https://www.facebook.com/1138138366054850/

Red krune kralja Zvonimira, Zagreb (2026)

09/10/2026

Sjećanje na dr. Antuna viteza Bonifačića, vrhovnika Reda krune kralja Zvonimira

Rođen na današnji dan 8. listopada 1901. bio je znameniti hrvatski književnik, slavist i romanist svjetskoga glasa. Gimnaziju je pohađao u Pazinu i na Sušaku. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završio je studij slavistike i romanistike, doktorirao je na temu francuskog književnika Gustave Flauberta 1924. Za života bio je dopredsjednik uglednog društva književnika u Zagrebu, radi u netom uspostavljenom odjelu za kulturne veze pri ministarstvu vanjskih poslova NDH. Nakon pada Hrvatske Države 1945. emigrirat će u Italiju, te 1947. u Brazil u kojem ostaje do 1954. kada se seli u SAD. U Argentini gdje će sa Vinkom Nikolićem pokrenuti Hrvatsku reviju (jedan od važnijih magazina Matice hrvatske). Sudjeluje u radu Hrvatske državne vlade i kapitula.

Nakon smrti dr. Stjepana Hefera 1973. izabran je od vijeća za predsjednika HOP-a krovne organizacije i time predsjednika Hrvatske državne vlade u emigraciji, Hrvatskih oružanih snaga, Hrvatskog domobrana, HDS itd i Reda krune kralja Zvonimira. Za svog mandata radit će na jačoj centralizaciji i djelovanju na prostoru Kanade i SAD-a. Upravo za vrijeme njegova vodstva donose se posljednje izmjene statuta i pravilnika 5. rujna 1977. u Chicagu, SAD-u, među kojima su sve emigrantske kulturne organizacije objedinjene pod vodstvom HOP-a koje postaje time protuteža Meštrovićevom HNV (struji sklonijoj pregovorima s Jugoslavijom). U to doba priklonit će se još više radu u demokratskim pokretima, dok sam Red ponajprije vršit će kulturne i humanitarne zadaće, te održavanje nacionalne povijesti. Najvažnija organizacija preko koje djeluju u doba Bonifačića je Ujedinjeni Kanadski Hrvati (UKH) koji će izboriti i službeno državno priznanje od Kanade i pravo sudjelovanja u izborima i vlasti u kojoj će se birati predstavnik hrvatske (emigrantske) manjine. Upravo će u njegovo vrijeme zalaganjem 10. travnja biti priznat nacionalnim danom Hrvata u Kanadi 1980. U SAD-u biti će tajnik Hrvatskoga Povijesnog Instituta u Chicagu i članom Američkog centra P.E.N. Vodit će Red uz dužnost predsjednika HOP, Vlade itd sve do 1981. kada zbog zdravlja se povlači. Preminuo je 24. travnja 1986. u Chicagu, SAD.

Njegov književni rad obuhvaća Mladice (1943.), Entre Jupiter et Mars — La Croatie et l'Europe (1944.), Zbornik Velebit (1943.), roman Bit ćete kao bogovi' (1950.), Vječnu Hrvatsku (1953.), zbirku Sabrane pjesme (1974.) i desetine drugih znamenitih djela i zbiraka.

08/10/2026

Dan uspostave krune Zvonimirove!

Danas 8. listopada obilježavamo 950. godišnjicu krunidbe kralja Zvonimira, koji je okrunjen od papinskih legata opata Gebizona i biskupa Fulkonea za hrvatskog kralja u krunidbenoj bazilici sv. Petra i Mojsija u Solinu 1076. godine.

