20/10/2025
U vremenu kada svijet napreduje prema digitalnom dobu, a umjetna inteligencija postaje svakodnevna stvarnost, Hrvatska se još uvijek suočava s pokušajima povratka u ideološke sukobe prošlog stoljeća. Dok većina građana želi stabilnost, razvoj i europsku budućnost, pojedini krugovi i dalje pokušavaju održati podjele kroz reinterpretaciju povijesti i manipulaciju povijesnim simbolima.
Razumijevanje uzroka takvih pojava zahtijeva sagledavanje političkih procesa koji su započeli krajem 1990-ih, nakon poraza velikosrpske politike i gubitka ratova na području bivše Jugoslavije. Suočena s međunarodnom izolacijom i bombardiranjem od strane NATO-a, Srbija je pokušala redefinirati vlastitu ulogu u ratovima i preusmjeriti krivnju.
Tada se aktivira akademsko–obavještajni aparat s ciljem izgradnje nove teze: predstaviti Srbiju kao žrtvu, a ne agresora, i to kroz reinterpretaciju Drugog svjetskog rata. Ključna polazna točka tog narativa bila je tvrdnja da je nad Srbima počinjen genocid, čime se pokušavala stvoriti moralna podloga za opravdavanje kasnijih ratnih djelovanja devedesetih godina.
Kako bi se ta teza učvrstila, bilo je potrebno povezati suvremenu hrvatsku državu s povijesnim ustaškim režimom. U tom kontekstu, fokus je vraćen na Jasenovac kao simbol stradanja, ali ne radi objektivnog prikaza povijesti, već radi manipulacije emocijama i oblikovanja slike o Hrvatskoj kao nasljednici ustaške ideologije.
Sljedeći korak u toj propagandi bio je napad na HOS, prvu organiziranu dragovoljačku postrojbu koja je branila Hrvatsku od velikosrpske agresije. Zbog crnih uniformi i povijesnog pozdrava „Za dom spremni“, HOS je prikazivan kao nasljednik ustaških postrojbi, premda je njegova uloga u Domovinskom ratu bila isključivo obrambena, a njegova žrtva prepoznata u samim temeljima hrvatske države.
Jedna od dodatnih teza odnosila se na hrvatski grb, konkretno na raspravu o „prvom bijelom polju“. Iako se takav grb nalazi na krovu crkve sv. Marka u Zagrebu već stoljećima, dio medijskih i političkih struktura pokušava ga prikazati kao kontroverzan simbol, s ciljem poticanja unutarnjih podjela i međunarodnog pritiska na Hrvatsku.
Također, i pozdrav „Za dom spremni“, koji se u suvremenom kontekstu pojavljivao i u sportskim navijanjima (osobito nakon uspjeha hrvatske reprezentacije 1998. godine), korišten je kao alat za dodatnu stigmatizaciju hrvatskog društva i njegovo povezivanje s ekstremizmom.
S ciljem provedbe i širenja tih teza, osnovane su različite udruge i medijski projekti, često financirani iz inozemstva, čiji je zadatak stvarati percepciju kolektivne krivnje i nametati osjećaj moralne inferiornosti hrvatskom narodu.
Takvi pokušaji ne doprinose pomirenju ni suradnji među narodima regije, nego održavaju tenzije i idu na ruku rehabilitacije velikosrpske politike koje onemogućuju društva da se usmjere prema budućnosti. Hrvatska se, kao moderna europska država, mora odlučno suprotstaviti pokušajima povijesnih manipulacija i čuvati dostojanstvo Domovinskog rata, istine i nacionalnih simbola.
