrvatske, rukodstvo naše Udruge antifašista grada Zaprešića i okolnih općina, delegacija Grada Zaprešića i udruge branitelja položili su vijence, zapalili svijeće i odali počast poginulima ispred spomenika na Trgu žrtava fašizma u Zaprešiću.

26/05/2026

AKCIJA STADION
Na današnji dan, 26. svibnja 1941. godine vlasti NDH organizirale su okupljanje zagrebačkih srednjoškolaca na stadionu Maksimir u Zagrebu. Cilj je bio provođenje političko-ideološke mobilizacije mladih u skladu s ustaškom politikom. Tijekom govora ustaški dužnosnik naredio je da se učenici srpske i židovske nacionalnosti izdvoje od ostalih i prijeđu na suprotni dio stadiona.
Prema svjedočanstvima sudionika, dio skojevaca (mladih komunista) prvi je solidarno krenuo prema izdvojenoj skupini, nakon čega su i ostali učenici učinili isto. Time je praktično propao pokušaj podjele na temelju nacionalne pripadnosti. Nastao je metež, a okupljeni su ubrzo napustili stadion.
Ovaj događaj historiografija bilježi kao jedan od prvih javnih činova antifašističkog otpora u Zagrebu. Režim NDH je već sutradan započeo uhićenja židovske omladine u Zagrebu. Grupa od 165 zagrebačkih židovskih omladinaca je privedena i deportirana u logore, na put bez povratka.
Jugoslavenski film „Akcija stadion“ iz 1977. godine prati ovaj događaj i događaje koji su mu prethodili, travnja i svibnja 1941. godine u Zagrebu za vrijeme ustaškog režima i njemačke okupacije. Film je snimljen u produkciji Zagreb filma, a redatelj je Dušan Vukotić, poznat i po animiranom filmu „Surogat“ koji je 1962. godine dobio Oscara za najbolji crtani film.

77 likes, 15 comments. "Akcija stadion 1973★"