Ovo je temeljni događaj za hrvatsku povijesti državotvornost. Kruna predana od sv. Grgura VII. sveta je kruna, ona je relikvija II. stupnja jer ju preda upravo jedan svetac našem knezu kojeg uzdigne u kraljevsku slavu. Stoga značaj krune Zvonimirove je za Hrvatsku važan jer kao sveta kruna spaja vezu Hrvata i Crkve, a kao simbol međunarodnog priznanja i jačine postaje nukleusom hrvatske državnosti. Kruna Zvonimirova neprekinuto je bila simbol naše državnosti do 1918. kada je mimo volje hrvatskog naroda ukinuta hrvatska državnost u zlosretnoj Jugoslaviji. Obnovom hrvatske državnosti 10. travnja 1941., kada je donesena zakonska odredba o kruni Zvonimirovoj 16. svibnja 1941. prema kojoj "Čl. 1. Suverenitet (vrhovništvo) Nezavisne Države Hrvatske predstavlja kruna kralja Zvonimira" ponovno je uspostavljen stoljetni kontinuitet hrvatske državnosti. U tom mjesecu svibnju bitiće začetak stvaranja prvog nacionalnog viteškog reda, koji će biti uspostavljen 27. prosinca 1941. zakonskom odredbom CDLXII-Z-1941pod imenom Red krune kralja Zvonimira. Red krune Zvonimirove godinama je vjerno služio hrvatskom narodu i domovinu, uključujući teške dane borbe za hravatsku slobodu i nezavisnost koju smo dočekali 1991. To je vrhovno poslanje vitezova u službi jedne nam krune Zvonimirove i države Hrvatske.

"Ja Demetrije, koji i Zvonimir se nazivam, Božjom milošću knez Hrvatske i Dalmacije. U salonitanskoj crkvi Sv. Petra, zajednički i složno izabran od čitavog svećenstva i naroda Hrvatskog i Dalmatinskoga kraljevstva, uveden i k tomu postavljen kralj, od tebe gospodine Gebizone, od vlasti apostolske stolice izabran poslanik gospodina našeg pape Grgura, vladat ću pomoću zastave, mača, žezla i krune..."

Stoga ponosno se prisjećajući ove velike godišnjice slaveći ju diljem iseljene i domovinske Hrvatske pozdravljamo sve Hrvatice i Hrvate. Najavljujući skorašnji povratak rada domovinskog ogranka Reda krune kralja Zvonimira nakon tri desetljeća izbivanja,upravo smo u intenzivnim pregovorima s akterima u domovini i van nje kako bi ostvarili ovu plemenitu i vitešku nakanu.

Reda krune kralja Zvonimira
Vancouver, Kanada

06/10/2026

Jedan dan s poglavarom Reda krune kralja Zvonimira, dodjela odlikovanja i rad uglednika Reda (Zagreb, 1943.)

05/10/2026

Je li bl. kardinal Stepinac bio član Družbe braće hrvatskog zmaja?

(odgovor nakon više upita o Stepincu i Zmajskoj družbi)

Odgovor je: NE! Bl. kardinal nije bio član Družbe braće hrvatskog zmaja. Katolička Crkva je službeno s nadbiskupom Antunom Bauerom ekskomunicirala vodstvo Družbe braće hrvatskog zmaja 25. prosinca 1921. koje je surađivalo s antikatoličkim pokretom (katolički reformski pokret, Hrvatska katolička crkva i Starokatolička crkva) koje je čak zasjedalo i čiji odbori su osnivani u samom sjedištu Družbe u prostorijama kule iznad Kamenitih vrata! Zmajska družba je godinama gajila jugoslavensku priču o bliskosti Hrvata i Srba, to je bilo jasno vidljivo već od 1918. Među ostalim veze s dvorom Karađorđevića pokazali su da hrvatski državotvorni put nema mjesta u pogledu zmajske družbe. Isto tako velik broj prazmajeva i visokih dužnosnika Družbe su pripadali masonskim ložama u Jugoslaviji i van nje što je dodatno utjecalo na širenje masonerije na području Hrvatske.

To antihrvatsko i promasonsko djelovanje vidjelo se po primjeru Mile Budaka, hrvatskog domoljuba, državnog ministra prosvjete i vrsnog književnika čije članstvo je odbijeno od Družbe braće hrvatskog zmaja tijekom prve Jugoslavije. Mile Budak posvetiti će se raskrinkanju veza masonerije i Družbe, a kasnije će postao član Viteškog reda hrvatskog zmaja nakon zabrane rada Družbe i početka rada Viteškog reda.

Stoga je zbog antihrvatskog, promasonskog i antikatoličkog djelovanja 19. studenog 1941. zakonskom odredbom CDXVI-2034-Z-1941 ukinuta Družba braće hrvatskog zmaja i osnovan Viteški red hrvatskog zmaja koji u svojem statutu promiče isključivo hrvatsku kulturu i državotvornu ideju i kršćansko dušobrižništvo kontra jugoslavenstva i masonerije. Prazmajevi odnosno osnivači bivaju predvođeni vojskovođom i doglavnikom Slavkom Kvaternikom, broj njih iznosio je deset hrvatskih uglednika uz Kvaternika to su Milan Ivšić, Alfred pl. Makanec, Marko Lomešić, pukovnik Viktor Mohra, general Milan pl. Praunsperger, Ivan Renđela, Milutin Mayer, Mile Starčević i Mato Zuvičić. Viteški red hrvatskog zmaja spasio se djelomično odlaskom članova u emigraciju, dok je Družba braće hrvatskog zmaja krenula sa svojim radom u svibnju 1945. objeručki dočekavši svoje jugokomunističke "osloboditelje". U tom jugokomunističkom sustavu su djelovali skoro godinu dana prije nego su ih njihovi "osloboditelji" zabranili.

Bl. kardinal Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebački nikada nije bio član Družbe braće hrvatskog zmaja, kako i bi kada je slavio kao velik neprijatelj masonerije kritizirajući ne samo masoneriju već i reformski pokret kojeg je vodstvo Družbe podržavalo što vidimo i po njegovim poslanicama, propovijedima i dnevničkim zapisima 1930. - 1941. Zato je i bl. Stepinac postao članom prohrvatskog i antimasonskog Viteškog reda hrvatskog zmaja 19. travnja 1944. pod brojem 1056 R+UT uzevši ime zmaja od Bakačeve kule.

04/10/2026

Priopćenje Reda krune kralja Zvonimira:

Red krune kralja Zvonimira ne sudjeluje u politici niti dijeli politička mišljenja!

RKKZ je nepolitički nacionalni kršćanski polusuvereni viteški Red s jasnim fons honorumom stvoren zakonskom odredbom CDLXII-Z-1941 dana 27. prosinca 1941. u Zagrebu. Red prihvaća isključivo demokratska načela što je iskazano u povelji 1956., zbog toga je član Svjetske lige za slobodu i demokraciju i drugih međunarodnih organizacija priklonjenim demokratskim i nacionalnim načelima. Red krune kralja Zvonimira radi zakonito i ustrojbeno u više država, te u Hrvatskoj poštuje sve zakone.

Vodstvo Reda nakon reforme 1951. jasno je sačinjeno od članova hrvatske vlade, stranačkog vodstva HSS, HDS, HOP i pravaša, Katoličke Crkve, članova sindikata i saborskih zastupnika, te časnika Hrvatskih oružanih snaga. Kao Red dodjeljuje se kako i navodi prvi statut i pravilnik RKKZ Hrvatima i strancima za zasluge hrvatskom narodu i državi.

Red krune kralja Zvonimira najstariji je i jedini hrvatski nacionalni viteški red, ove godine obilježava 85 godina svog postojanja i djelovanja za dobrobit hrvatskog naroda i domovine koju smo uskrsnuli teškom borbom i radom 1990. i obranili u Domovinskom ratu. To su načela za koja se mi zalažemo jasno kroz desetljeća našeg sveobuhvatnog rada.

U ovoj 2026. godini kada obilježavamo 950. godišnjicu krunidbe kralja Dmitra Zvonimira, 85. godišnjicu donošenja zakonske odredbe o kruni Zvonimirovoj kao vrhovništvu Hrvatske Države, planirano je i otvaranje aktivnog domovinskog ogranka Reda, prvog nakon 30 godina izbivanja. Stoga podržite rad ovog najstarijeg hrvatskog nacionalnog viteškog reda.

Toronto
2026.

03/10/2026

Prenosimo priopćenje Reda krune kralja Zvonimira:

Premijerno prikazani film "Zlatni rez '42 - Djeca Kozare" Lordana Zafranovića je uradak jedne čiste imaginarne antihrvatske propagande koja nema nikakvu niti historiografsku, niti zbiljnu osnovu. Najbolji dokaz tome su preproste pornografske scene u samom filmu koji možemo sagledati nastavkom jednakog propagandnog uratka mržnje protiv Hrvata iskazanog u filmu Okupacija u 26 slika iz 1978. Ovo djelo koje možemo slobodno nazvati pornografskim uratkom za zadovoljstvo seksualnih predatora iz redova velikosrpskih i projugoslavenskih krugova nema nikakvu, pa niti najosnovniju umjetničku vrijednost.

I dok nećemo ulaziti u samu temu Jasenovca i Kozaračke djece, koja su upravo naporima Hrvata naše Katoličke Crkve, Hrvatske Pravoslavne Crkve i institucija Nezavisne Države Hrvatske spašavana u filmu se stvara jasan lažni privid zločinačke agende, koju u povijesnoj zbilji jedini put smo mogli vidjeti u zločinima partizana 1941. - 1947., režima SFRJ 1945. - 1990. i Velikosrpskoj agresiji 1991. - 1999. na Sloveniju, Hrvatsku, BiH i Kosovo.

Bitorajčev prikaz generala Vjekoslava Luburića je gnjusan način blaćenja i klevetanja jednog hrvatskog viteza! Osobe koja je bila domobranski general i ustaški pukovnik, osobe koja je odlikovana I. stupnjem Reda krune kralja Zvonimira s pravnom naslova "viteza". Osobe koja je zbog svoje neiscrpne borbe kako za Hrvatsku 1941., tako i nakon 1945. dobio nadimak "general Drinjanin". Osobe koja je tvorac ideje pomirbe Hrvata (potomaka ustaša i partizana) što je temeljni kamen suvremenog hrvatskog društva i države.

U filmu u kojem ga glumi hrvatski glumac Rene Bitorajac on je prikazan kao neobrazovana sirovina bez bilo kakvih odlika manira, iako sam general Vjekoslav Luburić je bio osobno vrlo uglađen, lijepog ponašanja, izrazito cijenjen kao govornik odgojen i obrazovan u gimnazijskom učenju. General vitez Luburić dolazi iz jedne ugledne hrvatske obitelji, otac Ljubomir bio je činovnik i brižni obiteljski čovjek. Upravo je mali Vjekoslava kao šestogodišnjak svjedočio okrutnom ubojstvu svoga oca 1919. kojeg su učinili pobornici nove jugoslavenske vlasti, čak su lokalni Srbi (ubojice) sakrili tijelo njegova oca, koje je bilo godinama zakopano bez imena i ikakva sprovoda. Njegov vojni i politički put mentorirali su najveći hrvatski uglednici generala Servatzy po vojnim pitanjima a pravaški prvak Ivo Frank u političkim. Nakon 1945. počinje njegov emigrantski put koji će ostvariti djelovanjem u Španjolskoj gdje osniva Hrvatski narodni odpor i ideju "pomirdbe", te kasnije i ubojstva kojeg je počinila UDBA 1969.

Mi shvaćamo zašto je ovaj film nastao jer jednostavno na laži grade svoj perverzni pogled prema nikad prežaljenoj činjenici da je ponovno obnovljena Hrvatska država 1990. i da se njihova Jugoslavija raspala 1991. pokazavši najgore od sebe. Da svo to "bratstvo i jedinstvo" je kulminiralo najvećim genocidom i zločinima nad Bošnjacima i Hrvatima, te kasnije Albancima Kosova kakvi još nisu viđeni od 1945. i poraća. Znamo zašto im smeta general Vjekoslav Luburić, zato jer znaju da je on otac "pomirdbe", da je njegova ideja okosnica suvremene hrvatske državne misli koja tvori RH. I u konačnici mrze ga jer je bio vitez, a to je najčasniji naslov kojeg ijedna osoba u hrvatskom društvu može nositi. General Vjekoslav Luburić postao je vitez Reda krune kralja Zvonimira, prvog i najstarijeg hrvatskog nacionalnog viteškog reda i odlikovanja.

Svima prenosimo plemenite i viteške pozdrave
RKKZ

01/10/2026

Velered Reda krune kralja Zvonimira

Drugi je najviši stupanj Reda krune kralja Zvonimira odmah ispod Zlatnog velereda i iznad Reda I. stupnja sa zvijezdom Danicom. Civilna inačica (slika) dodjeljuje se stranim i hrvatskim državljanima za zasluge hrvatskom narodu i domovini, nositelj nosi naslov "viteza". Službeni opis velereda glasi: "Velered s Danicom. Visina odnosno širina trolista iznosi 60mm, a promjer je okruga u sredini s krunom kralja Zvonimira 15mm. Danica je osmerokraka srebrna zvijezda s promjerom krakova od 95mm; u sredini zvijezde je trolist veličine reda III. stupnja. Velered se nosi na 100mm širokoj vrpci (lenti) propisane boje od desnog ramena na lijevi bok, a Danica pričvršćena na lijevoj strani grudiju povrh vrpce. Za zasluge u miru vrpca je bijela s crvenim rubom na obje strane, a za zasluge u ra tu crvena s bijelim rubom na obje strane. Kod velereda iznosi rub sa svake strane 15 mm, a kod ostalih stupnjeva i kolajna 6 mm."

Do 30. lipnja 1944. odlikovano je veleredom oko 166 osoba Hrvata i stranaca, dok podatci do danas iznose oko sveukupno 200 osoba. Prva osoba koja ga je nosila bila je poglavnik dr. Ante Pavelić kao suveren Reda i designirani kralj Aimone Tomislav II. kao dinastijski poglavar Reda. Velered je posljednji put dodijeljen stranom ugledniku 1963. i to jordanskom kralju Husseinu King Hussein. Među državnicima valja spomenuti talijanskog kralja Viktora Emanuela III. (prvi vladar odlikovan 1942.), bugarski car Boris III., španjolski caudillo Franco, mađarski regent Miklós Horthy itd. Danas velered Reda krune kralja Zvonimira nosi vrhovnik i viši dužnosnici Reda.

22/09/2026

IZVANREDNE VIJESTI!

Povodom 2026. godine kralja Zvonimira (950.) i godišnjice uspostave Reda (85.) traju pregovori o povratku Reda krune kralja Zvonimira u Hrvatsku i osnivanju domovinskog ogranka, prvog nakon 81 godine izbivanja i gubitka hrvatske državnosti i suverenosti. Red cilja okupiti iseljenu i domovinsku Hrvatsku, najbolje što naš narod nudi, potičući viteške i plemenite vrline služenja hrvatskom narodu i državi.

Kralj Dmitar Zvonimir jedan je od najvažnijih hrvatskih vladara, njegova krunidba 1076. označila je prekretnicu hrvatske povijesti kao simbol državne suverenosti. Krunidba koja je odvila u krunidbenoj bazilici sv. Petra i Mojsija u Solinu uz svečanu misu i papinske legate opata Gebizona i biskupa Fulkonea. Opat Gebizon je upravo položio na glavu kneza Zvonimira krunu koju je poslao papa sv. Grgur VII. i time ga okrunio za hrvatskog kralja. Zvonimir je pritom dao zakletvu i zavjernicu pred hrvatskim narodom i Crkvom rekavši:

"Ja Demetrije, koji i Zvonimir se nazivam, Božjom milošću knez Hrvatske i Dalmacije. U salonitanskoj crkvi Sv. Petra, zajednički i složno izabran od čitavog svećenstva i naroda Hrvatskog i Dalmatinskoga kraljevstva, uveden i k tomu postavljen kralj, od tebe gospodine Gebizone, od vlasti apostolske stolice izabran poslanik gospodina našeg pape Grgura, vladat ću pomoću zastave, mača, žezla i krune..."

Od tada kruna Zvonimirova postala je ishodišna točka hrvatske državne suverenosti, njome su se prvotno krunili izabrani kraljevi iz loza Arpadovića, a kasnije je postala i pravnim simbolom suverenosti Hrvatskog Kraljevstva. Iako je nestala u višestoljetnim ratovima s Turcima koji su opljačkali samostan Vrane u kojoj se čuvala ona je i dalje de jure bila nukleus hrvatske državnosti i suverenosti na koju se prizivao i temeljio čitav hrvatski pravni sustav do 1918. Gubitkom državnosti u najtamnijoj eri Jugoslavije nestala je i kruna Zvonimirova.

Upravo zato uskrsnućem Hrvatske Države 10. travnja 1941. uskrsnula je i kruna Zvonimirova koja je postala temelj Nezavisne Države Hrvatske kada je donesena zakonska odredba o kruni Zvonimirovoj 16. svibnja 1941. prema kojoj "Čl. 1. Suverenitet (vrhovništvo) Nezavisne Države Hrvatske predstavlja kruna kralja Zvonimira". Time je uspostavljen kontinuitet hrvatske državnosti prekinut 1918., a kruna Zvonimirova obnovljena je u svojoj punini. Već 17. svibnja 1941. donesena je zakonska odredba o osnutku Reda krune kralja Zvonimira, iako ona nije zaživjela jasno se pokazala težnja uspostave prvog hrvatskog Reda temeljenog na nasljeđu krune kralja Zvonimira.

27. prosinca 1941. u Zagrebu svečano je donesena zakonska odredba CDLXII-Z-1941 o osnutku Reda krune kralja Zvonimira, čime je po prvi p**a u hrvatskoj povijesti osnovan viteški i nacionalni Red. Red križa čini trolist sa stiliziranom krunom Zvonimirovom, na poleđini križa nalazi se natpis "Bog i Hrvati" iznad kojeg je godina 1076. i ispod 1941. Odlikovanje je dizajnirao pukovnik Jakov pl. Machiedo. Red je djelovao u Domovini sve do kobne 1945. kada je Hrvatsku zadesila nova sudba Bleiburga i Križnih puteva koji su uslijedili gubitkom hrvatske suverenosti. Red je uskoro nastavio svoje djelovanje u emigraciji posebno od 1951. u sklopu Hrvatske državne vlade. U tom razdoblju od 1941. do danas dodijeljeno je preko šest tisuća odlikovanja, od čega preko šesto s pravom naslova viteza.

Iako se u Domovinu vratile mnoge hrvatske institucije i znamenja od rektorskog lanca i djelovanja zagrebačkog sveučilišta u emigraciji, sve do povratka Hrvatske revije i drugih kulturnih organizacija. Red krune kralja Zvonimira napokon će dočekati upravo u ovoj velikog godini kralja Zvonimira svoj povratak u Domovinu.

Upravo traju pregovori svih važnih aktera u iseljenoj i domovinskoj Hrvatskoj da se uspostavi domovinski ogranak i vrati djelatnost Reda u Hrvatsku. Našoj Domovini u ovim teškim trenutcima političkih i društvenih kriza je potreban jedan Red koji će promicati viteške i plemenite vrline i okupljati najbolje što naš narod potičući napore služenja hrvatskom narodu i državi.

Pratite naše objave za daljnje novosti

11/09/2026

Lovro pl. Matačić, vitez Reda krune kralja Zvonimira

Najpoznatiji svjetski dirigent i skladatelj iz Hrvatske, rođen u hrvatskoj plemićkoj obitelji na Sušaku 14. veljače 1899. i preminuo u Zagreb, 4. siječnja 1985. Jednom je veliki dirigent Herbert pl. Karajan o njemu rekao "ako nije kao ja, onda je samo bolji od mene".

Uistinu radi se o jednom od najvećih dirigenata klasične suvremen glazbe. Kao dijete briljirao je u Bečkim dječacima i zboru Dvorske glazbene kapele. Pohađao je bečku pijanističku gimnaziju i neformalno bečkog Konzervatorija (Sveučilište za glazbenu umjetnost u Beču). Ravnao je Zagrebačkom filharmonijom i HNK, te međunarodni uspjeh u Ljubljani, državnoj operi u Rigi, Berlinskoj filharmoniji, državnoj operi u Münchenu, te nastupi u Berlinu, Stuttgartu, Augsburgu, Salzburgu, Beogradu, Grazu, Buenos Airesu, Chicagu, Tokiju, Monte Carlu itd. Bio je do 1945. domobranski dopukovnik i ustrojivši vojnu glazbu i sudjelovao u različitim kulturnim projektima u Domovini i van nje. Među zadnjim ostvarenjima je dirigiranje na Dubrovačkim ljetnim igrama 1984. Malo je poznato da je i kao autor skladao mnoga djela, poznata u užim visokoumjetničkim europskim krugovima.

Njegov značaj je toliki da danas Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika dodjeljuje prestižnu Nagrada Lovro pl. Matačić za životno djelo. Po njemu mnoge ulice i trgovi u Hrvatskoj kao i nazivi škola nose ime zbog značaja kojeg je imao. A danas postoji znamenito međunarodno natjecanje za mlade dirigente (do 35 godine) koje po njemu nosi ime.

Ovaj svjetski i hrvatski velikan odlikovan je 25. siječnja 1945. I. stupnjem s mačevima Redom krune kralja Zvonimira odredbom 1648-Zv-1945. pod T.br.6629-Zv- (preslika iz arhive) među ostalim za: "u znak priznanja njegove uspješne djelatnosti na polju glazbene umjetnosti kroz tri i po godine, za koje je vrijeme ne samo ustrojio glazbe hrvatskih oružanih snaga i podigao ih na visoku razinu, već i glazbenom životu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dao nove poticaje... Time si je stekao velike zasluge za probitke NDH i hrvatskog naroda."

10/09/2026

Čestitamo Dan oslobođenja Istre i Dalmacije!

Na današnji dan 10. rujna 1943. poglavnik dr. Ante Pavelić donosi proglas o ujedinjenju otuđenih hrvatskih zemalja na Jadranu s Hrvatskom Državom. Ovaj proglas koji prati poništenje Rimskih ugovora je prvo pripojenje Istre i Dalmacije Hrvatskoj znatno prije samog ZAVNOH-a.

Velebni proglas koji je slijedio raskidom Rimskih ugovora koji su proglašeni ništavnim za čitavu Hrvatsku. Sve je uslijedilo turbulentnim političkim događajima u fašističkoj Italiji koja je u tom trenutku kapitulirala 8. rujna 1943. Uslijed svih događaja ti zlosretni ugovori koji su bili nametnuti u trenutku obnove hrvatske državnosti napokon su poništeni. Time je omogućeno pripojenje Istre i Dalmacije Hrvatskoj Državi. Na današnji dan 10. rujna 1943. imenovan je dr. Edo Bulat izvanrednim ministrom za novooslobođene krajeve nakon čega se uputio s postrojbama prema Splitu.

Iako su mnogi generali i zapovjednici predali mjesta hrvatskoj vlasti, kao što je Zadar predao general Umberto Spigo, mnogi su iz mržnje prema Hrvatskoj odlučili se na zajedničku borbu s partizanima i četnicima. Primjer su postrojbe grupe "Aosta", alpski bataljun "Ivrea" i 40 topnička grupa "Susa" koji su se stavili pod zajedničku partizansko - četničku vojsku pod zapovjedništvom Koče Popovića koje formiraju diviziju "Garibaldi". U tom dogovoru već su 9. rujna naoružane partizanske postrojbe i otvorena im okupacija Splita nakon kojeg je uslijedio progon civila i mnogi klasni zločini. Operacija oslobođenja započinje 15. rujna i kreće iz Sinja, Livna i Imotskog. Prvi sukobi kreću kraj Dicma s partizanskim postrojbama pod Koče Popovića, Vojina Popovića, Nike Martinovića, Vicka Krstulovića i Ante Biočića koje čine postrojbe 3. dalmatinske brigade pod zapovjedništvom Branka Dude i Mate Ujevića i 10. cetinske brigade. One su potpomognute dijelovima talijanskih fašističkih postrojbi 15. pješačke divizije "Bergamo" iz Splita pod zapovjedništvom generala Emilija Becuzzija, Alfonsa Cigala Fulgosija, Angela Policarda i Salvatora Pelligra.

Hrvatske snage koje predvodi domobranski general Ivan Tomašević i Miroslav Navratil, satnik Petar Mirkut u suradnji s njemačkim saveznicima pod zapovjedništvom Heinricha Petersena, Karla von Oberkampa i Rudolfa Lütersa deblokiraju utvrđeni Klis i oslobađaju Solin i Mravince stavljajući dolazeći nadomak pred Split. Partizani bježe bez organizacije ostavljajući za sobom opušten kraj, a svoje fašističke saveznike na cjedilu koji potpadaju pod hrvatsko - njemačko zatočeništvo. Fašistički general Emilio Becuzzi bježi torpednim čamcem a druge ostavlja na licu mjesta, koji kasnije bivaju osuđeni za ratne zločine od hrvatskih vlasti.

Trijumfalni ulazak u Split uslijedio je usred borbi s partizanskim i fašističkim talijanskim postrojbama 27. rujna 1943. Tom prilikom u Splitu je nad Marijanom podignuta hrvatska trobojnica, a ministar Edo Bulat položio je vijenac s državnom delegacijom na grobu svog djede Gaja Bulata koji je splitsku općinu tijekom 19. st. vratio u hrvatske ruke. Uskoro će se na svim odmetnutim prostorima uspostaviti hrvatska vlast, a uskoro i formirati Istarska divizija domobranstva s ciljem obrana Istre.

Zbog ove velike zasluge mnogi hrvatski zapovjednici ali i civili koji su pružali otpor fašističkoj vlasti su odlikovani Redom krune kralja Zvonimira a među njima ministar vitez Edo Bulat.

Red krune kralja Zvonimira

09/10/2026

08/10/2026

06/10/2026

05/10/2026

04/10/2026

03/10/2026

01/10/2026

22/09/2026

11/09/2026

10/09/2026

Address

Website

Alerts

Shortcuts

Share

Category

Listing takedown request